Pravo na pristup informacijama

Vlada je Saboru poslala izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Od Vlade se zbilja može očekivati svašta, na to smo već navikli, ali da će nekome pasti na pamet da jedan ovakav falsifikat predstavi javnosti, to je ipak krajnje uvredljivo.

Metodologija sastavljanja toga izvješća je uistinu zanimljiva. Tijela javne vlasti koja su dužna provoditi ovaj zakon šalju svoja izvješća Središnjem državnom uredu za upravu u kojima onda napišu kako oni poštuju zakon i građanima dostavljaju sve tražene informacije, a Središnji državni ured onda od tih njihovih falš izvještaja naprave zbirno falš izvješće i onda taj kupus upute na raspravu i usvajanje u Sabor. Izvješće tako postaje točan zbroj netočnih podataka, nešto što ne koristi ničemu i ne treba nikome.

Novinarka Jelena Berković, sada i vanjska članica Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, tražila je svojedobno od Vlade da joj dostavi dnevne redove i odluke sa svojih zatvorenih sjednica na kojima su članovi Vlade, skriveni od javnosti, dijelili vaš proračunski novac kome su i kako htjeli. Naravno da joj Vlada nije dostavila tražene podatke. Kolegica Berković ih je tužila Upravnom sudu i dobila spor jer je posve jasno kako je Vlada namjerno kršila zakon o čijoj provedbi se mora brinuti pa je Sud naredio Vladi da novinarki dostavi sve tražene podatke.

E, sad, u izvješću koje je dostavljeno nema ni jedne jedine riječi o tome da Vlada nije udovoljila zahtjevu novinarke, da ih je ona tužila, da je sud donio presudu kao ni o tome kakva je presuda. Kao da se nikada ništa nije dogodilo.

U izvješću se ne spominje ni tužba ni rješenje tužbe volonterke GONGA protiv Hrvatske matice iseljenika zbog nedostavljanja traženih podataka, kao ni jedna druga tužba jednog drugog volontera GONGA protiv Hrvatske agencije za telekomunikacije. Ministarstvo financija tvrdi kako kod njih nije podnesena ni jedna žalba zbog šutnje administracije, a samo GONG ih je uputio tri. I Ministarstvo vanjskih poslova laže kako je sve zahtjeve riješila u zakonom propisanom roku, a samo GONG je uputio četiri zahtjeva od čega su na tri odgovori stigli tek nakon žalbe zbog šutnje administracije. I tako redom, nema smisla ovdje nabrajati sve primjere.

Nevladine udruge već su rekle kako je ovo izvješće običan falsifikat, a oporbeni zastupnici i vanjski članovi Odbora za medije to su govorili na sjednici tog Odbora, ali je HDZ-ova većina ipak prihvatila izvješće i tako jednu običnu laž proglasila istinom.

Zašto je ovo izvješće važno i zašto je važno ne dopustiti da u ovom slučaju laž postane istina? Pravo na pristup informacijama sastavni je dio borbe protiv korupcije i akcijskog plana što ga je predložila upravo Sanaderova Vlada, ali ga onda provodi tako da svjesno obmanjuje javnost.

Prihvatiti tu obmanu ili šutjeti o njoj, znači poticati korupciju. Tom interesu Sanaderove Vlade da potiče i skriva korupciju NE SMIJE se popustiti.

Opet pitanje

Počela je nova sjednica Sabora, kao i uvijek Aktualnim prijepodnevom. Zastupnici postavljaju pitanja premijeru i ministrima. Svoje sam pitanje uputio ministru Polančecu. Evo ga:

Nakon jedne od sjednica Ekonomskog vijeća, premijer Sanader je najavio jednu novu mjeru i za nju rekao:

Istražno povjerenstvo

Saborsko istražno povjerenstvo treba otkriti kako je to tadašnji ministar obrane Berislav Rončević za vaš novac kupio 39 vojnih kamiona i platio ih, opet tim istim vašim novcem, oko 15 milijuna kuna više nego bi ih se platilo da su kupljeni od onih koji su u pozivnom natječaju nudili najbolju cijenu.

Izabran sam za predsjednika toga Povjerenstva koje je dobilo rok od tri mjeseca da provede parlamentarnu istragu. Povjerenstvo broji devet članova, pet iz redova parlamentarne većine i četiri iz oporbe. Parlamentarna većina ima dakle i većinu članova u Povjerenstvu i tu je svoju većinu iskoristila odmah na samom početku rada Povjerenstva tako da je nametnula donošenje pomalo neobičnog Poslovnika o radu Povjerenstva.

Zašto je Poslovnik neobičan? Prije svega zbog toga što ja kao predsjednik Povjerenstva uopće ne mogu sazvati sjednicu tijela kojemu sam predsjednik, ako se s tim ne slože potpredsjednik i tajnik, koji su pak iz HDZ-a. Teoretski, to znači da kada prikupimo dokumente iz MORH-a i kada se u njima vidi da su cijene drugih ponuditelja bile kud i kamo povoljnije od cijene koju je za istu robu tvrtki Eurokamion platio ministar Rončević, HDZ-ovci u Povjerenstvu mogu blokirati svaki daljnji rad ne dajući mi suglasnost da sazovem sjednicu na kojoj bi se ta jednostavna činjenica mogla konstatirati.

No, ja ne samo da neću moći sazvati sjednicu tijela kojega sam predsjednik, nego o tome da HDZ-ovci blokiraju rad Povjerenstva neću moći čak ni izvijestiti novinare, jer su kod donošenja Poslovnika o radu, HDZ-ovi članovi nametnuli odredbu po kojoj nitko iz Povjerenstva ne smije davati bilo kakve izjave o radu Povjerenstva sve dok ono ne pošalje svoj izvještaj u Sabor. Zanimljivo. Kamioni su kupljeni vašim novcem, a vi nećete smjeti saznati zašto je tog novca potrošeno 15 milijuna kuna više nego što je trebalo, jer nitko od onih koji to utvrde tijekom svog istražnog rada, neće smjeti o tome prozboriti ni riječi.

Na kraju, iz Poslovnika je izbačena i odredba po kojoj se svjedok pozvan pred Povjerenstvo ne može udaljiti dok mu to ne dopusti predsjednik Povjerenstva. Pokušao sam objasniti zašto sam ovu odredbu unio u prijedlog Poslovnika. Pretpostavimo, rekao sam, da u trenutku kada ovdje bude svjedočio bivši ministar Rončević, netko postavi pitanje o tome kada je on digao kredit za kupnju stana, kolike su rate toga kredita i od čega bivši ministar otplaćuje te rate, odnosno, ima li kupovina tog njegovog stana ikakve veze s prije toga preplaćenim kamionima. Ministru se takvo pitanje možda ne svidi i on uvrijeđeno jednostavno ustane i ode van zalupivši vratima. Kada sam, dakle, objasnio da odredba po kojoj se nitko ne može samovoljno udaljiti sa svjedočenja dok mu odobrenje za to ne da predsjednik Povjerenstva, HDZ-ovci u Povjerenstvu još su gorljivije stali zastupati tezu da takve odredbe u našem Poslovniku ne smije biti.

Eto, sada sam predsjednik Istražnog povjerenstva sjednice kojega ne mogu samostalno sazivati, s kojega se pozvani svjedoci mogu udaljiti kad im to padne napamet, a osobito onda ako im se postavi kakvo za njih neugodno pitanje, a na kraju o svemu tome ne smijem ništa iznositi u javnost.

Sva sreća, pa je Internet još uvijek slobodan medij.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv