Free Stenjevec

25.02.2010., četvrtak

Implementacija Open Source (slobodnih/besplatnih/ otvorenih) rješenja nasuprot Windows-ima

Nekada sam bio na Windowsima i koristio sve programe koji idu sa njima. Ali danas više ne, prilikom zadnjeg raspada Windows sustava odlučio sam prijeći na Linux. U početku je bilo malo teže, međutim u međuvremenu sam postao "Linux guru".

Naime Windowsi kao program imaju svoju cijenu, kao i Microsoft Office. Windowsi dođu od 700-2000 kuna ovisno o verziji, a Office od 1000-2000. Kao 'malome korisniku' najjednostavnije rješenje je krađa softvera, odnosno korištenja piratskog softvera. Takvo što čini se jako jednostavnim, ali moralno upitnim.

Postoji li besplatan softver? Firefox je pretraživać kojeg svi manje više znaju, to je primjer besplatnog softvera. Isto kao i Open Office besplatna alternativa Microsoft Office-u. Pitanje koje se meni potom postavilo je postoji li besplatan operativni sustav. Odgovor je Da! Štoviše neke distribucije Linuxa su ne samo besplatne, nego i puno bolje od Windowsa.

Tako sam skinuo Linux Mint, formatirao svoje piratske Windowse 7, instalirao svoju Linux distribuciju i ušao u svijet Linuxa, svijet bez virusa, 'brejkanja', 'blue-screenova', iritantnih zvukova itd. Svijet u kojem se nemorate bojati da će vam neki virus/malaver/crv/spyware 'uskočiti' u kompjuter, svijet u kojem vam ne trebaju antivirsnu programi.

Usljedio je velik šok za mene, Linux mi je postao prevelika uživancija, jednostavno sustav 'klizi', a moje poznavanje sustava je sve više raslo. Nakon 2 mjeseca počeo sam svoje iskustvo djeliti sa drugima. Dosad sam sedmero ljudi prebacio sa Windowsa na Linux. Prva osoba je bila jedna draga žena sa Malešnice do koje sam došao da bi rješio neki komunalni problem. Onako usput sam je pitao, a kako vas kompjuter (Windows XP) služi, veli ona... NIKAKO! Kada sam joj ponudio Linux nije ni čula za to, međutim kada sam joj pojasnio nije ju trebalo nagovarati. Danas ne samo da ga koristi, nego uživa u njemu.

Druga osoba bila je moja prijateljica kojoj sam dao na korištenje svoj netbook na Linuxu, također, ne samo da ga koristi... uživa u njemu, treća osoba bio je moj cimer, kada je '7-ica' počela kolabirati na njegovom laptopu, rekao je... daj molim te stavi mi Linux. Zajednički prijatelj bio je četvrta osoba koja je 'odbacila' Windowse, nije ga trebalo puno nagovarati. Peta je bila jedna mlada cura iz Zelene Liste koja je znala dolazit na druženje kod mene i cimera, nismo joj niš govorili o Linuxu, međutim kada je vidjela kako radi samo je jedan dan nazvala i rekla... "Jel mogu doći kod tebe da mi staviš Linux na laptop?". Reko... nema problema, nakon nje došao je i jedan kolega također iz Zelene liste, "Windowsi su mi krepali... ne želim ih više, jel mogu doći do tebe da mi staviš Linux..." Kako da ne!

On je bio šesta osoba koju sam 'preveo' na Linux. Sedma osoba bila je sestra od cimera koja je došla prespavat kod nas (sa svojim laptopom), i pokažem ja njoj kak moj komp leti i pitam ju da li želi da i njen bude takav. Tako je i ona prešla na Linux. Njhovo pozitivno iskustvo najbolje je svjedočanstvo u korist besplatnog softvera. Moj je cilj implementirati odnosno staviti Linux na sva računala u vijeću naše gradske četvrti. Zašto da novac građana odlazi na Windows licence (Microsoftovoj korporaciji) umjesto na uređenje nekog dječjeg parka.

Ako ovo čitate i niste zadovoljni svojim Windows kompjuterom, spreman sam doći do vas i 'prevesti' vas na Linux. Ne samo besplatno, nego i sa užitkom. Nema stvarne slobode bez slobodnog/besplatnog/otvorenog softvera. Postoji način da ljudi pronađu oslobođenje od Microsofta i njegove korporacije kojoj naša država godišnje samo na licence daje odnosno baca preko 210 milijuna kuna. Taj način/rješenje zove se Linux!

Njemački grad München prepoznao je otvoreni softver kao jednostavan način da se riješi plaćanja softverskog reketa Microsoftu. Minhenska gradska skupština prihvatila je taj plan 2003. godine. 2006. počela je njegova implementacija. Prvi dio projekta bio je prebacivanje računala sa Microsoft Office-a na Open Office. Kada imate 14.000 računala i pomnožite to sa cijenom licence za svakog od njegh dolazite do impresivnih brojeva, 31.12.2009. dovršeno je prebacivanje svih 14.000 računala sa Microsoft na Open Office.

Istovremeno 1200 računala prebačeno je u potpunosti na Linux. A u roku 2 godine planira se prebacivanje 80+% računala na Linux. nemojte misliti da je to išlo lagano, ljenost, predrasude i pokušaji Microsofta da to zaustavi bili su uporni, ali na sreću bezuspješni. Mala grupa Linux entuzijasta uspjeva u onome za što su Microsoft i njihovi sistem administratori godinama tvrdili da je nemoguće.

Njihov "Zavod za zapošljavanje" (Bundesagentur für Arbeit) također je prebacio 14.000 svojih desktop računala na Linux. A najveća migracija u Europi dogodila se u Njemačkim željeznicama (Deutche Bahn) gdje je 55.000 Windows kompjutera prebačeno na Linux. Francuska policija također je prešla na Linux i to joj je smanjilo rashode u informatičkom sektoru za 70% bez smanjivanja ulaganja u ljude i opremu - "Dvije najveće razlike su ikone i igre. Igre nam nisu prioritet. Rekao je potpukovnik Guimard". Također na Linuxu je 1000 kompjutera u Francuskoj narodnoj skupštini.

Slična se situacija dogodila i u Brazilu, tamo je država godišnje samo za Windows licence morala plaćati 1,2 milijarde dolara. Tada je donesena odluka da se sve državne institucije prebace na Linux, ta odluka uspješno se provodi tako da danas 52 milijuna Brazilaca u školama koristi Linux. Razlozi za prelazak su očiti. Moj je san da jednog dana Zagrebačka gradska uprava prijeđe na Linux. Živi bili pa vidjeli!

Dobro došli! Budite slobodni javiti se, ja sam vam spreman pokloniti svoje vrijeme i trud, od vas tražim samo malo dobre volje :)

Potpuno besplatni Open Office (na našem jeziku) možete preuzeti ovdje, te ga isprobati na vašoj Windows 'mašini' i iz prve ruke vidjeti je li moguće da postoji besplatno rješenje za Office... [OpenOffice.exe]

"Draža im je klasika - vrpce i škare, dok sijevaju blicevi fotoaparata, a mogućnost da računala (koja posredno ili neposredno koristi 370 tisuća zaposlenih u javnoj upravi i obrani, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, te 400 tisuća učenika i studenata) budu pogonjena besplatnim, lako dostupnim softverom - daleka je utopija. Zločesti bi rekli zato što je provizija 10 posto od nule - nula.

Tek odnedavno se sramežljivo pojavljuju udžbenici za srednje škole u kojima se spominju programi otvorenog koda. Zašto se u državnim obrazovnim institucijama i ustanovama stvara vojska budućih korisnika/ovisnika proizvoda jedne jedine strane komercijalne softverske tvrtke, moglo bi se reći i da je sigurnosno pitanje." članak iz Slobodne Dalmacije pod naslovom "U Hrvatskoj za Linux prozori zatvoreni.

- 23:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.02.2010., petak

Različiti ljudi - različiti načini razmišljanja (Ivan Pernar & Damir Hursa)

Tko god se osvrne oko sebe vidjeti će da postoje dvije grupe ljudi. Jedni koji gledaju samo sebe, a ali i neki drugi kojima je stalo do toga kako se ostali oko njih osjećaju. Sebičnost u svakom slučaju nije dobra osobina i wikipedijin članak na tu temu piše

"Egoist priznaje sebi više slobode nego ostalim ljudima. Ključni vid sebičnosti je uporaba dvostrukih mjerila i opće nebrige za zlatno pravilo."

Sada se dakako pitate zašto ja pišem o ovome. Radi se o tome da se sa vremena na vrijeme u zajednici napravi nešto što pogoduje jednoj grupi ljudi na štetu neke druge. Radi se konkretno o igralištu na Malešnici. Prije svega želim naglasiti da tu problem nije u samom igralištu niti itko ima išta protiv nogometnih igrališta. Problem je u njegovoj lokaciji. Naime to igralište smješteno je između dva stambena bloka i naravno da ljudima koji tamo žive to smeta. Međutim, svi znamo da će se uvijek u nekoj zgradi naći netko kome nešto smeta, ipak ovdje se radi o tome da to smeta skoro svim stanarima susjednih zgrada, odnosno ne radi se o nekom čangrizavom starcu, psihički bolesnoj osobi ili maloj grupi zlih ljudi. Radi se o apsolutnoj većini ljudi koji tamo žive. Samim time očito je da je problem realan.

