Fiziognomija: Lice kao ogadalo duše i kako ga tumačiti - Brzog datiranja
utorak , 18.12.2018.98435350-Razvojna-psihologija-knjiga.pdf
Click here: Fiziognomija: Lice kao ogadalo duše i kako ga tumačiti
To je podsvjesno Ja. Kretanje mišljenja, analogno govornom pokretu u razgovoru ''kretanju'' pitanja i odgovora kakvo postoji kod Platona , prevazilazi svoju protivrečnu prirodu u ironiji. Sličnih primjera može se naći i za druge etničke grupe.
Xénophon, Mémorables, IV, 5, 11. Estetska kritika, pod dojniom kršćanske i platonovske peje o diobi materijalne i duševne strane čovjeka, promatrala pjesnikovo djelo jedino kao neki apstraktni, izvan životni rodukat njegova uma.
Šlegel - Hermetička predaja je znanje Šetova naraštaja: poznavanje tajne rođenja odozgo. Kao i sva poetska umetnost, i drama treba da bude romantična; dramska povezanost sižea ne čini roman celinom, ukoliko to ne postane na osnovu odnosa čitave svoje kompozicije sa jedinstvom višim od formalnog jedinstva, od kojeg on inače često odstupa, i to upravo na osnovu povezanosti svojih ideja — to je postojanje duhovnog centra.
It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long joumey from the publisher to a library and finally to you. Usage guidelines Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. We also ask that you: + Make non-commercial use ofthe files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for personal, non-commercial purposes. We encourage the use of public domain materials for these purposes and may be able to help. Please do not remove it. Do not assume that just because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. About Google Book Search Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. TisRaifa i litografija Mile Maravića. Lav Mazzura: Poslije izbora za dalmatinski sabor 15, 73 Dr. Milan Heimrl: Naša gospodarska kriza. Svetim ir Korporić: Hrvatska poljodjelska banka li9 Milan Šnidaršić: Naš mali obrt i velika industrija. Marijan Derenćin: Evolucija političkih ideja 195, 225, 925, 307, 369, 408, 434, 460. Emile Zola 640 Dr. Lav Mazzura : Vivat lex. Učiteljsko pitanje 739 m iAJSM nisflo L i 2, Hrvatska Misao. Obilježje je svakog pokreta, da ljudi. Toj slozi u mislima i pravcu rada, koje danas u čitavoj mladjoj hrvatskoj generaciji ima, bit će HRVATSKA MISAO jedinstven i odredjcn izraz. Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši, da konačni cilj svakog političkog rada mora biti ujedinjenje i sloboda linuitskoga naroda. Znamo, da najšira politička autonomija, pače ni potpuna državna samostalnost ne če Hrvatskoj ništa pomaci, ako Hn'ati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu, u obrtu i u trgovini. Dokaza za tu istinu ne treba daleko tražiti : naša najbliža narodna braća u Crnoj Gori, u Srbiji i u Bugarskoj najbolji su primjer, kako ni potpuna državna samostalnost mnogo ne vrijedi, ako narod u isto doba pati radi svoje gospo- darske slabosti i radi neuredjenili državnih financija. Kao što u tom, tako i u političkom životu za- htijevamo u prvom redu realan rad. Onim časom, kad stupimo na polje političke prakse, dakle konkretnoga rada, nestaje za nas pitanja o priznavanju ili nepriznavanju jvijedinih zakona, već se prirodno namiče pitanje o nji- hovim dobrim ili zlim posljedicama. Zato mi, ne htijući voditi teoretsku akademsku borbu, nego nastojeći, da nam rad ne bude samo uspješan nego i dosljedan, ne ćemo da se sami stavljamo izvan zakona, pa javno i otvoreno izjavljujemo, da tako za nas nema pitanja o priznavanju ili nepriznavanju, nego samo o korisnosti ili štetnosti nagodbe. To je ishodište temeljni državni zakon, hrv. Napredne naše težnje vežu s tim zahtjevom i to, da svom snagom nastojimo nstavnim putem promijeniti sve pozitivne za- kone, koji nisu nimalo u skladu s naprednim duhom našega vremena, a u posvcmašnoj opreci sa svim potre- bama našega ustavnoga života n. Upravo zato, jer stojimo na stanovišta, da se po- zitivni zakoni imadn vršiti i nsavršivati prema zahtjevima narodnih interesa i naprednoga daha, nepomirljivi smo protivnici madžaronstva, kojemu je nagodba program! Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pi- tanje, Ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika, svatko, tko ima samo mrvu zdravoga razuma, morao bi uvidjati potrebu, da je upravo zato, što mi Hrvati i Srbi kao državljani jedne hrvatske države živimo pod istim krovom, jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu olframi. Ne nasilje, nego po- litička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put, po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske, kao što smo i mi. Kao pokret za narodnu obranu radit ćemo u tom smjeru, da čitavo naše društvo, sav naš narod prožme osjećanje zajednice, da tako stvorimo organizam, koji će, zdrav i izgradjcn iznutra, moći trajno odolijevati navalama izvana. Iz te ideje posvema prirodno izvire uvjerenje, da se nikoji dio inteligencije, dakle ni svećenstvo, ne smije sta- viti ni mimo narod ni nad narod i da se ne smije pri- kazivati kao glavni ili rak jedini stup i os Ion naroda. Boj pak izmcdju klerikalizma i liberalizma izbjegnut će se samo tako, ako prokrčimo put uvjerenju, da samo slo- boda znanosti i savjesti može biti uvjetom naprednom raz- vitku, pa da upravo ta sloboda najbolje zaštićuje slobodu iskrenoga vjerskoga osjećaja. Dosadašnje geslo: Prosvjetom k slobodi popu- njujcmo načelom: narodnim blagostanjem k prosvjeti; dosadašnji teoretski radikalizam protiv svega i svačega zamijenjujemo radikalizmom u praksi protiv svih, koji gaze temelje ustavne slobode i prava; mjesto krilatih riječi o liberalizmu i klerikalizmu hoćemo savjestan rad u znanosti i u književnosti. Smatrajući politiku radom, posvetit ćemo svu svoju pažnju pitanju našeg narodnogospodarskog razvitka. Pratit ćemo pozorno rad svih zajednica, koje se tim pitanjem bave, kao što su to javne korporacije općinske, gradske, i žup. Nastojat ćemo, da se oko- ristimo stečevinama drugih naroda i država, primijenjujući rezultate i napredak znanosti našim gospodarskim pnli- kama, koje u mnogom pogledu trebaju svježega zraka i zdrave kritike. U mnogočem treba tek udarati temelje; tako ćemo napose upozoravati na potrebu i probitke pgospodarskog udruživanja uopće, osobito pak stališke organizacije našega ratarstva, kao temelja i osiona cijele naše narodne snage, da ga tijek vremena ne odalji na- prednom- duhu našega doba. Istim putem hoćemo da podjemo u svom prosvjet- nom radu uopće, a u književnom napose. Uvjereni smo, da prosvjetni i književni napredak ne zavisi o prednosti ovoga ili onoga smjera, nego o tom, hoće li književnost biti mlaka, obzirna, bezidejna i površna duševna hrana, ili će ona u svakoj svojoj grani odgovarati duševnom razvitku svakog našeg čovjeka, od seljaka do akademski izobražene inteligencije, hoće li biti istinito ogledalo fak- tičnih naših prilika i dostizati današnji stupanj općenite ljudske prosvjete. HRVATSKA MISAO biti smotra za književnost, za to ćemo uvijek kao temelj svakog duševnog razvitka, napose pak kao temelj književnog na- pretka tražiti i čuvati slobodu mišljenja i slobodno isti- eanje svakog iskrenog osječaja. Pitanje o koristi ili štet- nosti bilo koje struje književne ne rješava teorija nego praksa; u toj pak praksi nastojat ćemo, da kritično pra- timo rad svih naših književnih zavoda, listova i poduzeća. Nastojat ćemo, da živom riječju budimo smisao za knji- ževna i prosvjetna pitanja, da ne bude književnost u jctlnu ruku sport, a u drugu nesnosno breme malome broju rodoljubnih čitalaca. Najviše posla zadavat će nam dakako naša politička i narodna nevolja- No smisao za općenitu gospodarsku samostalnost naroda čuvat će nas vazda od političkih sanjarija, a volja za savjestan i napredan rad od činov- ničkog štreberstva. Na ovom mjestu označili smo u glavnom osnovne naše misli i natnjcrc; od zgode do zgode donosit ćemo potanke upute i, ako bog da, žive primjere našega rada. Dvjeti narodno-pospodarske samostalnosti južnih Slavena. Položaj čitavoga našega naroda, cijeloga južnoga slavenstva, danas nam je u glavnim potezima već posvema jasan. Mi smo etnograf icki jaka cjelina, koju razdiru plemenske borbe sredo- vječnoga značaja, ali smo narodno Ipak daleko jednolićnijl i bliži nego se to u prvi mah čini svakomu, tko promatra našu inteligenciju hez obzira na naš puk. I kulturnim sposobnostima stojimo kao Slaveni bez ikakve sumnje više od svih svojih su- sjeda, izuzevši Talijane i Nijemce; a i ta posljednja iznimka vrijedi samo za kulturu u najužem smislu riječi za književnost Uvjeti narod. Ni politički nije s nama tako zlo, da bismo morali očajavati, kako to neprestance piskara neslavenska pa i slavenska štampa, u koliko je besvijesna ili ovisna o tudjim informacijama. Ta baš na Dravi i na Dunavu, dakle na glavnim našim narodnim granicama eto nam posvema nezavisne Srbije, gotovo posvema samostalne Bugarske i Hr-' vatske, koja je pravno i faktično suverena u najvažnijim gra- nama državnoga života, u školstvu, sudstvu i političkoj upravi i koja ima po pozitivnim zakonima pravo na takovu samo- stalnost, kakovu uživa Ugarska. Bosna-Hercegovina, okružena sa svih strana hrvatskim i srp- skim nezavisnim ili potuzavisnim državama, i Macedonija, naj- udaljenija i od njemačke bujice i od njemačko-madžarske poli- tičke pohlepe, imadu tako povoljan položaj, da najšira njihova autonomija ovisi u prvom redu o političkoj zrelosti i općoj narodnoj svijesti od Trsta do Carigrada. I tako u teškim poli- tičkim prilikama žive zapravo samo Slovenci, primorski Hrvati na Rijeci i Istri i sav naš narod preko Drave i Dunava u Ugar- skoj. Ali neizmjerna politička važnost slovensko-hrvatskih be- dema oko Trsta, Pulja i Rijeke tako je očita, da sigurno mo- žemo računati na promjenu današnje italofilske politike, koja se nikako ne da razumjeti u tima stranama, i tako našemu narodu, ako temeljito uvažimo njegov položaj, ne prijeti ni na- rodna ni kulturna ni politička propast. Ali to ne znači, da smo mi Južni Slaveni naprosto sigurni za svoju budućnost. Još su jedna vrata, kojima neprijatelj može provaliti i to s tim lakše, Sto su širom otvorena, ili bolje da kažemo, što to i nijesu vrata, nego puka velika praznina. Narodno-gospodarski položaj čitavoga našega naroda, bilo sa stanovišta državnih financija bilo s gledišta domaće produk- cije i trgovine, čini se na prvi pogled tako očajan, da smo sigurno već često čuli i čitali krilatu riječ: Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari samo su sluznici finacijalnim i trgovačkim po- družnicama Berlina, Beča i Budimpešte. Pa ipak je dosta da ozbiljno, pa makar i samo u kratko, prikažemo glavne crte čitavog našeg narodno-gospodarskog života, pa ćemo se uvje- riti, da još uvijek imamo pri ruci dosta sredstava i dosta 'zdravih uvjeta za takvu gospodarsku samostalnost, kakva se uopće može postići u naše moderno doba svjetskih tržišta, svjetskih financijalnih kriza i svjetske utakmice na svim poljima narodnoga gospodarstva. Glavni i osnovni uvjet uspješne narodno-gospodarske akcije u sva četiri plemena našega naroda jest dakako zdravi realizam, koji bi izbrisao i posljednji trag nezdrave, historičko- teritorijalne megalomanije i romantičkoga i pljačljivoga rodo- ljublja. To će i biti to prije, što manje sam puk naš bude sklon takvoj megalomaniji i što se bezobzirnije nekoji naši susjedi budu služili sad teritorijalnim zadjevicama hrvatsko-srpskim i srpsko-bugarskini, a sad praznom politikom velikih riječi mnogih naših prvaka u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu i Sofiji. Krvava vladavina Stambulova u Bugarskoj, Milanova bezobzirnost u Srbiji i težnje našega savezničkoga susjeda dopriniješe već mnogo k tomu, da veliki dio inteligencije slovenske i hrvatske, srpske i bugarske glasno govori ono, što se još pred desetak godina usudiše pojedinci samo pomisliti. Velika većina hrvatskih i srpskih političara odlučno je naime protiv toga, da se hrvatsko-srpski spor dalje raspiruje; a ti, koji još danas tje- Uvjeti narod, 'gosp. I mcdju Bugarima i Srbima prilike se znatno popravišc, te danas mjesto pravoga klanja u Macedoniji vidimo samo političko-narodnosni spor, koji najbolji ljudi na jednoj i na drugoj strani nastoje odstraniti s općega narodnoga i sla- venskoga stajališta. Osim toga bugarske i srpske smotre pišu već treznije, a razumni nazori prodiru pomafo i u dnevnu štampu. I tako ono, što je bilo istina još pred deset, dapače i prije pet godina, danas više nije. Hrvati i Srbi, kao jezgra ju- žnoga Slavenstva, tako otrijezniše, da umjesto medjusobne teri- torijalne grabežljivosti, danas je u nas na prvom mjestu briga za ozbiljan i svestran rad u današnjim granicama Hrvatske i Srbije, dakako vazda s obzirom na Hrvate i Srbe i izvan tih dviju naših narodnih država. Još samo u Bugara možemo za- mijetiti jaku težnju, da rašire granice svoje države bez obzira na to, kako će poslije izgledati u okviru tih granica i za njim, pače i bez pomisli na to, da će se sa v naš narod jedva jedvice moći osloboditi od gospodarske svoje zavisnosti i sužanjstva i to složnim naporom svih svojih sila, Slovenci pa- daju u drugu skrajnost, te u njih sve češće i češće čujemo glasove, da je njihov položaj naprosto očajan i da će svakako morati podleći tu Nijemcima, a tamo Talijanima. Ali tu se treba sjetiti, da je ta potištenost i klonulost nastala baš pod dojmom bratoubojne politike hrvatske, srpske i bugarske, pak ćemo rado priznati, da će se Slovenci osokoliti kao ono za ilirskog