|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve tužne stvari kojih se sjetim!
-ovo je moj drugi blog koji ću pisati kad budem tužna i depresivna zbog nečega
Dizajn
Što učiniti...
...kad se osjećamo tako jadno...
...i kad molimo Boga...
...da nam ispuni želju...
...i uzme naš mladi život...
Plakati?!
Ne.Ne pomaže!
Rezati se?!
Ne! To je glupa ideja!
I...Što nam ostaje?
Ništa!
...Čekamo da nam Bog ostvari želju!
I hate the way you talk to me,and the way you cut your hair.
I hate the way you drive my car, I hate it when you stare.
I hate your big dumb combat boots and the way you read my mind.
I hate you so much it makes me sick. It even makes me rhyme.
I hate it...
I hate the way you're always right.
I hate it when you lie.
I hate it when you make me laugh;
Even worse when you make me cry.
I hate it when you're not around
And the fact that you didn't call,
But mostly I hate the way I don't hate you;
Not even close;
Not even a little bit;
Not even at all.
______________________
Bojim se da ću popustiti i da ću mu sve priznati.
Opet...
Ne može to tako!Nitko ne smije znati!
Nikad!
Jer...Nemam šanse!A i ne želim biti takva.
Zaboravi sve!
Kao da se nikad nije dogodilo!
Kao da to ne osjećam.
Kao da zbog toga ne želim umrijeti!
Iako se dogodilo!
Iako to osjećam!
Iako želim umrijeti!
Ali,zaborav je zanimljiva stvar.
On je zaboravio!
I ja ću...Jednom!
Možda kad umrem!
Sjedila je sama (kao i uvijek).
Bila je tužna (kao i uvijek).
Razmišljala je o njemu (kao i uvijek).
Plakala je (kao i uvijek).
Ona nikada nije imala nikoga.
Nikoga na koga bi se mogla osloniti.
U njega vjerovati
I voljeti ga.
Jer,nitko nije htio nju.
Nju,tako tužnu djevojku.
Nekima su se sviđale njene tužne oči.
Ona ih je mrzila!
Jer,iz njih se sve moglo čitati.
Jedan pogled u njene oči
i neki bi odmah znali kakve je volje
i zašto je takve volje.
Većinu ljudi ona nije zanimala.
Činila se tako običnom i bezveznom.
Htjela je da ju razumiju.
Ali,nitko ju nije htio razumijeti.
Jedna osoba ju je samo razumijela.
Jedna jedina osoba ju je poznavala!
I znala sve njene tajne,
Sve njene osjećaje,
Sve razloge njene tuge.
O,ne...
Ona nije bila obična.
Niti blizu običnom...
Ona je bila "ONA"
Ali,ljudi to nisu htjeli shvatiti.
Nisu htjeli prihvatiti da postoji takva osoba.
Koja sluša patnje 1000000 ljudi,
a da nju nitko ne želi poslušati...
Ona je i dalje živjela...
Bez obzira na patnju,bol i bilo šta drugo.
Jer,znala je da mora.
Da ih mora spasiti...
Jer jedino tako ona može biti spašena.