Prvi argument za postojanje tog igrališta tamo je 'dobrobit mladih'. Ipak prilikom rušenja skate-parka u Španskom kod Doma zdravlja, vladajuća garnitura u četvrti predvođena SDPom nije razmišljala o tome što je sa mladim ljudima koji su tamo skejtali, niti je ponudila ikakvu alternativu.

Također dojmio me razgovor sa jednim dečkom koji svakodnevno nabija loptu na tom igralištu na Malešnici, pitam ja njega kaj on misli o igralištu... Veli on... svjestan sam toga da to igralište smeta ljudima koji tamo žive ali nemam kamo drugdje... te potom doda...

"Na igralište od NK Špansko nas ne puštaju". I to je u biti trik u ovoj priči, igralište ovog tipa je trebalo napraviti tamo di su i ostali sportski tereni (u rekreacijskoj zoni), a ne između dva stambena bloka, te u međuvremenu dopustiti djeci iz kvarta da koriste već postojeće terene kod NK Špansko. Na taj način rješilo bi se više muha jednim udarcem, ovako je stanarima koji tamo žive nanesena šteta jer im to igralište uistinu narušava kvalitetu života i to je neosporno.

To igralište izgrađeno je u suprotnosti sa svim urbanističkim propisima i standardima, te bez ikakvih dozvola (bespravno), samim time njegova legalizacija je nemoguća, toga je Damir Hursa svjestan i upravo iz tih, a ne političkih razloga građevinska inspekcija je izdala nalog za rušenje. Kada sam se prvi put susreo sa stanarima koji tamo žive odmah mi je bilo jasno u čemu je problem i stao sam na stranu stanara.

Moram napomenuti da nemam ništa protiv ljudi koji tamo igraju nogomet i skroz ih razumjem, razlog zašto su oni tamo je u tome što nemaju nikakve alternative, a ne zato jer bi htjeli susjednim stanarima stvarati konstantnu buku i kaos. U biti ono što treba napraviti je novo igralište od umjetne trave koje će biti održavano za razliku od ovoga koje je uistinu u jednom katastrofalnom stanju.

Problem je nastao kada su Hursa (HNS) i njegova družina (SDP) odlučili ući u bespravnu gradnju takvog igrališta na neprihvatljivoj lokaciji, a ne onda kada su se građani pobunili protiv toga. Hursa je toga i svjestan i zato koristi zamjenu teza, umjesto da se dotakne činjenice da je na račun građana ulazio u bespravnu gradnju na neprihvatljivoj lokaciji, te da ne održava teren što je po ugovoru o koncesiji trebao, on tvrdi da je problem u stanarima koji tamo žive i nadležnim službama (građevinskoj inspekciji), a sebe predstavlja kao žrtvu političkog linča. Najbolji način da izbjegne osobnu odgovornost je da krivnju prebaci na drugoga i to je ono što on dobro radi.

Da bih vam to pojasnio napraviti ću kratku usporedbu. Zamislite da je na istom mjestu "Ivo Ivić" bespravno napravio noćni klub koji smeta obližnjim stanarima. Dakako, on ga ne može legalizirati i građevinska inspekcija izda nalog za njegovo uklanjanje. I što sada "Ivić" radi? Optuži stanare i građevinsku inspekciju da su usmjereni protiv mladih ljudi koji tamo zalaze i veli "mi nesmjemo dopustiti da nam oni unište naš omiljeni klub za izlaske". Dakako, problem tog kluba nije niti u stanarima, niti u onima koji u njega zalaze. Problem je u 'voditelju' kluba koji ga je bespravno i nezakonito napravio. Direktor MNK Malešnice je Damir Hursa i on je poput voditelja ovog izmišljenog noćnog kluba zamjenio teze i stvorio sukob koji u biti postoji samo u njegovoj glavi, on ga je izmislio da bi motivirao mlade da štite njegov interes i krivnju za nastalu situaciju prebacio sa sebe, na stanare i ministarstvo koje je izdalo nalog za rušenje.

Međutim ima tu još 'caka', u javnom djelovanju postoje dva načina rada. Jedan je institucionalni, a drugi je zakon mase. Budući da Hursa zna da od intitucija ne može očekivati zaštitu, jer je radio mimo njih i suprotno propisima on se odlučio na zakon mase. Međutim da bi dobio 'masu' na svoju stranu on mora stvorit privid sukoba između korisnika terena i nadležnih institucija (i stanara).

Zato u opisu fejsbook grupe "NEDAMO DA MAKNU IGRALIŠTE S UMJETNOM TRAVOM NA MALEŠNICI.... " piše -

"Zašto bi dopustili da nam sruše igralište gdje se uvijek nalazimo i družimo..."