pokreta, čim opaze, da u Zagrebu, Beogradu i u Sofiji dolaze postepeno i prirodno na široku osnovicu opće naše narodne politike, koja nam se na narodno-gospodarskom polju upravo nameće. Zajednička narodno-gospodarska akcija svih nas južnih Slavena imade se najprije pokazati na istočnoj obali Jadran- skoga mora, od ušća Soče do ušća Bojane. Mcdju Hrvatima i Slovencima ta je akcija već odavna započela, makar da se do sada ni u Trstu, ni u Istri, ni na Rijeci ne vodi po jasnoj osnovi i na temelju jake organizacije. Ali mi Hrvati i sami do- lazimo do gospodarskoga upliva gotovo u cijeloj dalmatinskoj Hrvatskoj, naročito u Spljetu i u Dubrovniku. Srbi zadržaše, a zadržat će i unaprijed, one opčine, u kojima odlučuju svojom snagom bez talijanaške pomod. Tako nastadoše zdravije prilike, i to je odmah povoljno djelovalo na sav javni život. Željezničko pitanje pobudilo je najopćenitiji interes. Isto tako probudio se smisao za organi- zaciju trgovačke mornarice, za proširenje i obnovu luka, za napredno poljodjelstvo i za zdravu financijalnu politiku. Za tri godine počet će gradnja pruge Sarajevo-Bugojno-Aržario-Spllt. Istodobno diže se Dubrovnik sam svojom snagom i zaslugom trgovačkoga i parobrodarskoga društva -Napredak , koje je nedavno spustilo u more sedmi svoj veliki parobrod. I u Splitu se javljaju veseli znaci gospo- darske čilosti, a na skrajnjem jugu radi se o gradnji velike crnogorske luke u Bani, te b« nam se po tom valjalo boriti još samo la Trst i za Rij«ku. Kad čovjek vidi, kako se još uvijek primi- 12 Stjepan Radić tivno gospodari u velikom dijelu našega naroda, kako domaći živalj u čitavim krajevima upravo gospodarski propada, po- sumnjao bi o tim sposobnostima. No prošećimo se cijelom južnoni Štajerskom, gdje su polja i vinogradi kao vrtovi i voćnjaci; zagledajmo na Gorensko u Kranjskoj, pak na kraj od Gorice do Trsta, gdje je seljaćtvo napredno kao u Češkoj; zadjimo po hrvatskom primorju i po gorskom kotaru, gdje je onaj pošteni, radini i uredni svijet kao čarobnim šibikom znao izbijati koristi iz neplodnoga kamena i iz vječnoga potucanja po svijetu; zagledajmo u ličke dućančiće I krčme po sjevernoj Dalmaciji; ne pregledajmo, kako se u nekim krajevima Srbije, divno razvija voćarstvo i vinogradarstvo i kako se napredna gospodarska tehnika hvata I u Bugarskoj; osobito pozorno promotrimo, kako i u Bačkoj i Banatu, pak u dijelovima sla- vonske Hrvatske domaći naš svijet već preturuje tešku krizu i već u čitavim selima počinje gospodariti kao Švaba i Madžar, a tu i tamo već i bolje od njega; uvažimo, da je sav naš narod za gospodarsku utakmicu tako sposoban kao ruski vojnik za ratnu borbu, jer naš seljak može vanredno mnogo izdržati i rada i oskudice, te se njemu brzo pozna I najmanja gospodarska praktična naobrazba i najmanja razumna nov- čana pomoć. A onda ne zaboravimo, da su Slovenci, primorski i dalmatinski Hrvati, a nada sve naši Srbi u Hrvatskoj nenat- kriljivi trgovci, i da je baš. Za sada je ta akcija isključivo srpska i po nezdravoj političkoj tendenciji protivhrvatska. Ali uza sve to i to je jedan dokaz prirodne unutrašnje reakcije našega narodnoga organizma proti tudjoj gospodarskoj grabežljivosti. Sad sve ovisi o tom, da sva naša inteligencija upozna svoju dužnost, da se stavi na čelo pokretu, koji će i od naših vlada i od pojedinaca tražiti, da se svojski zauzmu za organi- zaciju narodnoga poljodjelstva i narodnoga obrta. Ovaj put ne kanim o tom opširnije pisati, samo ističem ovo: Već imamo na tisuće i tisuće dobrih seljačkih gospodara u samoj Hrvat- skoj, osobito medju češkim naseljenicima. Ti svi imadu postati neka vrst gospodarskih majstora, koji bi odrasle seljačke mla- diće primali na gospodarski nauk baš tako, kako zanatnici primaju na nauk šegrte. Istodobno trebalo bi organizovati Uvjeti narod. Te dvije naše zemlje ifnadu biti najsilnije karike u našem narodnom gospodarskom lancu, koji će prije ili poslije postati južnoslovenskim gospo- darskim savezom. Samo ta- kova zajednica moći će, makar i mimo Ugarske, stupiti u gospo- pdarsku svezu s današnjom Cislajtanijom, približiti Prag Trstu Rijeci, i za vazda zapriječiti, da Balkan ne postane njemački Hinterland. Samo takova zajednica stupit će u jake gospo- darske sveze s Rusijom i s Franceskom i konačno se oslobo- diti od finaiicijalnoga njemaćko-židovskoga ropstva. Naša zagrebačka trgovačko-obrtnička komora u svojim je spomenicama, a osobito u onoj od g. U najnovije doba zagrebačka je ko- mora u nekoj svezi s komorom sofijskom. Ali mi smo, vidi se, i ovaj put zaboravili, da se u Sofiju ide preko Beograda, baš tako, kako se iz Ljubljane u Beograd ne može razumno mimo Zagreba, To ističem za to, da pokažem, kako ni sva da- našnja naša gospodarska, narodna i politčka nevolja nije još sasvim izbrisala onih opreka, kojih ne bi uopće nikada ni bilo, da smo dosta politički zreli, narodno svijesni I gospo- darski razumni. Skupimo sad sve u jedno: Zajednički gospodarski program srpsko-hugarski u Macedoniji i hrvatsko-srpski u Bosni; organizacija sadašnje više instinktivne hrvatsko-slovenske akcije na Jadranskom moru; pokret za praktičnom gospo- da rsk«ir. Promotrimo li rezultate posljednjih izbora za dalmatinski sabor, razabrat ćemo, da će u budućem saboru biti zastupano pet stranaka, i to tri hrvatske: narodna stranka, stranka prava i Prodanova stranka, napokon dvije nehrvatske stranke : stranka iridente i stranka srpska. Uza sve to, §to se u redovima dalmatinske inteligencije razbuktila stranačka borba, po uzoru našem, nije ta tvorba našla odziva medju hrvatskim narodom. Narodha duša ćuti još uvijek težinu bremena, koje ju je kroz stoljeća, a sve do pred koji decenij, tištilo : zapostavljanje je to bilo njegova jezika, odnaro- djivanje njegove djece. Protiv toga ustao je narod, tome ima da -narodna stranka zahvali svoj opstanak. On se okupio oko ljudi, za koje je znao, da će vojevati za prvenstvo jedino za- konitog jezika hrvatskog, take je ljude stao birati za svoje za- stupnike, za svoje načelnike; uopće ih je stavljao na čelo svakom poduzeću, svakoj instituciji. A bili su to ljudi inteligentniji iz njegove sredine, ljudi, od kojih nije bio rastavljen kineskim zidom, ljudi, koji nisu išli za lim, da stvore sebi nimbus nadnaravnih bića, već su danomice bili u krugu svojih ljudi, koje su prema svom najboljem znanju i savjesti učili i poučavali. I tako je postala jaka hrvatska stranka sa programom, koji se sjedinjuje li jednoj riječi : hrvatstvo. Poslije niza godina stalo se protiv pojedinih vodja te stranke, s njihovih pogrešaka, s njihova oportunizma, buditi nezado- voljstvo. Lav, Mazzura svojtm i konzervativnim programom. Umjesto da svojim pi stupom u stranku sanira njezine nedostatke, stane mladji na, raštaj unositi u Dalmaciju ideje, koje je upio za svog boravka na sveučilištima, bilo to u Zagrebu, bilo u Gracu ili u BeČii gdje je imao dovoljno prilike, da se kroz općenje s radikalnom. Trebalo je Talnea, da tu istinu nadje i dokaže, da nam u svojoj Povjesti engl. U pojedinom vremenu taj razvoj može da h ude, prema načelu onoga, koji ga gleda, po- guban ili povoljan : no zakone razvitka ne diktiraju poje- dinci, već su oni rezultanta svih prilika, nužna posljedica svega što utječe na razvoj grupe. Za to će književnost biti uvijek narodna, dok je — iskrena. Iskrena, osjećana književnost bit će istiniti odraz prilika jedne dobe - a samo takva književnost može se nazvati narodnom, Ne samo pučka knjiga, ne samo beletristika, koju najšire klase naroda razumiju: svaki iskreno osjećani produkat umjetničke duše, ma našao i manje razumijevanja, bit će narodan, U knji- ževnosti ne može biti kozmopolitizma: otresti sa sebe dojmove čitavog svog života, svog odgoja, svojih prilika ne može nitko. No s druge strane, rodi li se u jednom narodu književnost iskrena, pa makar i dckadentska, makar i ne znam kakva, ona će uvijek hiti narodna, dok je iskren i istiniti odraz duševne dispozicije umjetnikove. Samo slobodan razvitak društva može stvoriti izradjene, snažne tipove u književnosti, samo tako književnost može da postane rasadnicom ideje, ne fraze, potrebom i uvje- tom općeg napretka, ne nužnim zlom i površnom zabavom. Što pak znači moderno? Moderan, savremen je onaj, koji sudjeluje u duševnim pokretima savremenoga društva. Ne onaj, tko ih samo prati i pozna, već onaj, tko ih zbilja duboko osjeća. Danas moderan je onaj, koji proživljuje savremenu krizu druš- tvenu, koji ne zatvara oči novim pitanjima znanosti i novim tež- njama ljudskoga duha. Debata o tom bila bi svakako veoma poučna. Memoari fra Grge Martića. Ne osjećajući snage ni taknut se problema ovog, prikazat ćemo djelo jedno, koje, u rukopisu jošte, bit će posve nepoznato štovateljima velikog svečara. Djelo ovo u mnogom je pogledu vanredno zanimljivo; s literarne strane, a izdano, kako se nadamo, za života fra Grge i pod njegovom korekturom, pokazat će, da je u pjesnika Osvetnika pripovjedalačka žica takova, te je vječna šteta, što je zanemarivao prozu kraj zvonkih svojih stihova; s jezične strane otkrit će nam mnogu još ljepotu izraza i stila čisto narodnoga, na čemu u književnosti toliko oskudijevamo; al od zamašaja najvećega bit će kao djelo povjesničko, kao ispričana historija važnog onog razdoblja bosanske povjesti, kad u orijentalnu, konzervativnu, turciziranu Bosnu i Hercegovinu kroz širom rastvorena vrata navre ono modemi svijet XIX. Mnogi posumnjat će možda o historijskoj vrijednosti ovoga djela; mnogi ne će povjerovati, da pričanja osamdeset- godišnjeg starca mogu biti toliko pouzdana, da zaslužuju pažnje historikove. I priznati moramo da sadašnja historijska nauka nehaje mnogo za staraćko kazivanje. Kao da je davno već minulo zlatno ono doba po sijede glave, kad ne budući pisanih spomenika — sve spominjanje starih vremena, sav čar u maglu zaboravi utonule prošlosti štrnjao narodima samo sa staračkih slatkorjekih usana. Pisani spomenici historijski, u kamen uklesani, u kovinu urezani, na koži il papiru napisani, pričaju jasno i nepobitno ono, što je staraćko pamćenje ili ne doseglo, ili, ako je doseglo, a ono zavijalo u lično, kojiputa i nastrano poimanje. Pa opet i u ovo naše doba prevelikog iz- biranja dokumenata historijskih ponavljamo, memoari ovi, po našem slabom sudu, izvor su historijski vanredne vrijednosti. Ima nešto, što onaj suhi natpis na kamenu il diploma ona frazama napirlitana ne može da nam kaže; ima onaj duh vre- mena, koji nam rijetki i historik može da pogodi; ima ono fino osjećanje svih onih karakternih malih crtaka - oko ih jedva zamijetiti može — što u skladu svome daju nam sliku nekog u jaz prošlosti survanog vremena, a koje nam crtke nacrtat može samo ruka onoga, koji je živio u onih vremena, živio i radio, rušio i gradio na njima. A tako nam crta autor ovih Zapamćenja. Ali fratar ovaj ne bijaše samo pjesnik i blagovijesnik narodu svomu; bio on i diplomata njegov, zagovornik u svakoj bijedi i nevolji; uz paše ljute silnike sjedio on u Sarajevu ko skromni župnik sarajevski desetke godina; njegova riječ čula se u pašinom vijeću, čula na sudu porotnom, čula u svakom važnijem poslu, gdje je trebalo misli bistre i riječi okretne. Pobunio se narod s nemila haračenja; časak još, i planut će ustaške puške; ko će da miri i stišava narod, da ko diplomata posrednik bude med narodom i pašom? A koliko li je zanimljiv ovaj svijet fra Grginih junaka! Tu propade cio jedan svijet drugih misli, drugih osjećaja, drugog jezika, drugih običaja, nego li su ovi, kojima se ml služimo. Sjećamo se groznog onog Tahir-paše. Nemogao suspregnut sina, obješenjaka i zulumćara velikoga ; došao zao glas o njemu do samog Carigrada. Poručuje sultan paši: Da mi ga terbije učiniš' upitomiš , il bit će zla! Odsječe mu paša glavu, a kad iz Carigrada opet sultan: Sto uradi bolan sa sinom? Sje- ćamo §e drugoga, rekao bih zvao se Fazli-paša: Umro paša u Travniku i pronijet će mu mrtvo truplo kroz Sarajevo, da ga U Carigradu sahrane. A drugi opet vilajet u Macedoniji, u kom je isti paša prije pašovao, mjesec dana činio veselje, što im je onaki dušman poginuo ' ; Sjećamo se i Omera i grozota, što ih po Bosni počinjao. A izginulo ih mnogo i na vjeri za krutog pašovanja Omer-paše, tog ličkog prebjeglice kadeta, koga junačtvo njegovo, lukavost i sreća digla do ono- like časti u turskom carstvu. Najveći med svim žvrtvama Ome- rovim Ali-paša je Stočević. Vladao Stočević Hercegovinom kao državom svojom ; bio to u XIX. Sadio vinograde i voćnjake, sadio dudove i uvodio svilce, podupirao obrt svake ruke, tr- govini puteve sigurne otvarao; čuvao red i sigurnost gvozde- nom rukom : bio to savršeni tip iz gvozdenog onoga doba sredovječnog, kad su pod snažnom mišicom giavita junaka i gradom mu pretvrdim kmetovi tražili zaklona i utočišta u sveopćoj nesjgurnosti i metežu ; tip. Sjećamo se i Hadži Loje i kako njemu samo fra Grga zahvalit ima svoj život u pobuni sarajevskoj. Okupacija prika- zana je ovdje od čovjeka, koji, ko niko, mogao je razumjeti, što li se to dogodi, on, koji je i djelom tomu svemu su- djelovao. Ne nastavljam, jer nadat se pouzdano, da će ovi me- moari, skoro tiskom otisnuti, doći na ruke svakom štovatelju fra Grginom, a najpače, koji su tu najviše zainteresovani : Bo- sancima i Hercegovcima. Mi pako nikada zaboraviti ne mo- žemo fra Grgu, kako ga upamtismo: U ćeliji svojoj u Kreševu manastiru sjedi časna starina na oniskom divanu; na tursku noge podnimio i dimi iz podugog čibuka te posrkuje šećerli- kahvu i priča i priča, što brzopisac njegov po izričitoj mu' želji na koljenima bilježi ; i takov prividio nam se kao jedan od onih staraca, što u doba predhistorijsko, svećenici i zako- noše svog naroda, ustali bi sred tihog mnoštva, da pričaju : o vremenima davnim, što vratit se ne će, o junacima vriim I meg- danima krvavim — i prividja se narodu : sjene mrtvih junaka ustadoše iz grobova svojih i oblijetaju gajeve i vrieti otač- bine svoje. Pita i Poldik 20 Pita i Poldika. Pita i Poldika dva pintera, dva brata rogjena. I otac im je piiiter bio. Al u ono staro doba, kad je bilo 1 šljivika i vinogradi, te rogjavall i šljivici i vinogradi, pa tre- balo Ijudma i buradi i kaca. Onda je stari pinter imao dosta posla, a kako je bio vrijedan čovjek, ljudi opet čime platiti imali, to je dosta zaragjivao sebi, i bio je živ čovjek, lijepo je, majstorski upravo živio. Do§ao je u selo kao običan golić majstor, iza nekoliko godina lijepo se podigao. Kupio sebi nu- meru i kuću, oženio se, i postao u selu jedan pravi čovjek. Kad su mu se rodili sinovi, brzo jedan za drugim, lijepa im je pomodna imena nadjenuo; imena, kakva niko u selu nije imao, kakva je on čuo samo po majstorskih kuća, dok je kao kalfa po svijetu hodio. Obadva svoja sina, i Pitu i Poldiku, izučio je svome za- natu, koji je on najvrednijim u svijetu držao, i nije ih nikuda iz sela u svijet slao, on je i za njih dosta bio, kao što je i za sebe samoga. A kad je umro stari majstor, ostavio je svoj posao djeci svojoj, i spokojno je oči svoje zaklopio, bio je si guran, da je djecu svoju dobro podkrvio i da će djeca nje- gova moći biti valjani majstori, dokicgod živi budu, kao što je i on bio, samo ako po zlu ne pogju. No vremena se promijenila iza smrti staroga pintera. Djeca mu nisu po zlu pošla, ali je posao po zlu pošao. Došle godine pa vinogradi poizginjivali, buradi više nisu ljudi trebali. Šljivici isto tako postradali, a što i nisu postradali, nikakve koristi od njih, barem za pintere nikakve koristi. Udarili dušmani na rakiju porez golem rakiju ljudi više ne peku, već pro- daju šljive s drveta taljigašima ili ćivutima trgovcima. A čivuti i rakiju peku i pekmez prave trebaju dabogme i bureća, ali ne naručuju više ni kod Pite ni kod Poldike — to oni njima I tie bi mogli napraviti, koliko oni trebaju — već naručuju kod velikih trgovaca i fabrikanta — opet kod kakvih čivuta. Tako pinteri po selima poispropadali, pa propala i braća u Prnjavoru, kojima se za firmu samo u Prnjavoru znade propao Pita i propo Poldika. Jer zaista nije tako nemilo ni trpjeti sirotinju koliko ju je teško gle- dati! Razumije se ako si čovjek i srca Imadeš, pa te se boli ljudske dojimlju. Da progješ uz kuću Pite i Poldike, vidio bi ogradu po- rušenu... Po dvorištu korov porasao, jer živadi u njemu nema. Bunar se provalio - braća ga nisu opraviti dala, već dokle se provalio, dotle samo neke motke poispriječali, da te motke kazuju djeci: ne idite amo - udavit ćete se; — a pokraj bunara stoji još i danas stupac od gjerme, s koje se šipka neke zime srušila, a braća je isjekla na vatru, a druge nisu mogli nabaviti. Usred dvorišta stoji još neka uspomena od nekadašnje štale za kravu, no i tu uspomenu mogao bi vidjeti tek zimi, jer ljeti se po onom pleteru od nekadašnje j štale pouzapinje buiidevsko vriježe i cijeli pleter pokrije, ništa se ne vidi... Po staroj osnovi seljačkih graditelja gragjena - za temelj debeli balvani, koje su, kažu današnji ljudi, još samo naši oni glavati djedovi mogli onakve iz šume podovlačitl, - a na tim balva- nima badža od pletera, blatom ulijepita, krečom okrećita. Krov od trske debeo, da sunčane zrake kroz njega prodrijeti ni pro- grijati ne mogu, da se suho meso na tavanu može kroz ljeto dobro održati. Povrh strijehe rogovi lijepo od rastovine napravljeni, kao rogovi na glavi mlade snaše - samo što ne stoje od sebe, kao na glavi mlade snaše ili kakvoga vola Ši- ronje, već se jedan prema drugome prkosljivo nakrenuli, a tek na vrhu svaki se na svoju stranu odbio — i stoje tako na svakoj kući, kao da je radi njih i pravljena cijela kuća kao Pita i Poldika 31 da su oni glavno, a sve drugo sporad njih... Na kući amo s ulice ako kuće baš nisu najstarije mode, jer najstarija graditeljska škola voljela je kuće uvlačiti u ogradu, malo po- dalje od sokaka, kud svakakvi ljudi prolaze, i pendžere je pro- bijala u aviiju, da sa sokaka ne može svačije oko vidjeti u kuću i da gazda kroz okno može u svoje dvorište i u svoje dobro gledati, a ne na ulicu, gdje se njega ništa ne tiče no to je, kako rekoh, najstarija graditeljska škola ; a kuća maj- stora Pite i Poldike gragjena je po mlagjoj školi; kuća je po- vučena nhi ulicu i na ulicu probijena dva mala okna - tek tolika kažu danas sinovi starih naših otaca — da bi jedva mogao onaj koji glavati naš djeda promoljiti kroz okno svoju glavurdu i viknuti sa sokaka na kojeg prijatelja: Hajd' ovamo da pijemo! Tako isto jedno malo okno probijeno i u dvorište — to je jedinak pendžer tu je obično krevet djevojčin, ako u kući djevojka imade. Eto tako je gragjena kuća majstora Pite i Poldike. Otac njihov, stari Antun pinter, kupio ju od seljaka, koji ju je za sebe napravio. No on ju bio lijepo majstorski zaodio — s ulice je lijepo za koljeno visoko crnim podbojadisao, u okna nova drveta pometao i nova čista stakleta kupio te još crvene za- vjese metnuo to dakako žena njegova, a žena njegova je i unutri svu sobu majstorski opremila, pa sve lijepo izgledalo. Seljani kad bi došli majstoru Antunu, voljeli bi u sobu zaci, da vide kako je to tamo uredito, a kad bi od majstora kući došli, svoj bi kući pripovijedali, kako je lijepo kod majstora Antuna. Ali sve je to tako bilo lijepo sve bilo pa i prošlo, a danas je sve to drugačije. Danas kuća sinova staroga majstora Antuna izgleda kao ' starac pijanac - svadljiv k tome koji je u krčmi u ratu bio, u ratu i napolje na ulicu bačen, tu u blatu zasp6 i zahrkao a u jutni kad se probudio, sav odrpan i umusan, bez 'šešira i još koječega on čudno i dešperatno gleda: kud je on to dospio šta je to s njime. Tako upravo izgleda danas i kuća majstora Pite i Poldike I u selu Prnjavoru. Stara trska na krovu sagnjila i protanjila se i pobijelila — izJinjala se kao Što se iziinja i svaka druga makar dobra oprava kad dugo traje. Rogovi s kuće pootpadali. Stijene odavna krečene nisu, pa amo s ulice, kako je gdje dječko kakav blatom priinaljao, tako je maljano i ostalo, a kako je - još ne zna se pravo iz koje godine tiića jedanput jako padala pa stijene izubijala, na mjestima sa njih kreć poizbijala, tako je izranjena do dana današnjega ostala. Okna su za čudo do dana današnjega čitava ali zamazana, uprašena, kao da uopće na svijetu ženske ruke nema, kad je već nema u kući majstora Pite i Poldike jer Poldikina žena umrla je već ima neko- liko godina, a Pita se nikada ni ženio nije. A unutra istom kad zaviriš! Moj Gospode - začepi dobro nos, ako si rod gospod- skoga! U seljačkoj gdjckojoj kući u sobi našega milog naroda, razumije se — baš znade svinjac biti. A u sobi amo i malih i ve- likih veliki zapuše krdžakom svojim, mali kakav svoj posao porade oko peći suši se svega i svačega, u sobi opet radi se svega i svačega... A najposlije pa baš da se ništa i ne radi, da se baš ništa i ne suši u sobi, dosta su već i ljudi sami da sobi duhe dadu ljudi, koji moraju i u štalu i u svinjac, koji moraju i kola mazati i gjubrc tovariti, te na njivu vući — ljudi, koji se znoje, da se u znoju kupaju, te se po vas dan i život svoj kreću i po blatu i po korovu i po nečisti svakojakoj ti ljudi ne mogu biti čisti kao gospoda, koja ništa ne rade i nikud ne idu, kad je ružno vrijeme. Badava sve pripovijesti Što ne može biti, ne može... U paora čo- vjeka ne može biti nigda kao u gospodina , ,. U seljačkoj dakle gdjekojoj kući baš znade biti svako- jako - al u majstora Pite i Poldike, moj gospodine, da vidiš da vidiš samo sobu, šta u njoj imade i čime ona svačim odiše! Pa sad u zimi jošte! Jer majstoru Piti i Poldiki kada dogješ, tu se prvo i prvo vrata mogu tek teškom mukom otvoriti. Mogu se otvoriti tek toliko, koliko je potrebno, da može mršavi seoski čovjek u sobu unići : — to je u sobi samo triješće, kad bi ga išao prokapati, vidio bi, da se diže od poda sobe na tri stope visoko. Majstori kako po zimi u sobi rade, tako triješće i ostaje u sobi, oni nisu našli za potrebno da ga napolje iznose. Ovako, kad treba u peć baciti, samo se sagni i rukom zagrabi te baci u peć koliko ti volja — ono u peći gori kao žestom poliveno suho, nekisnuto. Osim toga triješća i osim koječeg, što je u tom triješću, malo ima u sobi drugih stvari. U lijevom kutu sobe, onamo kraj okna, ima jedan krevet — samo drvo, tek slamnjača jedna i vazdan nekih tralja po slamnjači. Taj krevet i ono dvije svetačke slike na stijeni, te stolić mali izmedju obadva okna — to su još jedini ostatci iza pokojne žene Pol- dikine, još jedini tragovi ženske ruke, — koja je i u ovoj kući negda redila. Soba je k tome puna mačaka, velikih i ma- lih, koje se griju po peći, igraju se po triješću — i to je sve što ti u oči upasti može. Mačke drže majstori radi miševa, u istinu zato, jer se od njih ©trijebiti ne mare, a ni nužda im baš nije, jer kruha ne Ištu niti su ma u čem razmažene kao gospodske mačke. Djece majstori nemaju kod sebe, osim jednog jedinog, najmladjeg sina Poldikinog, koji je gurav i bo- ležljiv pa nikud ne može — al i taj je sin već odmakao u go- dinicama, nije više dijete. No zato, kad majstori djece nemaju, imadu dosta mačića a ti su, kako znate, neuljudni i bez- obzirni kao i djeca, ti niti još znaju mijaukati niti na vratima grebati, kad ih zaboli u želudcu od kakova masna miša, nego gdje ih zaboli, tu i počine zločin - tek su toliko još mudri pa nedjelo svoje začeprkaju u triješće — a krštena duša nek se pita onda, kad u sobu majstora Pite i Poldike dogje, odakle to nečist nečista svoju duhu pušta i rasprostranjuje ,. Al ja već vidim, kako se mršti mnogo čelo gospodsko. Ah, nije istina, da je igdje tako u Hrvatskoj! Prnjavora doduše najviše imade u krajevima, kud živi naš odabrani hrvatski i srpski narod, ali Prnjavora može biti i drugdje u svijetu. Ovaj Prnjavor, o kom je ovdje govor, nije u staroj našoj ustavnoj i slobodnoj Hrvatskoj kraljevini. Nije bas ni u Aziji, ali je blizu Azijata. A u toj zemlji Prnjavora ne zna se još što je uprava ni moderna vlast državna u toj je zemlji pošte- nim Ijudma vrlo teško živjeti, moj prijatelju. A ne znajući pravo, odakle ih je stigla ta nezaslužena nevolja, sagnuli samo svoju trtenjaču i strpljivo primaju teške udarce usuda svoga kao nuždu jednu, kojoj oni smrtnici umaći ne mogu. U zadnje doba obadva su majstora kao izludila. Poldika zna zaci selom a sve putom studira, na glas nešto besjedi. Okrene se onda natrag kući, ili prigje ćijoj larabi, pa kroz ta- rabu u tugje dvorište gledi gledi, gledi već dosadi i onom, ko ga gleda, pa zapita li ga taj, što ga gleda: Majstore, šta li motriš? Sasvim zaboravi na svoj posao, kad svaki čas ima nekuda ići, svaki čas nešto studira u svojoj glavi. A ima i šta studirati, siroma Poldika. Jeste vidjeli, kako mu je u sobi. Na onom krevetu u sobi spava on sa svojim sinom guravim. Sreća još, pa su mu druga djeca već sva bila poodrasla, kad mu je žena umria, ostalo samo ovo nesretno dijete. Nije baš sretan bio ni u drugoj djeci, kao da je on ili žena mu pokojna kakva nevaljana bila. Jedan sin mu bio izučeni kovač. Taj ubio čovjeka, pa je bio zatvoren, u za- tvoru i umro neke godine. Drugi je bio izučen postolar, no ništa nije radio svoga posla već išao u nadnicu, a pio je kao duga — pijanac je bio. Jedne noći zimske popio za okladu litru rakije na dušak i umro sutra dan, rakija se u njemu upa- lila. Treći sin je izučio njegov zanat, no otišao u svijet nekuda, nikad se ne javlja, još jedini kod kuće od sinova i djece njegove ostao je evo najmlagji, i taj po zlu ne po dobru. Tako i on i dijete moraju živjeti kao divlji ljudi. Košulja na njemu uma- zana, razdrljita, nikada na njoj kopče nema. Od hlača i k? »puta ne zna se krsna imena, a cipele i šešir samo da vidiš — onda bi istom vjerovati mogao, da su takvi! On u posljednje doba ništa ne radi. Ide samo selom, pa ako hoće ko s njime da razgovara, on filozofira, mučr ljude zagonetkama i tumači im svoje go- leme gospodarstvene planove. Prvi dan samo krajcaru, drugi dan dvije krajcare a dalje svaki dan samo dvaput po toliko krajcara koliko je bilo jedan dan prije... Tako on uvijek samo o novcu misli i o novcu govori. Pozovu njega tu ljudi, da on dodje k njima, a kad je on došao, oni ga uzeli odmah ispitivati o njegovoj vatrenki. Kad je Pita bio u M najživljem tumačenju, kaže njemu jedan čovjek : Ajde ti, maj- store, ovamo, da vidiš, bi li se od ove moje pljevnice mogla napraviti vatrenka. Pita je odmah pošao, sretan i zadovoljan, da se evo našao čovjek, koji ga shvaća — pošao za čovjekom u pljevnicu, i tu upravo počeo razgledavati grede i stupove i izricati o njima svoj sud gazdi, koji je vani ostao — kad li ga taj gazda najedanput zatvori, a iznapolja u isti čas začu se smijeh — zasmijaše se ljudi kao konji! Onaj čovjek naime zatvarao po noći svinje u onoj pljevnici, pa je pljevnica bila puna buha — zato je i namamio Pitu onamo, da se napuni buha... No Pitu nisu baš buhe smetale, to je bila za njega malenkost - u jelo ga samo to, što ga je i taj čovjek, za ko- jeg je već pomislio, da ga shvaća, ovako grdnu ruglu izvrgao... Kad su ga poslije pustili iz pljevnice, on je prošao mimo one ljude, ni ne pogledavši ih, kao da ih nikada ni vidio nije, ni riječi im jedne ne rekavši — ali je duboko u srce ranjen bio, I dugo vremena poslije toga nije htio s ljudima nikakva razgo- vora da imade. A kako - od čeg živi Pita, kad ništa ne radi — pitat če kogod. Kako — pa baš upravo onako kao i ptice nebeske. Onako slično kao i brat njegov, koji još pomalo i radi. Gdjegod se šta slavi, tu i Pita dobije svoj komad. Kad nema slave nikake, onda mu dadu štogod dobre reduše u komšiluku — on im zato drva nacijepa, prasce nahrani, vode donese, ili tako štogod slično učini. Spava Pita u ljetu gdje omrkne stan je njegov divno podnebesje — a u zimi, kad zahladi, gdjegod u čijem scnjaku, u štali čijoj ili makar u za- pećku, ako ga puste. Kod kuće s bratom, na onom mekanom triješću u sobi, ne ufa se spavati; već ima tri četiri godine, od kako se zavadio s bratom. On uvijek misli, da brat njegov vreba samo na njega, da ga ubije. Jer su se ljuto posvadila braća, otkako je studij Slavenskih naroda yi ta jedanput spomenuo, da bi on rado prodao svoj dio kuće. Od tog ga doba ne može Potdika živa vidjeti. Čim mu se približi Pita, on odma i zgrabi kakvu praču pa da će Pitu — a Pita bjež' glavom bez obzira. A ne bi ga Poldika udario, kao što ga i nije još nikad udario, jer se boji zatvora kao smrti; a zatvorom mu se uvijek prijeti Pita, samo ako ga udari jedanput. Pita onda uteče u selo, pa pripovijeda ženama, kako brat njegov mal da ga ubio nije, i pita za savjet, što bi on učinio s bratom bi li ga tužio. » Malo je koja velika misao urodila s tako malo ploda, kao misao o slavenskoj uzajamnosti. Naišla je ona na protivnike medju samim Slavenima, ali ni privrženici njeni nijesu iz nje iscrpili toliko koristi, koliko su mogli. Ta je misao nikla medju nama Hrvatima na obalama Jadranskoga mora. Najsjajniji njezin predstavnik u prošlosti bio je Hrvat Juraj Križanić. Obnovljenu misao stali su propa- govati Česi, a od njih su ju prihvatili hrvatski Ilirci, te na njoj pokušali osnovati obranu svoje narodnosti. To nastojanje Iliraca nije urodilo pravim plodom, pa se baš u Hrvatskoj javio najžešći protivnik misli slavenske uza- jamnosti, dr. Da je ideja slavenske solidarnosti našla u Hrvatskoj, pa i u ostalom Slavenstvu, mnogo protivnika, kriva je kraj uskoga političkoga horizonta takodjer nejasnost probitaka, koji iz nje proiziječu. U ovom članku ne kanim da zagovaram ovu ideju, svraćam pažnju na političke, kulturne i etnografske razloge, koji govore za nju, nego bih htio da pokažem, kako zanimanje za Slavene i bez obzira na ideju solidarnosti slavenske donosi naročito za nas Hrvate znatnu praktičnu korist. Pristaše slavenske uzajamnosti isticali su često, kako je potrebno, da se mi Slaveni Što više upoznamo i približimo. Preporućali su s toga učenje slavenskih jezika te proučavanje slavenske književnosti. Malo su kada pak isticali potrebu pro- učavanja cjelokupnoga života slavenskih naroda. U književnosti kojega naroda sadržan je doduše znatan dio života narodnoga, ali kraj nje je ipak potrebno poznavati i cio život toga naroda, ako ga želimo dobro upoznati. Ističući tako pretežno važnost literatura slavenskih, pristaše su slavenske uzajamnosti, kada su se osvrtali na život Slavena, jednostavno pristajali uz izvjestne političke struje medju sla- venskim narodima. O dubljem kakovom poznavanju slavenskih naroda jedva da je bilo govora. Nema sumnje, da je već -samo proučavanje ruske književ- nosti od velike koristi, za svakoga, koji se njome dulje vre- mena bavi. Ali još više koristi donijet će to proučavanje, ako se spoji sa ozbiljnijim studijem ruske politike, kulture, gospo- darskih i socijalnih prilika. Koji Hrvat samo malo dublje za- viri u razvoj ruskoga narodnoga društva, vidjet će, da ona riješava naročito dva problema, koje imamo i ml da riješimo« Ta dva su problema: pitanje o odnošaju inteligencije i puka, te pitanje o narodnoj kulturi. Kako je ruski narod, kao I hrvatski, pretežno agrikulturan, pa je velika manjina od njega dospjela istom u novije doba u bliži doticaj sa zapadnom kulturom, prihvatila je ta manjina stečevine kulturč, te je postala po kulturi sasvim razlićnom od ostaloga naroda. Od ta dva dijela naroda, obrazovanijega i neobrazovanoga po zapadnoevropsku, stvorila su se s vremenom iiva naroda, jedan manji, a drugi veći, a taj manji, imajući n rukama sva sredstva vlasti, nije se ćutio obvezanim ma ičim prema tom drugomu nižemu- narodu. Nastojanje svih velikih niskih muževa bijaše, da tu nejedinstvenost naroda uklone, da premoste jaz, koji zije medju inteligencijom i narodom. To nastojanje, da se duševno ujedini cio ruski narod, rodilo je slavjanofilstvo, Dostojevskoga, počvenike, narodničestvo, pa to- like znatne ruske muževe do samoga Tolstoja, Da može doći do duševnoga ujedinjenja izmedju inteli- gencije i naroda treba riještti problem narodne kulture t. Ruski narod, velik po broju i svom političkom položaju, mogao je da se intenzivno pri- hvati toga zadatka. Da izmaknu pogibelji tudjega duševnoga sopstva moradoše ruski pisci, da nastoje prosudjivati sve ste- čevine zapadne stečevine s kritičnim duhom Taj pako kriticizam bio je moguć jedino onda, ako imadu pred očima realni ruski život. Susn'tajući svaki rezultat evropske znanosti i kulture sa oštrim pogledom, nadjoše veliki Rusi, da mnogo toga, što se glasa u zapadnoj Evropi, samo je pusta rieč. Taj njihov odnošaj prema zapadnoj kulturi uvjetovao je rusku dubi j inu i originalnost, pa Rusi dadoše u Tolstoju najoštrijega kritičara cijelokupne evrop- ske kulture. Rusi nam tako pokazuju, kako rad oko narodne kul- ture ne koristi jedino njihovu narodu, nego i cjelokupnoj kulturi. Poljska je povjest i književnost sama po sebi zanimljiva. Poslije židovskoga naroda nije nijedan drugi narod doživio takovu sudbinu, kao što su Poljaci. Pored toga imadu Poljaci literaturu, koja se rodila pod golemim pritiskom političkih patnja, pa po jačini svojega narodnoga osjećaja nema u cijelom svijetu para. Goleme patnje prinukaše dušu poljsku, da dublje pogleda u razvoj svijeta, pa da u svojim pjesničkim plodovima bude glasalicom misli pravednosti i ljubavi, ponukaše ju, da stvori mesijanističku poeziju, djela, kao što su K. Wallenrod, Anhelli Slovvackoga, Iridion i Niebioska komedija Krasiuskoga. Po- sljednjih 130 godina poljskih patnja poslije diobe Poljske iz- nesoše nam gotovo nevidjenu siiku u razvoju ljudstva, koja može da na se svrati svačije zanimanje. Iza burnih revolucijonarnih vremena, u kojima su osjećaj smjelosti, junačtva, pogažene pravednosti, pa poezije, kao izra- žaj tih osjećaja igrali uloga slijedilo je nakon god. Nastalo je dobe organizovanja, pribiranja snage, geslo: organična praca-, organični rad, sredjenf, pro- mišljeni, organizovani rad. No nema sumnje, da je to doba, kao što je donijelo dobrih rezultata, donijelo i zlih. Prigušujući studij Smvensk svaki jači osjećaj, koji bi mogao prinukati na nepromišljen rad, gledajući na razvoj ljudstva pesimističkim poglepom, koji vidi u historiji ljudstva samo pobjedu sile, lukavosti, prepredenosti, ona je nehotice moralno slabila ljude, koji bi u drugo doba bili najmjsmjeliji borci za pravdu i pravednost. Vidimo s toga, kako nam se prikazuju pred očima nove slike: javljaše reakcija pro- tiv prevelikoga realizma, koja nastoji da u sjajnoj sintezi spoji idealizam i realizam poljski V. Položaj Poljaka i njihova obrana svoje narodnosti, način, kojim tu obranu vode, moraju da naročito nas zanimaju, koji takodjer nemamo dostatno uvjeta političkih, koji bi nam osi- guravali naš narodni opstanak. S toga nam studij poljskoga naroda pokazuje put, kojim narod treba da udari, ako hoće da uzdrži, obrani svoju narodnu individualnost i onda, kad ostane bez političke samostalnosti. Češki narod svojim životom rješava problem maloga naroda: kako se mali narod mora da organizuje, kulturno i ekonomski, da odoli svojim neprijateljima. Maleni brojem prinukani su Česi da marljivošću i postojanošću u kulturnom i ekonom- skom području uspješno k o n k u r u j u za ostalim narodima. Svoju neznatnost brojem nastoje da umanje proširenjem opće prosvjete medju narod, da tako svaki član naroda sudjeluje u teškoj narodnoj borbi. Neznatnost brojem prinu- kala je Čehe, da traže oslona, makar samo moralnoga medju porijetlom srodnim narodima; Česi su zato u novo doba prvi glasatelji misli slavenske solidarnosti. Sam položaj narodni doveo je Palackoga na misao o svjetskoj centra- lizaciji i o svjetskoj organizaciji naroda, Težina borbe narodne razvila je u njima mnoga krasna svojstva, kao postojanost, marljivost, ekonomski smisao, rodifa je onako tri- jezne i duboke muževe, kao što je bio K. Ako je prošlost narodna Čehe uvjerila, da mali narod u razvoju svjet- skom ne može bez pogibli za svoj opstanak stati na čelo kojem svjetskom pokretu, ako Česi više ne radjaju i ne mogu da rode Huse, Chelčicke i Komenske, ako se njihova literatura i ne može izjednačiti sa ruskom i poljskom, ipak su u mnogom pogledu, naročito općom naobrazbom, pred Rusima i Poljacima. Pitanje o odnošaju izmedju inteligencije i puka, problem narodne kulture, obrana naroda, sve su to pitanja, koja se tiču Iz slavenskoga svijeta 41 i našega narodnoga opstanlca. Studij slavenskih naroda pomaže nam riješiti ta životna pitanja, on će pristediti mnogo uzaludna truda, mnogo zabluda, on će nas čuvati od pogibelji, da u radu oko velikih zadataka ne klonemo duhom. Svi mislimo, da vrijede malo ili da ne vrijede ništa. Za nas je Slovak siromašan kotlokrpa, imovinski, kulturno i mo- ralno, a po tom i socijalno jedva što viši od Ciganina. I za to ga samo žalimo, a u najboljem slućaju joŠ ga se i stidimo, da je slavenskoga roda kao i mi. Pa ipak nema za nas Hrvate veće i kobnije zablude nego je to, što Slovake ne držimo pravim narodom. I zato ću odmah odgovoriti na ono gornje pitanje ovako : Slovaci vrijede politički više od svakoga nemadžarskoga naroda u Ugarskoj, a kulturno daleko su vredniji i od samih Madžara. Slovaci zauzimlju šestnaest ugarskih županija ili okruglo prostor od šezdeset tisuća četvornih kilometara. Tu ih živi dobra tri milijuna, medju kojima imade na tisuće bogataša ili barem imućnih ljudi i na stotine akademički obrazovane inteli- gencije u samom glavnom gradu Slovačke, Turčanskom Sv. Ali što daleko više vrijedi, u čitavim županijama živi radini, pošteni i gospodarski dosta snažan slovački puk, koji je kod posljednjih saborskih izbora na svojim ramenima iznio četrnaest zastupnika, 4 kao kandidate slovačke narodne stranke, desetoricu kao pristaše katoličke pučke stranke. Mnogi misle i tvrde, da se ne će naći te četice poštenih, odvažnih i obrazovanih slovačkih vodja. Tako misle i oni slo- vački prijatelji, koji poznaju samo stanju slovačku inteligenciju, što se kupi oko slovačkoga dnevnika Narodnie Noviny. Ali za to o tom ni časak ne sumnja, tkogod prati duboki i sve- strano razviti duševni život jednoga dijeta mladoga slovačkoga inteligentnoga pokoljenja. To su ljudi dvadeseipetih do trideset- petih godina, dakle dobom nešto naprijed od pokretača Hr- vatske misli. Svima je škola bila, a i sad je, teški narodni, gospodarski i politički život pod jakom rukom ustavnoga prvenstva madžarskoga naroda. Učiteljima su im bili i ostali prvi slavenski političari i književnici, a nada sve veliki Tolstoj. Samo što je Tolstojeva nauka u njih prekaljena zdravim rea- lizmom i djelotvornim demokratizmom, koji nipošto ne trpi formule: Ne protivi se zlu! To mlado pokoljenje izdaje već pet godina skroman ali vanredno dobro i savjesno uredjivan mjesečnik Hlas , koji je najviše važnosti stekao upravo tim, što je mlade ljude poticao i putio, da rade medju samim pukom živom riječju, knjigom i primjerom. Hlasisti imadu daleko veći upliv na sav slovački javni život, nego bi čovjek u prvi mah sudio. Najzdravije i naj- simpatičnije u njih jest to, što nikada nisu htjeli biti samo opreka starom pokoljenju, već mu uvijek propovijedali rad, ali ne na banketima, na paradarna i na bučnim proslavama. Danas već sva mlada i srednja slovačka inteligencija imade njekoliko zajedničkih osnovnih misli, koje bi se dale ovako skupiti: Mjesto teoretskoga rusofilstva praktično, kulturno zbližavanje s Česima tako, da bi Česi i Slovaci tvorili zapravo jednu narodnu i kulturnu cjelinu; mjesto pljeska kozaćkomu kopitu proučavanje velike ruske književnosti i mjesto nejasne nade u velike vanjske dogadjaje siguran račun sa zbiljskom narodnom snagom i ozbiljnim radom medju seljačkim pukom; mjesto praznoga pozivanja na narodnosni zakon i na madžarsku ustavnost, svagdašnja borba protiv naredaba i službene prakse, koja se protivi tomu zakonu i toj ustavnosti; mjesto grožnje s većinom nemadžarskih naroda u Ugarskoj, pomirljiva ali odlučna riječ Madžarima u ime organizovanoga i kompaktnoga slovačkoga naroda. To su sve misli, koje će kao političko uvjerenje slovačke inteligencije učiniti od Slovaka ugarske Čehe. Treba istaknuti, da Slovaci poplavljuju kao radnici veliku većinu tvornica u Ugarskoj; da jakih i naprednih slovačkih naseobina imade u cijelom Potisju i Podunavlju, osobito u Banatu; da najbolji Naša pisma 43 predstavnici slovačkoga naroda jedini kalskora se promijenila scenerija, gotovo svi su se bacili IO na revoluciju, na veliku revoluciju u literaturi — al za- ili su život, izgubili u njemu ravnotežje... Ta je tncracija prva od svih unijela u češki život osjećaj čiste umjet- -fJ Wnc životnoga nazora, u svoj njegovoj iskrenosti i tvrdo- i. Umjela se savršeno odlučiti od vladajućih klika i pre- vanjske uspjehe i koristi. Po- sve je prirodno, da malen na- rod nastoji što jače učvrstiti svoje bedeme protiv tudjinske bujice i stvoriti što više insti- tucija, koje bi ga u svakom, a ponajpaće u kulturnom pogledu, oslobodile stranog upliva, dr- žeći s pravom, da će razvitkom svoje osebujne kulture mnogo laglje odolijevati svim nezgo- dama javnog života. To su pravi razlozi, radi kojih Slo- venci I Rusini traže svoja sve učilišta, a i za što smo mj odma u početku našeg na- rodnog preporoda nastojali, da stvorimo što više kulturnih in- stitucija. Jedna od prvih tražbina bilo je hrvatsko sveučilište. Od onog časa, kad su otvorena tri fakulteta, za cijelo je svaki požalio, što nije novo sveuči- lište potpuno, od onog časa dt» danas nije prestalo pitanje: Kad ćemo dobiti medicinski fakultet? U ono vrijeme slo- žene su rezolucije, predložene osnove, sabirani novci ; jedno vrijeme kao da je pitanje postalo akutno, dok nije opet uzmaklo pred drugim dnevnim potre- bama. Svi naši zavodi, institu- cije i pokreti su tako slabo dotirani, da se mora redovno pozivati rodoljubno općinstvo na prinose. No kakogod se sabiralo, kakogod se izražavala želja, da se osnuje fakultet, ne sjećamo se, da li je itko bio ozbiljno pretresao ne samo mogućnost osnutka nego i potrebu i uvjete, uz koje bi se ta davna želja hr- vatskih rodoljuba imala ostvariti. Prvo i glavno je pitanje, da li nam je potreban fakultet? Ne ustručavam se odlučno od- govoriti: nije potreban, pače bi narn bio štetan. Medicinski fakultet mogao bi služiti samo potrebama Hrvat- Listak 40 ske i Slavonije, a u najmanjoj mjeri potrebama Bosne i Herce- govine. Znamo, da mnogi misle, da bi ovaki fakultet privukao sve južne Slovjene; no te su se nade slabo ili nikako ispu- nile kod ostalih fakulteta, jer, osim nešto Bugara, nemamo gotovo nijednog stranca na sveučilištu. Prirodno je, da se Zagreb ni u kojem pogledu ne bi mogao takmiti sa Bečom, kamo sad malo ne svi polaze. Uzmimo, da bi do- tične vlade svojim stipendistima {a takovih je najviše i dopustile, da polaze zagrebačko sveuči- lište, premda znamo, da bo- sanska vlada već sada zabra- njuje svojinf stipendistima po- lazak zagrebačkog sveučilišta ipak Hrvati iz Dalmacije a po gotovo Slovenci ne bi došli, jer im je nostrifikacija van redno oteščana, pa bi samo uz ve- like žrtve na vremenu i novcu mogli polaziti ovo translitavsko sveučilište. Ostaju nam samo Hrvati iz uže Hrvatske. Prvo je pitanje, da li je godišnji manjak na liječnicima tolik, da bi svi oni, koji svrše nauke, našli i zaslužbe? To se pitanje mora odlučno zanijekati. Uz- mimo, da ih samo dvadesetorica svrši - što je vanredno malo, nastao bi za nekoliko godina taki proletarijat, da bi liječnike mogli gotovo kao bolničare namjestiti. To se u prvi čas ne Čini vjerojatno, no ipak je tako. Ima ih, koji misle, da bi onaj su- višak svršenih liječnika mogao otići u Bosnu, pa onda i u ostale slovjenske zemlje. Za zemlje, u carevinskom vijeću zastupane, traži se, kako sam već naglasio, nostrifikacija; a s druge strane, tamo nema oskudice na liječnicima. Bosna će za koje vrijeme imati do- voljan kontigenat svojih sinova, pa će još više oteščati svaki pokušaj namještenja. U Srbiji i Bugarskoj smije samo državljanin dotične zemlje prakticirati. U svim ostalim zemljama treba ispite ponovno praviti; jedino države: Aljaska, Arizona, Kina, Kolumbija, Japan, Kansas, Korea, Liberia, Nevada, Siam, Zanzibar i neki otoci australski ne traže nikakve svje- doćbe. Rusija, Švicarska, Nje- mačka, Belgija, Italija i Portu- galska traže da se polaže iznova ne samo ispiti univerzitetski, nego i ispit zrelosti. Engleska sa svojim kolonijama gotovo je nepristupna stranom liječ- niku. Dakle o kakvom eksportu nema ni govora. Pre- ostala bi nam samo Hrvatska i Slavonija. Sanitetske prilike su kod nas u toliko uredjene, da nema nikakove oskudice na liječni- cima. Istina, još prije desetak godina mnogo se tražili i dobro plaćali liječnici. Bilo je vrijeme, da su i ranarnici na selu stekli pristojan imetak. I ako dodje, ostaje samo to- liko, da ćeka, dok ne nadje bolje mjesto. Sad su sva mjesta sa mladjim silama popunjetia, tako da se godišnji manjak ne samo pokriva, nego nalazimo liječnika, koji po dvije godine ćekaju na bilo kakvo mjesto. Danas su takove pri- like, da je mladi lijeOnik van- rcdno sretan, ako može dobiti besplatno nijesto u kojoj bol- nici. Poslije osam mjeseci — dot ije plaću od 30 forinti, a poslije dvije godina 50 forinti kao pomoćni liječnik u bolnici. Kad je već sva sredstva iscrpio, ogledava se za općinskim mje- stom. Prije su nudjali takova mjesta, a nitko ih nije litio, sad se za njih i te kako trgaju; pa je sretan onaj, koji sa protek- cijom dodje do takovog općin- skog mjesta, koje mu u dobrom slučaju nosi dvije hiljade fo- rinti na godinu. Tu nema ni avancemenla ni povišice plaće, tu se valja za čitavi svoj život zakopati u dotično selo. Pred nekoliko godina bilo je n. »Ići ćeš I I na Udbinu- — to je značilo pao si u nemilost. Sad će doći po 18 molbenica za to mjesto, ako se isprazni. Ne ćemo da na dugo raspredamo loše materijalno stanje naših liječnika; Jo je u prvom redu staleška stvar, koja javnost ne može tako dugo u detalje za- nimati, dok liječnici sami ne is- tupe sa svojim tražbinama. Sva- kako je njihova sustezljivost i rekli bismo čednost kriva, što ostalo općinstvo sasma krivo shvaća humanitarnu misiju liječ- nika, tražeći od njih najrigoroz- nije ispunjavanje dužnosti, a ne priznavajući im u materi- jalnom pogledu dolična prava. Iz svega toga proizlazi, da bi se ovo nepovoljno stanje kud i kamo pogoršalo, ne samo na uštrb liječnika, nego i općin- stva, koje bi najviše trpilo pod oštrom konkurencijom. Drugo je pitanje, kad bi nam fakultet i bio neophodno nuždan, da li bi ga mogli, što se financijalnoga i ostalih pred- uvjeta tiče, uopće ostvariti. Niti imamo knjiga, niti profesorskih sila, niti insti- tuta i pomagala. Tako se na primjer neprestano radi još na potpunu rječniku liječničkog na- zivlja, a tako se tek u novije doba, otkako se podigao Liječ- nički vijesnik , ustalila nekako strukovna terminologija. No treba samo zaviriti u strukovna mnijenja visa reperta , pa će se odma vidjeti, kako smo za- isni o njemačkoj terminologiji, strukovnim knjigama nema ni govora, tu imamo tek neko- liko popularno pisanih spisa. No tome bi se još dalo dosko- čiti: imamo vrsnih liječnika, koji bi naročito u kliničkim predmetima mogli zasjesti ka- tedru, ali gdje su instituti? Ni anatomija ni histologija, ni fiziologija ni higijena nisu disci- pline, koje bi se mogle tek teoretski predavati. Uredba ta- kih instituta, isto kao i uzdr- žavanje, iziskivalo bi vanredan trošak. Sam bakteriološki i pa- tološko-anatomski institut, koji bi bio već iz drugih razloga neophodno nuždan, ne može da se ostvari — a tek klinike! Čitavo ustroj- itvo, razdijeljenje, materijal i osoblje je bitno drugačije na klinici, koja služi nauci nego u običnoj bolnici, pa bila ona uzorno uredjena. Temelj upravo osnivanju medicinskog fakulteta bila bi zemaljska bolnica, koja bi se prema svim modernim zahtjevima znanosti morala preu- desiti. Takova klinika naravno da se ne može uzdržavati sama o sebi, tu treba i te tako ve- liki fond, a i velika subvencija. Uzmemo li današnje stanje na tom polju u obzir, moramo priznati, da smo još daleko od toga. Nekoliko riječi razjasnit će nam, da nemamo bitnog uvjeta za ustrojenje fakulteta. Naše bolnice su u novije doba, može se reći, iz temelja reformirane. Prije bile su sve zapuštene i životarile su; bile su više neko zajedničko pre- dvorje carstva smrti, nego nada u ozdravljenje. Reforma počela je kod samih zgrada i ure- djenja. Koliko se dalo s ono malo sredstava učiniti, učinilo se; sad barem vlada red i čistoća, barem su ispunjeni najnužniji postulati higijene i aseptike. No što je važnije, nadstojnici tih pokrajinskih bol- nica su ljudi mladji i spremni, koji su se pripravljali baš za to zvanje. Većinom kirurgi, koji su po svršenim naukama u velikim bolnicama i na klini- kama bili asistenti, dotično sekundariusi. Prva je poslje- dica bila, da je postotak septičnih bolesti vanredno pao, da su epidemije, koje su se redoyno radjale u samim bolnicama, sa- svim nestale, da se operacije bez štetnih reakcija provadjaju. Ako gledamo statistiku tih bol- nica, kao što i zemaljskog rodi- lišta, to ćemo vidjeti, da je go- tovo vanredno iznimno ubi- Iježen slučaj smrti, koji bi se imao odbiti na loše uredbe bolnice i liječničkih pomagala. Najmladji elemenat stao da se razvija baš onda, kad je unu- tarnja apatija, klonuće i nemoć prikrivena bućnim frazama postala najočitija, a javio se eto pred narodom, kad su desorganiza- čija i vanjska slabost postale najakutnije. Odgojen novim duhom, mladji elemenat morao je na- pustiti stanovište deduktivno i ideološko i po naravnom razvoju — prihvatiti se principa evolucionističkoga. Princip evolucije jest princip postepenog i iiapredujućeg razvoja. Teo- i retska nas strana toga poimanja uči evolucijono tumačiti po-J jave, dok u praksi znamo, da smo i mi kao aktivni ljudi fak-j tori u tom razvoju ; prema tome moramo i sav svoj rad evo- lucijono udesiti, računajući na naravan postepeni razvoj. Takovo nas shvaćanje vodi do drugog temeljnog principa prakse, do realističkoga shvaćanja. Ako računamo sa faktom evolucije, stojimo na pozitivnom, realnom stanovištu, i tu sebi u radu i teoriji tražimo dva momenta : oslone i ishodišta. Oslonom nam je sve ono, što ima u životu kakovu snagu, a to su i tradicije i naobrazba i materijalna i moralna snaga. Ishodištem nam je uvijek sadašnjost, sadašnje stanje, faktične prilike. Na tom ufl radu i u mislima gradimo dalje. U tom radu i mislima isrcp- Ijujemo sva sredstva, koja su zdrava i korisna, sva sredstva, koja mogu da udovolje tendenciji razvoja: svestranom ojačanju i razvoju što većeg broja sposobnosti. Naobrazbu i svjetskoj ideje ne usvajamo naprosto, jer su svjetske, nego zato, jer nam olakoćuju i studij našeg položaja i prilika, i jer možemo da oboružani njima u životu što više djelujemo. Najuspješnije će biti one misli J onaj rad, koji se logično iz prilika namiču i razvijaju. Prva je realnost u životu čovjek pojedinac; no on — ne stoji sam, on je članom neke krvne ili društvene organiza-J čije, članom naroda. V U svijetu vrijedi samo onaj, koji njemu nešto daje, koji tvorno sudjeluje u životu čovječanstva. To vrijedi i za narode i za pojedince u njima. Pravo na slobodu Ima svatko, no stiče je samo onaj, koji je nje vrijedan. Iz ovakovog shvaćanja izlaze kao nužne konzekvencije sve ostale naše težnje i cijeli naš program. Što su nazvali realizmom. Samo onaj, tko je jak, diplomatizuje; tko jt- slab, brani se i jača. Gospo- darski studij, socijalni smisao i interes, kulturno nastojanje, politička i ustavna svijest - eto toga nam treba u prvom redu. Iz realnog shvaćanja, iz savjesnih studija, iz jake svijesti i iskre- nog nastojanja izaći će i solidan rad. I za to smo odmah na- glasiti, da niti jesmo, niti tako brzo želimo biti stranka. Gene- racija i pokret smo, onaj novi elemenat, koji želi omogućiti normalan razvoj. Oci su svoje učinili, mi imamo opet svoj za- datak. Za to smo eto zasebni, za to se i zasebno organizu- jemo. Ali baš za to smo izjavili dne 15. Bilješke k izvjestiteljevu govoru o proračunu. LjetoŠnji govor izvjestitelja, dr. Egersdorfera, nazvale su Narodne Novine pravim vademckumom za sve one, koji žele, Ida budu informirani o tom, kako se naš proračun sastavlja I pa premda ove riječi nisu baš pohvala za jedan saborski govor, ' ipak su se službene novine tim govorom, koji opsiže strašnu optužbu današnjih vlastodržaca, utješile, pa im razvoj potro- I šarine, idući sve na manje, nije ništa tako strašna, kako to tvrde usijane glave opozicije. A ipak je to strašno, jer u tom padanju potroŠarine leži I uzrok padanju naše tangente, što više, način kako mi partici- piramo na dohotku potrošarine, jeste razlog, što imademo svake godine od Madžara podnositi prigovore, da nas o uzdržavaju. A to i danas, nakon što je za cijelu monarkiju uvedena naknada potrošarine za potroSno područje! No mi se bojimo, da će se i u toj nadi naši regnikolarci ložda prevariti Madžari će se bojati, da će njihova in- dustrija izgubiti ono malo hrvatskog tržišta, što ga je osvojila, ako se pitanje ovako riješi, pa zato idemo sa napetošću u lusret novim pregovorima, nimalo ne utješeni vademekumom josp. Poslije Izbora za dalmatinski sabor. Naglasili smo naše stanovište, da je Dalmaciji potrebna je- dinstvena hrvatska stranka s izradjcnim ekonomskim programom, jakle da je prije svega potrebno sjedinjenje svih hi-vatskih stra- fiaka. Ne mislimo sjedinjenje, koje bi bilo posljedica dugotrajnih dogovaranja i prepiraka oko koje točke budućega stranačkoga programa, već sjedinjenje, koje bi bilo plod uvjerenja, da bez iloge nikud nikamo. Dodje li do jedinstvene hrvatske stranke, ne može ta stranka mimoići skrajnje narodne potrebe, te ograničiti se u Bvom radu na riješavanje političkih pitanja. Jer imala ta stranka koliko mu drago idealni i patriotski politički program, ne može ja vrši svoje zadaće i misije, ako ne stane posvećivati svoju pažnju materijalnom probitku narodnom, te ako baš u tom lastojanju ne koncentrira svu svoju snagu i sav svoj rad. Lav Mazztira Do sloge, držimo, sada ne će te§ko doči. Vrlo je vjerojatno, će i dalmatinske hrvatske stranke slijediti primjer naSih opc cijonalnili stranaka te se sjediniti. Ekonomski program metnut će toj sjedinjenoj stranci narodna potreba. A ta danas već velika. Ml si predstavljamo rad ovake ekonomske stranke u smjera. U drugom pak smjeru, nastojala bi ta stranka oko efc nomskog boljka pojedinih Individua, a to bi se postiglo dia njem narodno gospodarske svijesti, poučavanjem i uputom, i osnivanjem gospodarskih zadruga. U prvom smjeru nastojala bi ta stranka prije svega, se ukine klausola-. Sva pak sredstva, bila ona i najradikaln imala bi se upotrebiti, da se carinski ugovor s Italijom sklc na taj način, da ne bude žrtvom Dalmacija ili bolje reći, Austrija svojim strategičkim ili vojničkim hirima ne žrtvi zemlju, kao što je Dalmacija. Drugo je važno pitanje: pitanje željeznice. I tome bi morala posvetiti veća pažnja. Nema sumnje, da bi spljets luka postala svjetskom, te pobila i Trst i Rijeku, kad bi Spl bio spojen direktnom prugom sa zapadom. Ribarstvo imalo bi se urediti zakonom. Postoje dodi njeke naredbe, ali te su tako manjkave, da ne odgovaraju sve svrsi. Istina je, da se to tiče t. Kad uzmemo, da u Dalmaciji od ribarstva živi jedna osmina pučanstva, držimo, da je i ovo pitanje od velike važnosti. Dodamo li jošte, da se središte ribarskih oblasti nalazi u Trstu, odakle se katkada šalje po koji kontrolni parobrod u Dalmaciju, i da je to cijela pomorska policija, posve je naravno, ako ustvrdimo, da je spomenutom zlu u mnogom i ta okol- nost kriva, te bi što prije valjalo pristupiti reorganizaciji ribarske policije. Još je jedna stvar, kod koje bi valjalo upotrebiti mnogo truda, da se donjekle sanira. Pitanje je to filoksere. Do danas doprla je ona do Šibenika, dakle u samo srce Dalmacije. Što će narod u krajevima, koji žive od vina, kad mu ova pošast uništi izvor dohotka? U većini krajeva nije moguće ni pomi- sliti na regeneraciju radi plitčine zemlje. Valja ispitati, kakva bi vrst kulture naknadila narodu u tim krajevima gubitak loze. I u tom pogledu bi stranka vlade morala učiniti svoje. Glede djelovanja hrvatske stranke u Dalmaciji u drugom prije istaknutom smjeru, teško nam je postaviti detaljni pro- gram. Svakako držimo, da bi se prije svega imale osnovati gospodarske zadruge, koje bi djelovale u onom smislu, kako se u početku mislilo, da će djelovati dalmatinska hipotekama banka, koja je prije par godina započela raditi. U drugom redu valjalo bi narod pripravljati, da ne pro- pusti koristi iscrpsti iz eksploatacije rudnika, koju će skoro strani kapital započeti. Valja paziti, da se u Dalmaciji ne do- godi isto, što se dogodilo u Slavoniji prigodom eksploatacije šuma, gdje naš elemenat nije sudjelovao kod zaslužbe, za koju se trgalo na hiljade stranaca, što su kod tog posla stekli imetak. Sve ako i Dalmacija ne može da sudjeluje svojim kapi- talom kod te eksploatacije, može i kod rada i kod uspjeha sudjelovali svojim silama i duševnim i radnim, Ima još mnogo toga, na što bismo se mogli osvrnuti, ali držimo, da smo i s ovo par crta dovoljno dokazali potrefc složnog i ustrajnog rada. Stvar je sada dalmatinskih hrvatskih stranaka, da tu tiebii uvide. Za čudo je, kak«j pored silnoga napretka slavenske prif vijesti slabo uspijeva slavenska dramatika. Još uvijek nije uspje slavenskim dramatičarima da steknu na medjunarodnom forur neko zasebno mjesto, ili bar malen dio onoga priznanja, kc su stekli slavenski pripovijedaći. To mnijenje ne stoji; ono izlazi iz krivih pretpostava i iz pretijesnoga shvaćanja i dramatske umjetnosti I sIj venske naravi. Ako si predočimo bitnost drame, moramo uvidjeti, da drama trvenje stanovitog broja komp ;nenata, koje konačr dadu jednu rezultantu. Za to i jeste drama zaključena radnja, završena i u sebi jednovita. Ako si dramu ovako predstavimo, bit će prvi i najlogičnip~ zahtjev, da pisac mora dobro poznavati narav tih komponenata da znade, mogu li se one spojiti, mogu li dati uopće rezultant i kako je mogu dati. Pošto su te komponente, taj materijal drami: ljudi, njihovi osjećaji, porivi, misli, narav njihova — jednom riječi: život, jasno je, da pisac treba u prvom redu, pozna i shvaća narav života, da ima o njemu odredjeni neB nazor, neki cjeloviti filozofski pogled na svijet i život. Drama- tičar mora da je mislilac, filozof u širokom smislu te riječi. Rezultanta, koju dade dramatski spor, — posljedak i konze- kvencija je toga nazora. U tom pogledu dramatski pisac mi kao n. Prema tome se drama prvotno razvija u duši samog pisca, pa se mi danas ne ćemo zadovoljiti sa starim zahtjevor da se pisac mora da uživi u svoj sujet, nego ćemo tražiti Slavenska drama 77 jisac mora dramu da u svojoj duši hajprije proživi. Ta je unutarnja drama neka shema, neka okosnica buduće izradjene drame, koja će kao umjetnina biti samo materijalizacija unu- tarnje drame. Osobe drame nisu drugo nego nosioci i vanjske drame onih elemenata, onih komponenata, koje sudjelovahu u duševnoj drami pisca. U ovakovu shvaćanju drame uključen je i pojam Ira- jike. Ali u toj tragici je opet uključena i katharza. Katliarzti proživi isto tako i tragički junak, kao što i gledalac, publika. Publika traži da junak bOdi samilost. Akoprem je konačni pad individua u mijeni vječne tvorbe 'i pretvorbe prirodni zakon, koji isključuje pravu tragičnu krivnju, to ona ipak igra kod poimanja drame važnu i gotovo odlučujuću ulogu. Prema ' ome, što tko smatra vrhovnim principom u životu, traži tra- gičnu krivnju u tom, što se junak ogriješi o taj princip ili u 3m, što se sukobi s tim principom. Shvativši tragiku ovako općenito i podavši tragičkoj itrivnji samo relativno znamenovanje, moći ćemo lakše i jasnije riješiti postavljeno pitanje o slavenskoj drami. Drama je kasni plod zrelog duha, ona predpostavlja razvijen i konsolidovan duševni, kulturni i socijalni život. Toga svega nije bilo u Slavena do prošloga vijeka i za to je ra- rumljivo, da smo prihvatili dotjeranu formu i teoriju od Nije- fnaca. Ali već je Mickiević osjetio da Slavenima ne odgovara ka teorija i ta tehnika. Što je on tražio za Slavene formu miste- rija, to imamo odbiti na ono romantično doba i na mistični duh velikog pjesnika. Od njega amo, malo se tko našao, potraži pravi uzrok, rad koga nemaju Slaveni drame, i ob tvrdnju o njihovoj nesposobnosti za dramu. Po germansk je shvaćanju u životu glavno pojedinac, a kod pojedinca glavno: aktivnost, energija, samostalnost i jaka volja. Ako je opći pojav, onda nužno mora da dodje do sukoba izmed tili aktivnih pojcdinai:a i to do vanjskih, oštrih sukoba, k kojih jedna strana mora podlegnuti. Za to germanska drama i mnogo vanjske radnje, za to je tamo sve zaoštreno u poj dinitn momentima, za to se i čitava udezba drame prema tome ravna. Pošto nastaju sukobi od preveliko aktivnosti ili prevelikog prkosa, od toga, što ti junaci hoće da postignu sve ili ništa, što lioće u prvom redu da budu uvijek kona kventni, sami sebi vjerni, jasno je, da se i tragična krivi traži unutar tih svojstava. Jun prvoga padaju od toga, kakovi jesu, a oni drugoga od to: što čine. Junak prvoga ne može da bude drugačiji ne jest, on se lomi, ali se ne svija; junak drugoga mora djeluje, da mnogo djeluje. Ali od ovoga germanskog shvaćanji gotovo se sasma razlikuje slavensko shvaćanje čovjeka, ovoga opet indijsko, od ovoga opet koje drugo. Forma uvijek uvjetovana sadržajem, tehnika ovisi o materijalu, gradje vina ovisi o tlu i za to je upravo čudno, kako su premno, estetičari proglasili germansku dramatsku tehniku i gennan stil napretkom prema grčkoj tehnici i stilu. Ne govorim tu temeljnom obh'ku drame, koji mora već i iz naravi same drar i iz razloga, što je ona stvorena za prikazivanje, biti u principu uvijek jednak, nego govorim o stilu, o fiziognomiji, o arhitekta- nici, o nutrnjoj strukturi drame. Uza sve zajedinstvo općH arijskih osebina Slaven je od OeiTnana silno različan. Iz prilika, u kojima je Slaven u davnini živio i koje su udarile biljeg nje- govoj značajci, dadu se tumačiti i njegove osebine. Odlučno je po Slavene to, što su oni živjeli na sjevernim ravninama ratari. Živući zato u zadruzi, bili su privezani na svoju zeml u jednoličnosti vanjskog života, u miru i skromnosti. Živući u zadruzi i u tijesnoj svezi s prirodom, razvi se u njemu pun duševni život, osjećaj zajedinstva, a osobito težnja za intimitetom. Ti dojmovi nisu dolazili naglo, nego se polagano, prirodno javljali, nisu se odviše ukrštavali, ne; slavenska drama 19 »e je masa tih dojmova valjala mirno poput velike kake rijeke; ali tim veiičajnije, tim snažnije i teže, pa se za to razvio u Slavena smisao za težinu, a manje za oštrinu osjećaja. Vezan uz jedno te isto tlo, promatrao je Slaven u tom svom miru Bvoj okoliš i osjetio jasnije nego drugi, pokretljiviji narodi, lijenu pojava života i prirode oko sebe, tijek stvari i prolaznost; tako se u njemu ukorijenila kao nešto najprimarnijega svijest o prolaznosti, a po tom i o relativnosti stvari. I tako je Slaven više tovjek raspoloženja nego li jasnih osjećaja. Za to nema u njega ni jake stalne volje, a niti velike aktivnosti u nekom odredjenom ravcu. On traži nešto, u čemu bi iiogao naći zat orav, neko opajanje, na koje ga nagoni pečalno ispoloženje njegovo. Ovi pojavi izbijaju najaće onda, kad Slaven RtupI u dodir s tudjom kulturom, kad poćima da mjeri sebe druge. Velika ta rascjepkanost unutarnjosti rodila je i vanjskom ascjepkanošću. Individuum slavenski ne će gospodara, hoće slobodu, ali ne rad slobode same, ne rad toga, da može razviti 5VOJU djelatnost, da vlada drugima {kao German nego za to, ja bude nesmetan u svom unutarnjem žfvotu. Nije ekspanzivan, Intenzivan je. Individualizam, koji je u Germana skrenut prema vanjštini, kod Slavena zalazi unutra. Ako German hoće da vlada, Slaven ne će da njirn vladaju, i to rad toga, jer hoće da svoj život nekako idilski, nesmetano, po svoju provodi. Nije li u tom dosta dramatskih elemenata? I u svih naših novijih pjesnika, javlja se neprestano misao, ona je gotovo osnov sveg rezoniranja n. Efekte te misli p kazuju nam sve slavenske iiterature. I u tome je temeljna no slavenskoga shvaćanja tragičnosti. Većina prvih pripovjedački radova ruskih pisaca dramatskog su izvora, glavni protagoni; tih radova zamišljeni su tragično. Čitavo shvaćanje života, k prvih je slavenskih umova tragično, pa i kod pjesnika, koji smatraju liričarima Kranjčević , shvaćanje je upravo očito ti gično. Usporedimo li obilježja Slavena sa obilježjem tragičnog vidjet ćemo i narav slavenske tragike i silno bogatstvo motiv silni dramatski fond u Slavena. Isto tako je i katharza k Slavena vanredno razvijena. Uzmimo bilo koju pripovije Turgenjeva, Dostojevskoga, Tolstoja, Cehova,' Gorkoga, bi koju veću radnju Mickijevića, a osobito Krasinskoga dramats spjevove, uzmimo iz naše literature stare bugarštice, Osmana7 iz novije Cengića, Markovićeve radove, Ojalskoga, Leskovara. Jedan tipičan primjer nam je podao Dostojcvski u Raskoljnikovu, koji se sam prijavljuje i uništuje se za to, da se preporodi u nečemu trećemu, u novom, boljem, etičnom životu. Taj motiv vuče se kao crvena nit kroz svuko- liku slavensku literaturu. Slaven, sve što čini, čini ili radi nekog svog unutarnjeg zado- voljstva, ili je njegovo ponašanje samo refleks unutarnjih tr vica. Prema tome je i shvaćanje tragične krivnje kod Slaver Uzrok padu je tu uvijek unutarnje naravi. Germanski ji pada u sukobu s drugim pojedincima, dok Slaven pada sukobu sa samim sobom. I ako je zadnji uzrok pada Germa« u njemu samom, to on ipak pada u povodu nekog sve čina, jiada od neke vanjske sile, Raskoljnikova nisu okrivili zločin, on se sam prijavio. Kad je jedan kritičar rekao, da Turgenjevljevi junaci konzckventni u svojoj nekonzekventnos rekao je nešto, što u glavnom vrijedi za sve Slavene, i konzekvenlnost u neku ruku tragična je krivnja Slavena, premc Slaven, koji ljude poima, te im prašta, nema pravog shvaćanj za kakovu strogu tragičnu krivnju. Kraj ovakovoga shvaćanja naravno je, da ne može biti slavenska tragika oštra i da ne će ovisiti mnogo o vanjskim zgodama i nezgodama junaka. Radnja, unutarnja radnja, razvijat će se polagano, ali teško, i na jednom će nas stisnuti oko srca» ne naprasito, nego gotovo kradomice. Ispod čitave radnje zvučit će neki temeljni ton, veličajno i fatalno, kako to biva i kod naših gajda. Taj temeljni ton nosi čitavu radnju, ton, koji osjećamo kod sve slavenske umjetnosti, na- Ipose u glazbi. Kod narodnih pjesama, osobito starijih, možemo da ga zamjetimo. Ako čitamo naše stare bugarštice, opazit ćemo, kako se tu ne pričaju samo zgode, nego nalazimo tu neku čudnu mješavinu epike i lirike, čini nam se, da je tu glavno ono neko temeljno raspoloženje, onaj neki lirski osjećaj, a sve one zgode, da su samo nešto sporednoga, da su neki nakit. Tako nešto slično može se naći i kod ono malo boljih slavenskih drama, što ih ima n. Prema ovakovu shvaćanju bi i drama slavenska morala da naliči kakom orhestralnom komadu, ona bi imala biti nalik na kakovu simfoniju, u kojoj svaki Instrumenat odgo- vara jednoj osobi drame same, a glavna je stvar motiv, ni- pošto instrumenat. Uzmimo za ilustraciju primjer Turgenjevljev Tudji kruh. Mi tu gledamo obijesno društvo, kako pravi ruglo iz starca, koji šuti. Nema tu sukoba vanjskih, ali mi osjećamo s onim starcem i pisac ne djeluje time, što bi se starac uzbunio proti obijesnicima, nego time, što ti obijesnici i nama dogrde i mi se i nehotice uživimo u starca »i protrnemo s njim zajedno i plačemo s njim. Publiifa mora da postane aktivan suradnik pisca, ona treba da proživljuje sve ono, što I osobe drame. Bez te intimnosti nema prave slavenske drame. Germans nam drama donese sve gotovo pred oči i mi nemamo nis drugo, nego da to dobro gledamo, da upamtimo i da