Svaki je glas važan

Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.

srijeda, 07.11.2007.

Na izborima prije 3.1. 2000. godine u posebnoj izbornoj jedinici za srpsku nacionalnu manjinu birao se samo jedan zastupnik. To je bilo daleko manje od pripadajućeg broja zastupnika prema broju birača. Zbog toga je u doba koalicijske vlade izmijenjen izborni zakon pa je ta kvota povećana na tri zastupnika. Tako su na prošlim parlamentarnim izborima 23. 11. 2003. birači srpske nacionalne manjine glasali tako da je svaki birač mogao zaokružiti do tri imena, a izabrani su oni s najvećim brojem glasova. Najviše su glasova dobili i u Sabor su izabrani Vojislav Stanimirović, Milorad Pupovac i Ratko Gajica. Sada već pokojni Milan Đukić koji se također natjecao na toj listi, dobio je od njih manje glasova i nije prošao.

Upisanih je birača za srpsku nacionalnu manjinu tada bilo 222.769, ali je njih samo 47.610 glasalo za tu listu, dok su ostali svoje biračko pravo iskoristili da glasaju za građanske liste i da na taj način stvarno odlučuju o tome tko će imati pravo da u idućem mandatnom razdoblju upravlja Hrvatskom.

Tri će se zastupnika srpske nacionalne manjine birati i na predstojećim izborima 25. studenog. Broj zastupnika je dakle određen unaprijed samim izbornim zakonom i za mandat zastupnika s manjinske liste nije potrebno osvojiti onoliko glasova koliko je potrebno za mandate na građanskim listama. Svoju kandidaturu istaknut će sigurno predstavnici SDSS-a, stranke Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića, a bilo kakvi protukandidati zapravo nemaju nikakvu šansu da ih ugroze, pogotovo nakon smrti Milana Đukića koji je imao znatan utjecaj među biračima srpske nacionalnosti koji glasaju na manjinskim listama.

Postavlja se dakle opravdano pitanje zašto da građani srpske nacionalne manjine troše svoje glasove na manjinsku listu kada svojim glasanjem uopće ne utječu na broj zastupnika koji će biti izabran, nego odlučuju samo o tome tko će biti ti zastupnici, umjesto da glasaju za stranačke liste, kao i svi drugi građani Hrvatske i time zapravo odlučuju o tome tko će zemljom upravljati u narednom mandatnom razdoblju.

Sva ispitivanja raspoloženja birača pokazuju da se u ovim izborima glavna borba vodi između SDP-a i HDZ-a i da će tu svaki glas biti važan, možda i presudan hoće li u nekoj izbornoj jedinici mandat više osvojiti jedna ili druga stranka. Mandat više će pak odlučivati o tome hoće li priliku da okupi parlamentarnu većinu, a onda i sastavi vladu dobiti SDP ili HDZ, pa je iz svega iznesenog jasno da će tih 222.769 birača srpske nacionalne manjine bitno utjecati na izborni rezultat i možda donijeti prevagu u izbornoj utakmici.

Birači srpske nacionalne manjine sami će odlučivati o tome hoće li glasati na manjinskoj listi ili će na samom biračkom mjestu tražiti da ih se s tog posebnog prebaci u opći popis birača i da onda glasaju za stranačke liste.

Odluče li učiniti tako i ako svoj glas povjere SDP-u kao stranci koja dokazano štiti interese svih manjina, pa tako i srpske, mogu bitno pridonijeti uspjehu SDP-a, a time možda odlučiti o tome hoće li u naredne četiri godine Hrvatskom upravljati HDZ ili SDP.

07.11.2007. u 17:33 • 45 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Svaki je glas važan

E-mail

SDP linkovi

SDP strategije

Blogroll