< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve tužne stvari kojih se sjetim!
-ovo je moj drugi blog koji ću pisati kad budem tužna i depresivna zbog nečega
Dizajn
Što učiniti...
...kad se osjećamo tako jadno...
...i kad molimo Boga...
...da nam ispuni želju...
...i uzme naš mladi život...
Plakati?!
Ne.Ne pomaže!
Rezati se?!
Ne! To je glupa ideja!
I...Što nam ostaje?
Ništa!
...Čekamo da nam Bog ostvari želju!
I hate the way you talk to me,and the way you cut your hair.
I hate the way you drive my car, I hate it when you stare.
I hate your big dumb combat boots and the way you read my mind.
I hate you so much it makes me sick. It even makes me rhyme.
I hate it...
I hate the way you're always right.
I hate it when you lie.
I hate it when you make me laugh;
Even worse when you make me cry.
I hate it when you're not around
And the fact that you didn't call,
But mostly I hate the way I don't hate you;
Not even close;
Not even a little bit;
Not even at all.
______________________
Bojim se da ću popustiti i da ću mu sve priznati.
Opet...
Ne može to tako!Nitko ne smije znati!
Nikad!
Jer...Nemam šanse!A i ne želim biti takva.
Zaboravi sve!
Kao da se nikad nije dogodilo!
Kao da to ne osjećam.
Kao da zbog toga ne želim umrijeti!
Iako se dogodilo!
Iako to osjećam!
Iako želim umrijeti!
Ali,zaborav je zanimljiva stvar.
On je zaboravio!
I ja ću...Jednom!
Možda kad umrem!
Hmmmmm...
Malo sam razmišljala...
(uuu,pa padat će snijeg!)
Razmišljala sam zašto ja živim.
Zašto žive ubojice,pedofili,silovatelji i svi ti manijaci...
Zašto?!?!
Zašto ja živim?
Ja nisam nijedan od tih manijaka,ali sam glupa...
Retardirana...Mutava...Ružna...Dosadna...
Hmmm...
Imam još ja puno tih ružnih osobina i mana...
U životu ne radim ništa...
Lijena sam...
Ne namjeravam se udati i roditi dijete što znači da ne proširujem rasu...
Ne namjeravam otkriti neki lijek jer sam preglupa za to.
I...
Zašto onda živim????!!!!!
Živim da bih bila nesretna...
Živim da bih patila...
Živim da gnjavim ljude...
Živim da bih umrla...
I budem...
Umrla,mislim...
Ja se nadam uskoro,ali ja nemam takve sreće...
Vjerojatno ću živjeti još 70 godina tako da što duže patim...
Ne kužim zašto!
Nikad nisam nekome učinila nešto nažao...
Barem ne svjesno...
Ili nisam imala izbora...
I...
Zašto onda toliko patim?!
Zašto jednostavno ne budem sretna?
Ili,još bolje,zašto ne umrem?
Tada bih imala oboje...
Bila bih mrtva,ali bila bih i najsretniji čovjek na svijetu!