pustir neka na nas kao gotov čin djeluje. Slavenska drama, kao ur tarnja drama, traži od nas više. Kod nje uz pisca, dekorate glumca, još dolazi i publika, kao novi sastavni faktor. Ali možda će mi tko prigovoriti, da nekojim od zahtjeva udovoljava moderna drama uopće, a njemačka napos i da cijela evolucija umjetnosti ide u tom smjeru, pa da nisu nikakova specijalna obilježja slavenstva. Ali baš taj fah dokazuje protivno. Istina je, u glazbi se napušta virtuozit polifonost prevladjuje, crtanje raspoloženja sve se više usav šuje itd. Isto tako postaje literatura duševnija, s više nijansi' više dispozicije. Tragika postaje unutarnja, i tehnika se mijeii i patetički glavni junak iščezava. To dokazivati, ne mogu na ovom mjestu, samo ću Uf zoriti na nekoje fakte. U doba romantike, slavenska je rodna poezija bila vrlo popularna. Čitavi nas način shvaćanja tih drama, pc sjeća na rusku pripovijest. To sam sve naveo samo za to, da pokažem, kako je venska drama moguća, kako će ju Slavet. Kako drama plod zrele dobe i kako se ona javlja onda, kad je vij opća kultura, i kako dolaze Slaveni sada baš u taj stadij, ženio vjerovati i u razvoj osebujne slavenske drame. Slavenskim dramama u većini slučajeva manjka homo- genitet. U romanu, gdje su bili slobodniji, stvorili su oni nešto osebujnoga, a to bi Isto mogli učiniti i u drami, čim se riješe I svega onoga, što sapinje njihov duh, čim nadju stil, koji odgo- vara tom duhu. Kritički će rad u tom smjeru , obaviti predradnje, koje su potrebne za takovu gradjevinu, kao Uto je buduća slavenska drama. Nastojmo, da ne udemo kod toga posla zadnji mi Hrvati. Glavna skupština ,,Matice Hrvatske''. Upravni odbor Matice Hrvatske sazvao je na dan 10, siječnja 1902. Ta riječca značila je za sve upućene, da većina upravnog odbora hoće, da se samo glasuje, a da se ne reče ni jedna riječ. Kako su udesili, tako je i bilo — samo se dogodila mala neprilika, koja je naravno u izvještajima u dnevnicima zašućena. Predsjednik pročita svoj govor i imenuje za skrutatore tzbora dra. Predsjednik me začudjeno pogleda, l reći. Ako je ono, što bih ja bio iznio, nevaljano skupština i javnost će me osuditi. No nije mi do toga, da se nadmećem, Evo što sam htio u prvom redu: Htio sam znati, da li ima kaki poslovnik za blagajnika i ako ima, nije li potrebno, da skupština zna za nj i da ga odobri. Htio sam znati, osobito nakon govora predsjednikova, da li će se odsada voditi blagajničke knjige na trgovački način jer dosada prema govoru nije toga bilo ili ne će. O tom upravo i ovisi izbor blagajnika, jer ako će se knjige voditi po jedncstaviiom knjigovodstvu, mogao bi biti i koji književnik blagajnik. Većina upravnog odbora je mimo pravila ispustila iz dnevnog reda predlog, koji je imao doći na raspravu. To je pitanje u promjeni pravila. Matica Hrvatska ne može se ni maknuti uz ova pravila, koja su nesavremena, neuredjena i za Glavna skupština Matice Hrvatske 85 nju štetna i kojih se, mimogred bud učeno, ne drži odbor, jer se djelomice ne vrši ono, što pravila traže, a zaključuju se stvari, koje nemaju nikakvog oslona u pravilima. S toga sam ja sporazumno sa mnogim ostalim književnicima ne mladima , koji isto tako misle, razabrao nuždu, da se promijene pravila. Predložio sam pismeni i detaljni predlog preinake pravila i predao ga prije lanjske glavne godišnje skupštine upravnom odboru, Poslije glavne skupštine dobio sam odgovor, potpisan od predsjednika i od tajnika, da radi kratkoće vremena odbor nije mogao moj predlog raspraviti, nego če doći na dnevni red l Matice Hrvatske? Druga je interpelacija : Jesenas čulo se, da Matica kani reformirati Vijenac. Govorilo se, kako će prestati napadaji J. Hranilovića, koji su toliko diskreditirali Vijenac — i da će Matica uspostaviti slogu izmedju starih i mladih - bolje rekavši izmedju konzervativnijih I slobodnijih elemenata. Na taj glas sastali se mi mladji — takodjer željni pozitivnog rada — i dogovorili se, da ćemo upraviti molbu na Maticu % neka sa- zove konferenciju svih krnjiževnika, pa da uglavimo sporazumno složan rad. Tu molbu potpisalo je 67 što književnika, što umjet- nika hrvatskih. Čekali smo jedan tjedan, dva tjedna, no nije bilo odgovora. Papir bolji, format veći, vanjski arrangement nalik Životu , 3 slike u tekstu - i to je reforma, no duh je ostao isti, suradnici isti, smjer isti. Hra- nilović nije napisao nikaki paskvil protiv mladih, samo grize izmedju redaka vele, da su mu zabranili u Vijencu na- f adali. Valjda se za to preselio u Branik , gdje u božićnjem prilogu piše svoje stare fraze, koje su kod nas već i naj- starijima dosadile. Išli Hranilović, koji je žestoko napao nekog hrvatskog kritičara, kad je u srpskim listovima ne napadao, kao on što to sad čini nego kritizovao neke pojave. I opet smo se sastali mi petenti na dogovor i odlučili smo, ne sura- djivati u Vijenac tako dugo, dok se prilike ne promijene, dok Matica Hrvatska-, a s tim i Vijenac zbilja ne bude ono, što bi u Hrvatskoj moralo biti: središte svih književnih struja, stjecište svih književuika. Čekali smo glavnu skupštinu misleći, da će se moći postignuti neki sporazum. Poslije ovog incidenta, nije moguće, a da se ne pokuša radikalna promjena čitavojr sistema. Njihova su zastupnika lijepo dočekali i uz mnogo laskavih riječi obećali su sve i sva, ako im ustupe slike za reprodukcije. One iste umjetnike, koje su nebrojeno put napali sumnjičili ih poricali im patriotizam, sad preko noći, kad ih trebaju, zovu, premda su potpisali nasu peticiju i premda znadu, da isto tako misle o Vijencu i o današnjoj većini upravnog odbora, kao i mi. Umjetnici nijesu htjeli da idu, no upravo ja sam ih molio, neka idu ; nije za njih blamaža, ako primu taj poziv. Što se može dogoditi? Ili će Vijenac , barem što se umjet- ničkog dijela tiče, biti, kakav treba da bude, ili će im redakcija takove zahtjeve staviti, na koje ne će moći pristati, pa će se barem onda jasno vidjeti intolerantnost i zastarjelost principa Vijenčevih urednika. Ja držim, da je većina upravnog odbora bila dužna, pošto sama nije htjela da riješi naše peticije, staviti ju na dnevni red glavne skupštine. Istina je, onda bi se razvila debata o Vijencu — a tu bi mnoga gorka pala. Svakako je većina upravnog od- bora preuzela veliku odgovornost na se, kad se dala u tolike troškove za Vijenac , na svoju ruku, znajući unapred, da uz ove prilike ne će moći opravdati ogroman deficit. Osim ovih dviju glavnih točaka ima toliko toga, što bi moglo doći na raspravu, te je predsjednik mislio, da je sva- kako bolje, ako se naprosto nikomu ne da riječ. Štampanu glasovnicu u ruke, glasuj, pa ajde kući nach beriihmtem Mu- ster. U državi Dan- skoj. Proračunska rasprava u hrvatskom saboru. U zemlji, gdje nema političke slobode i gdje je sabor skalu pljen kao naš sabor, tu je svaka rieč opozicije u saboru suvišna, ako se ona shvaća kao neki ko- rektiv vladinom djelovanju, U takvoj zemlji, da se poštiva opozicija i da nema straha oc nje, dala bi joj se sloboda i dalo bi joj se živjeti. Ali kad se opozicija u jednoj zemlji svim sredstvima, što ih samo jedna državna vlast na službu imade, i svim iznenadjenjima davi i guši, pa još se onda traži od nje u saboru neka UBtak tn. Nek budu zadovoljni, što te kritike ne čuju. U našem saboru ne može biti jjovora o kakvoj trijeznoj I ozbiljnoj kritici, jer tu radi bi- rokratski aparat, mašina, koja se svojim odredjenim pravcem okreće, pa kritikovan ti kraj nje koliko ti god drago. Da je govorila, ćuli bi možda od nje i opet riječi i riječi, koje već dvadeset godina slušamo, a to bi nas umorilo, dosadno bi bilo, jer to već svi znamo. Nema ništa osudnije za opo- ziciju, nego kad joj je sudjeno da dvadeset i trideset godina oponira jednom te istom re- žimu. Upadne u repeticije — i odma je izgubila čar friškoće i novosti, odma je na nju pala prašina starežine i ona izgu- bila svoju privlaćivu snagu. Krajova- kova sabora nama i ne preostaje drugo, nego da sve svoje sile upravimo na rad izvan sabora. Nas u ovom mišljenju utvrdjuje baš ovaj prvi pokušaj ovakve taktike u proračunskoj raspravi sadašnjega saborskoga vijeća- nja. Opozicija se odrekla riječi, ali zato su se bolje čuli mad- žaroni i ta jasna riječ madža- ronska više je djelovala protiv sadašnje većine i vladavine, nego li sto žestokih opozici- jonalnih govora. Vukmanić, Barlović, Oa- vranić, Sekullć i Kovačević bili su govornici većine u prora- čunskoj raspravi. Vajme vla- davini, koja samo I za jedne rasprave padne na ovakva le- dja! Vukmanić je pričao, zašto je on zajedno s još nekim va- ljanim svećenicima, sve samim nekim zlatomisnicima , prešao u madžaronski tabor. Opravila mu vlada, veli, župni stan, pa gdje bi on drugdje iza toga mogao biti osim u kolti vla- dinovaca. Drugi dični svećenik, kanonik Snap, još je ljepše rastumačio to svećeničko mad- žaronstvo. Evo njegovih rodje- nih riječi: Francez Jules Si- mon kaže: Svećenik je najbo- lji političar, kad ne politizira. Ali ja svakako želim, da se te riječi tumače onako, kako je filozof učinio, kad je kazao: Što to znači politizirati? Politi- zirati znači: neka se ne drma su- stavom, neka se ne pača u obra- ćanje i promijenjivanje forme državne vladavine, već neka se u sustavu, u kome jest, radi za dobro vjere i crkve, kao čo- vjek za potištene i siromake, kao gradjanin i obćinar za do- bro mile svoje domovine... Takvu je eto formulu za svoje madžaronstvo našao kanonik Šnap. I sada, poslije Vukma- nića i Šnapa, znamo barem točno i jasno za jednostavnepo- litičke aksiome madžaronskih svećenika... Svoje jednostavne političke aksiome otkrio je i učeni Martin Sekiilić. Sasvim su slični aksiomima onih dič- nih svećenika. Samo nam je još poznatom svojom spremom i učenošću rastumačio i kleri- kalizam. On na to pitanje ovako odgovara: To je težnja jednoga dijela na- šega svećenstva, da dobije u svoje ruke onu demokratska i ustavnu vlast u Hrvatskoj. A Pera Gavranić — on je opet jahao na histo- riji! Siromašna hrvatska histo- rija kakvo je ruglo doče- kala! Mjesto da bude učitelji- com, ona je postala nekim svo- jim sinovima magarcem, koji mora da se odužuje za peštan- ske stipendije. Pera je ovaj put dokazivao i duhovito doka- zao, kako je i hrvatska opozi- cija evolucijom dospjela na isto stanovište, na kojem stoje i madžaroni, samo što je opo- zicija zaslijepljena pa ne će da vidi toga. Tako ova četiri umna i duhovita muža. Doista, ako je vlada grofa He- dervaryja htjela da se istinski reprezentira u ovoj proračun- skoj raspravi, nije mogla naći boljega tumača i reprezentanta, nego što ga je našla u osobi Stjepana Kovačevića. Josip Frank, nego je ro- mislio, što će reći, i da se ne zabuni, lijepo sve sebi napisao i sve glatko pročitao a ovako pročitanu i promišljenu besjedu većina primila upravo s dirlji- vim odobravanjem, a Narodne Novine proglasile znameni- tom besjedom. Evo u kratko njegove besjede i pravoga nje- zinoga smisla. Ali ta oba- dva gospodina,sad kad su u opo- ziciji, poriču, što su nekad go- vorili i tvrde, da je Hrvatska kraljevina posebna od Ugarske. Vidite gospodo: to je najveće zlo za nas, odatle nepovjerenje Madžara prema nama i odatle sva naša nesreća. Madžari mi- sle, da su i drugi Hrvati takvi kao ova dva gospodina, ne- iskreni i nepouzdani obzoraši ali nisu, ne, braćo Madžari, evo mene Stjepana Kovačevića, koji sam bio na vladi, a sada Listak 89 više nisam, pa ja još evo ovako mislim : Hrvatsku Je Ugarskoj utjelovljena u laf. Apage Nadoda, koja kaže u svom prvom paragrafu, da Hr- vatska i Ugarska čine tek jednu državnu zajednicu — i zato jedinstvo imam ja dokaza tu i tu — bivši veliki župan i Hr- vat Stjepan Kovaćević pokupio je sve sitne i madžarske do- kaze, da pobije 1. No to mu još nije dosta bilo, za da dokaže svoje ne- sumnjivo madžaronstvb, nego se još srušio I na tu Madža- rima mrsku opoziciju, da je oćupa, operuša. Što više i denuncirao je opoziciju, da nije lojalna prema kralju... A na svršetku - ah, upravo divan je svršetak smislio! Upravo sjajan madžaronski govor! Poslije toga govora bio je svaki pa- triotični Hrvat zastidjen, po- sramljen. Ljudi su sve pogle- davali jedan u drugog: Pa zar smo dotle spali, da jedan Hrvat može ovako govoriti usred nas, u saboru našemu. Nije moguće, mislili su ljudi i nadali se — ipak će valjda progovoriti i neko od madža- fona, jer ipak valjda nisu svi Kovačevići. Pa i ustao je - skrajnja je nužda bila ustao je naš žalostni profesor Josip Pliverić — ali nije se pravo ufao da kaže... Svi smo vi- djeli, da je htio da kaže, ali nije otvoreno smio. Orga Tuškan: Kažite to Kova- ćeviću! A profesor Pliverić zamahne tek rukom i veli: Ve- liki župan znade to dobro kao i ja i drii to istO'. Može li biti žalostnije sudbine nego što je ova jadna sudbina našeg inače poštovanog profesora? Ne, mi njega ne možemo u istu torbu trpati s drugim madža- roni ma on barem još to- liko, kuraže imade, te na sve- učilištu daje slobodnog izra- žaja svome osvjedočenju i ba- rem u škriptima podiže dušu našoj mladjoj inteligenciji učeći je, da još nismo podložnici, već da smo još država, stara ona Hrvatska država - i zato ga ne možemo vezati s jednim Kovače vicem, nego ga samo požaliti moramo, što kao čo- vjek, koji bi mogao biti nešto svome narodu, on se gubi u ništo u društvu S Kovačevi- ćima. Mi znamo svoj položaj i svoju narodnu snagu, te za- jedno s gosp. On je do- bro rekao u svojem govoru obrazlagajući svoj predlog radi zakonskih povreda u domo- branstvu : - i ako jest on pro- tivan radikalnoj politici, koja ne priznaje pozitivnih zakona, to