Drugim riječima, nema veze što je igralište bespravno napravljeno, nema veze što već postoji nalog za rušenje, nema veze što se ljudi koji tamo žive bune, nema veze što ga Hursa vodi, a ne održava (igralište je trenutno u katastrofalnom stanju).

"Svi koji dolaze tamo su fer..."

Pa ljudi koji tamo dolaze igrati nogomet su najnormalniji ljudi i nije u njima problem, nitko ne tvrdi da su oni 'loši', 'zli', 'pokvareni', 'podli' ili što ti ja znam već, problem je u nepostojanju adekvatnog terena i neadekvatnom stanju i lokaciji postojećega. Trenutno stanje produkt je Hursinih postupaka, a ne stanara koji tamo žive i ekipe koja tamo igra nogomet.

"Nikad incidenata nije bilo...."

To nažalost nije istina, bilo je incidenata i ako pitate ljude koji tamo žive mogli bi vam deset minuta nabrajati što se sve tamo događalo.

"Zato im nećemo dopustit da nam sruše....."

Zapazite da on uopće ne navodi kome neće dati da ga sruše, ali zato u idućoj izjavi objašnjava na koji način treba zaustaviti rušenje.

"TREBAMO NAPRAVIT NEREDE DA ZAUSTAVIMO RUŠENJE UMJETNE...."

Jeste li ikada čuli za nenasilne nerede? Ja mislim da ne, dakle očito je na što on poziva.

Sada krenimo na bit cijele stvari

Damir Hursa je izjavio na wallu te grupe da su "stanari koji se bune protiv igrališta skupili 40 potpisa...mislim da mi možemo
puno više ...u kvartu,u drugim kvartovima i po cijelom gradu"

Da li je to moguće, pa naravno da je, naravno da ima više ljudi kojima to igralište odgovara nego onih kojima ne odgovara, pogotovo s obzirom na to da su stanari skupljali potpise na tri ulaza, a Hursa ih planira skupljat po cijeloj Malešnici i šire. To vam je ista logika kao da 400 gostiju onog zamišljenog nočnog kluba po cijelom gradu skuplja potpise protiv rušenja i da voditelj kluba kao argument protiv rušenja iznosi činjenicu da je njih deset puta više nego stanara.

Ovaj teren nadilazi samog sebe, radi se o principu odnosno načinu na koji se općenito radi. Ja ću uvijek težiti ka tome da se projekti ne rade na način da se nekoga zariba, odnosno ne na štetu nenasilne manjine koja se služi institucijama, a ne neredima da bi ostvarila prava koja im pripadaju.

Zamislite da stvarno dođe do nereda i da se sa jedne strane nađe nasilna većina, a sa druge strane nenasilna manjina... Zar da stanem na stranu nasilne većine zato jer je jača? Nema šanse! Nisam osoba takvog mentaliteta.

- 15:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.02.2010., četvrtak

Bandićeva socijal-demokracija

[Nasilje više nije vijest iz svijeta, to se dogodilo u mojoj ulici]
Mnogi među nama svjesni su toga da projekt 'Cvjetni' pogoduje šaci ljudi na račun svih građana. Za razliku od ostalih trgovačkih centara u središtu Zagreba, ovo je prvi put da se ulazna rampa radi na javnoj površini, točnije - u pješaćkoj zoni, te da se sam 'zahvat' izvodi na trošak građana, a ne ulagača - HOTO grupe.

Dakle cijelo to ruglo trebali bi platiti sami građani. Sjećam se i kada sam prvi put ušao u sraz sa tim ološem da sam u letku za lokalne izbore napisao parolu "Da bi mi mogli živjeti, oni moraju otići". Možda je ona u tom trenutku zvučala radikalno, ali tako nažalost je. Mala grupa ljudi uporno pljačka cijelu zajednicu i da apsurd bude veći oni koji to rade izabrani su od strane građana.

Biti ću otvoren, vladajuća koalicija u mom kvartu stvorena je na način da su potrebnim 'rukama' u vijeću obećane kojekve pogodnosti u zamjenu za glas. I meni su bile ponuđene te iste, u zamjenu za moju ruku i šutnju. Nažalost živimo u društvu gdje se neki ljudi (prodane duše) fizički i intelektualno prostituiraju. Strašno je kada ta grupa ljudi preuzme vlast, a takva vlast zove se vladavina ološa. Na čelu te hijerarhije nalaze se HDZ-ovci/SDP-ovci i njihove pokorne sluge.

Da apsurd bude veći, svoju kleptomaniju ti isti prikrivaju iza plašta neke 'kvazi' religije i domoljublja. Također, preko medija se provodi sustavno pranje mozga i indoktrinacija ljudi sa njihovom religiozno-političkom demagogijom. Da budem iskren gade mi se.

Dobro došli u Bandićevu socijal-demokraciju!