ipak nalazi opravdana raz- loga tome shvaćanju kraj da- našnje političke prakse madžar- ske — i zato je on radije i u društvu radikalaca nego u društvu Pliverićevom. Ovo je prava riječ, mislimo. Kod nas ne može biti pomirljive poli- tike prema Ugarskoj, tioklegod Madžari ne budu poštivali i nas i zakone. Zato je pravome Hrvatu danas mjesto jedino u opoziciji - koja opet nema ni najmanjega razloga, ako hoće da bude mudra i politična, da se cijepa i gloži medjusobno radi pustih riječi, već treba da složnim silama svi uzradimo za obranu naše časti i egzi- stencije, b. Porezni vijak na hrvat- sko-slavonskom tlu. Pod tim naslovom izišla je još godine 1880. Dle Steuerschraube auf Kr tisch-slavonischem Boden misijonalna naklada Fr, Suppa u Zagrebu. Uza sve to imade, stavlja autor, i za državu jed granica, preko koje ne sr preći u svojoj financijalnoj litici; to je porezna snaga roda. U7 SJH'2 U poatotoima IIOpi'O i?. G 0,340 Kako se iz te skrižaljke vidi. No to je još uvijek veliki postotak. Pogledamo li statistiku po- mora u gradu Zagrebu, to vi- dimo ovo ; 92 Ustak 1! Po tom u Zagrebu jednoj četvrtini svih slučajeva smrti uzrokom je sušica, dok je u ostalim zemljama tek jednoj sedmini. Hrvatska i Slavonija dolazi po toj rubrici na treće mjesto Rusija, Austrija, Hrvat- ska. Dok u Njemačkoj umire godimice 120. No dok u Njemačkoj i država i privatnici složno rade protiv tog općeg zla i postizavaju vrlo lijepe uspjehe, to se u Austro- Ugarskoj jedva miču. Njemačka ima do petdeset puč- kih liječiiišta, Austrija ima tek jedno Alland , a u Ugarskoj i Hrvatskoj nema nijedno. No ovo mjerilo ne vrijedi, jer se vele- gradovi ne mogu svrstali u istu kategoriju. Naročito se opaža već u ove tri godine u koliko se to uopće može zaključivati da pomor kon- stantno, ako i polagano, pada. Svakako nepobitno stoji, da je sušica narodna bolest, kojoj se moramo odrvati. No da se uz- mognu racijonalno sanirati ove tužne prilike, valja u prvom redu točno konstatovati broj sušičavih. Ne samo, da je ta kontrola nužna radi opće di- rektive, nego je uvidna i kao sanitarna mjera, da se uzmogne prema modernim zahtjevima hi- gijene i terapije na put stati ši- renju sušice. Ne samo pomno bilježenje slučajeva smrti, nego i bilježenje svih slučajeva bo- lesti od sušice, koji dolaze u liječenje, trebalo bi da se pro- vede baš kao i za ostale in- fekcijozne bolesti. Kad bi tako točno znali ovu našu nevolju, Listak Q3 mogli bismo se sigurnije uz- dati, da će se provesti one zakonske reforme i uteftieljiti one institucije, koje su nužne, da bar malo pomognemo na- rodnom blagostanju. Ivan Andrović: Dvanaesti sat Izašlo u Dubrovniku g. Čitajući ovo djelce, prizna- jemo iskreno, uživali smo. Pisac misli, da je dovoljno postignuti slogu, a ostalo da će samo po sebi doći. Držimo, da će ta sloga doći prekasno, a da bude u stanju sanirati narodne nevolje. Tek na jednom mjestu hvata se pisac pozitivnijeg te- melja, ali tek onako prolazno, kao da ne će, da idealnim i po- letnim svojim mislima dadne podlogu iz stanca kamena, jer njima je mjesto u oblacima! Ali i bez obzira na to, piscu je uspjelo, da upravo majstor- ski opiše naše tužne političke odnošaje. Kud ćeš boljeg opisa našeg stranačkog života od ovoga: Poziranje nekih prvaka, koji uvijek svečano pontificiraju, kad govore ili raspravljaju; za- htijevanje, da se dobije diploma sposobnosti, neke posebne kon- figuracije možgjana, nekih po- sebnih duševnih uvjeta; intole- rancija i zaziranje od kritike i od prigovora. Pisac nam upravo iz duše govori kad kliče; Čemu nam paragrafi rani programi? Čemu nam svi arkivi programa? Zar u nas ne rastu programi kao gljive; zar većina njih ne traje manje od svibanjske ruže? Rad čistih protiv sloge drži da je: pogrješna taktika, krat- kovidna politika; on je bez sadržaja, bez ozbiljnosti, bez opredijeljenoga cilja, bez ra- zuma i nadimanje bez jezgre. Mogli bismo nanizati čitav gjerdan ovako sretno izraženih misli, ali ne ćemo, da onima, koji će se poput nas nasladji- vatl lektirom ove knjižice, una- prijed ispripovijedamo njezine prednosti. Kad bi ova knjižica bila samo prvi dio studije, koja bi se u svom nastavku imala baviti temeljima, što su potrebni, da se na njima sazda pozitivni narodni napredak, ne bi joj bilo prigovora. Nagla- sujem i opet, da su ti temelji u prvom redu u ekonomskom blagostanju hrvatskog naroda. Memorandum srpskim i ruskim državnicima. I ta je knjižica iz pera g Mi no, o kojem sam govorio u prijašnjem broju. Manja je od predjašnje za 60 stranica i od nje mnogo lošija, val jada za to, što je namije- njena srpskim i ruskim dr- žavnicima ,. Najveća joj je pogreška, što autor govori tu o Austriji i o Austro-Ugarskoj onako od prilike — ako i ugla- djenije kako bi o tom go- vorio pok. Za njega Austrija nije velikom većinom slavenska država, pak za to ni ne mari ispitivati, da su Slaveni bili i da su sada za željezničku svezu Sarajevo sa Splitom, a to je u rodjenom interesu i samoj Srbiji. Autor je očito političar stare srpske škole, koja se pred Austrijom sad ponizno udara u prsi i prevrće očima, kao pred veli- kom silom prvoga reda, a sad opet bubnja proti njoj na sve strane, kao da je to židovski Jerikon, koji će se srušiti od same prazne vike. Ali štogod se dodiruje narodnoga gospodar- stva, to je dobro, mjestimice i izvrsno. Ima tu posebice dra- gocjenih fakata, koje ne škodi ni nama držati na umu. Tako primjerice; Državni dug u ovoj državi Austriji raste i bez ratova neverovatno brzo... Od svih javnih dohodaka, troši u ovoj državi preko 58% neproizvodne rashode. Austriji je parlamenat zaključio bezuvjetno odstranjenje t. Zato i nije čudo, da se vlada opire ove zaključku parlamenta, koji je zle strane stanovitih posle generalizovao, pa hoće uništiti instituciju, koja je za vrier dok nema druge, nuždna. U Njemačkoj se drugojačije radi. Š se tiče unutrašnje organizacije žitnih skladišta, to su i ovč izdane naredbe, kakve se vrste žita imadu sijati, kakvo sjemer uzimati itd. Uzor u lome ipak vinogradarske udruge. Narci se selio u Ameriku, jer nije mogao da živi od svoga vini grada. Kako je manipulacija s vinom vanredno težka, pa in i znatnoga znanja i kapitala, da se s vinom uzmogne moder postupali, neuki su seljaci radili po svome, a kako tm je nuždr trebalo novaca, prodali bi svoj prihod pod svaku cienu. Da bude proizv dobar, te lako nadje novih potrošnika» a ne izgubi starih, bri j se udruga, koja je izdala naredbu, da se sav kvantum grož što ga dobije pojedinac, ima odstupiti udruzi, koja ga izpitd s pomoću vage za mošt. Izpod 05 stupnjeva proizvod se prima, ako je više stupnjeva, više se plaća. Iztraživanje obavj posebno povjerenstvo, koje bira generalna skupština. Ova udruga djelovala je vanredno dobro na racionalnu kulturu vinograda. Odredjeno je osim toga» da se imadu gojiti samo plemenite, fine vrste, pa je prema tomu naravski i ciena viša. Tako se ovaj siromašni kraj sve pomalo materijalno jača. Kod nas je u Hrvatskoj upravo ovo pitanje od eminentne važnosti. Kako su vinogradi vanredno dobro urodili, bilo je obilno vina, pa mu je ciena silno spala. A jer je novih vinograda sve više, padat će ciena vinu i dalje. Domaći konsnm nedostaje za našu proizvodnju, mi moramo misliti na izvoz. A tu je jasno, da mi s našim vinom u sadašnjoj njegovoj formi ne možemo na izvanjska tržišta. Zato bi nam morala biti prva dužnost, da nastojimo oko toga, da usavršimo manipulaciju s vinom i da nastojimo proizvoditi fina vina. Tomu bi znatno dopriniele i vinogradarske udruge, kad bi bile zgodno udešene. Isto vriedi za proizvodnju pekmeza i rakije itd. Nismo spomenuti napose Raiffcisenove vjeresijske udruge, jer se o tom u nas prilično govorilo. Raiffeisenove udruge po našem su mišljenju stanica, iz koje se sve rodi. To je matica, centru m, prvi početak, koji okupi oko sebe članove, da im ulije volju za rad i dade snage, da ih okriepi moralno i mate- rijalno. Namienjene iz početka samo obrani seljaka pred jačim faktorima, koji ga izrabljuju i'uništuju, postaju one sve malo pomalo činbenik, koji osvaja i počinje dominirati. U kolu ovih udruga i pod njihovom zaštitom preobražava se sav način proiz- vodnje, seljaku se otvara svlet, kud putuje njegov trud, da ' bude dolično nagradjen za nj. A kad to postigne, radostnije gleda u sviet, ne muče ga težke brige, ne vidi u svom susjedu sajno opasnoga konkurenta, komu je pripravan naškoditi, ma i sebi time ne koristio, već druga svoga, s kojim ga vežu isti interesi. Osjeća, da je jedno s njim. Osjećaj zajednice, jedinstva, to je velika, možda najveća strana u cielom ovom modernom udrugarskom pokretu, koja čini, da postajem odvažnijim, slo- bodnijim, jakim, jer znam, da — nisam sam. Prigovaraju nam, da smo madžaroni, naglasuju, kako s ovim istim programom izašle i prije nas hrvatske stranke, se ipak nije ništa postiglo, nego se pače gubilo pomalo i oj što smo prije imali. Mi ne zaboravljamo, da su se 1 drt hrvatske stranke stavljale na stanovište nagodbe i da nisu nišU postigle, ali mi ne zaboravljamo ni toga, da su se naše vlano, što nam je danas zakon zajamčio. A tu imamo glavno ino realno uporište nagodbu. Istina je — ne može biti prepirke o tom, da li je nagodba lagna charta naših prava. Svi znamo, da je ona sklopljena od jktroiranog sabora, da je u njoj legislativa za pravo podvrgnuta idministrativi, da smo po njoj u mnogim granama skučeni i zapostavljeni. No je li moguće u današnjima prilikam čekati na 106 Sincerits kakav s neba pali preokret, koji če nas najednom dovesti u položaj cetinskoga sabora ili g. Nije moguće, pače bi značilo zavaravati narod, uspavlju- jući ga tom utopijom. Nije moguće već za to, jer ćemo sve dotle, dok budemo sami zapuštali ovo jedino, što nanije zakonom zajamčeno, morati dopuštati i Madžarima, da mimo toga za- kona korak po korak zauzimlju i ruše sva naša braništa. Nije moguće zato, jer će nas naša gospodarska nevolja na kraj kraja učiniti robom svakog našeg susjeda. Nije moguće na- pokon i za to, jer će nam se i onda, kad srušimo ovaj sistem, izmaći tlo ispod nogu i opet ćemo biti prisiljeni na političku negaciju, koja u narodnosnoj borbi znači uzmak i smrt. Pitanje je, da li nam nagodba može poslužiti u toj borbi? Odgovor može biti samo jestan. Sve one sitnice, kako veli da- našnja većina, kojima se krši nagodba, dovesti će nas napokon do položaja naroda, koji faktično mora da živi od milosti i od mrvica. Nagodbom zajamčena su nam bar neka prava — i upravo na to, da se ta prava vrše, da se nama u prilog tu- mače, da se utvrde i prošire, valjalo bi koncentrovati našu po- litičku borbu. Imamo pred očima jasan primjer: centralističku Austriju, Što je danas ostalo od Bahova absolutizma i camarille, koja nam je još šezdesetih godina bila pravo strašilo? A taj isti proces dogodit će se nuždno i u Ugarskoj. Veliki fakat, da Ugarska nije narodnosno homogena, mora nas nužno dovesti do konzekvencije, da će se imperijalistička Ugarska s vremenom morati odreći svojih težnja. Uvidjet će to i sami Madžari — pa ako se, u današnjim prilikama, pozivi na izmirenje s mad- žarske strane moraju svakom Hrvatu pričinjati ironijom dok u hrvatskomu saboru Kovačevića desavouiraju Pliverić i ban, a u ugarskom bana i Pliverića Szell — to ipak situacija ne može i ne će ostati ista. Ovako, dok životna naša pitanja zapostavljamo teorijama budućnosti, sami se osudjujemo, priznajući posvemašnju svoju nemoć. Upravo zato nije radikalno, nego je djetinjasto ne pri- znati nagodbe i snovati kombinacije o trojnom savezu, ili o Turskoj ili Franceskoj, dok se na svakom koraku moramo uvjeravati, da misija madžarske željeznice može više od one tolikim patosom naglasivane misije Hrvatstva. Politika je stvar razuma, ne samo sveta. Mt nemamo i ne ložemo imati iluzija o našem odnošaju prema Madžarima — 3a se zato ne možemo ni razočarati, ali niti oćajali. Velike nade nose i velika razočaranja; jaki narodi plaćaju ta razočaranja velikim žrtvama, mali — samo svojom propašću. Ne mislim raspredati o vrijednosti i značenju kritike jopće, o pitanju granica razuma i medja umne kritike — hoću da ukratko prikažnm značenje kritike u umjetnosti uopće, 3se pak u literarnoj produkciji. Umjetnička kritika bit će da je tako stara kao i sama poezija. Homer skoro dobiva Zoila. Pod tom znanosti ne mislim estetiku. Bila je sudjenje prema nekim apriorno postavljenim pravilima. Bila je to kritika autoritativna. Prvu i najizradjeniju staru esteliku osnovao je Aristotel u svojoj knjizi O Poetici — i on je kroz čitavu starinu, srednji vijek i dobar dio novoga vijeka bio gotovo jedini auktoritet u prosu- djivanju poetskih, osobito dramatskih djela. No estetska kritika nije auktoritativna samo u tom, što su joj stvarali pojedinci apriorne zakone — ona je auktoritativna i po metodi, kojom su joj stvorena pravila. Iz samog deduktivnog i dogmat- skog duha epohe razvija se i auktoritativnost kritike u njenoj metodi t. Branitelji estetične kritike traže baŠ u tom jedan razlog njenom opstanku. No lako je uvidjeti, kako je estetska kritika, ako se nije gubila u apstrakcijama bez značenja, morala biti jednostrana. Uzmimo za primjer baš Aristotelovu dramsku tehniku. On je, tvrde branioci estetske kritike, svoja pravila sazdao na temelju klasičnih, vječnih produkata grčke drame: Istina: samo se pita da H umjetnost stoji uvijek na istom stupnju? Uzmite samo jedan slučaj: sva veličina grčke tragedije nalazi se u borbi čovjeka s neumoljivom ne- mezom, jačom od čovjeka i boga. Je li mi danas, iza toliko vjekova vjere u kršćanskoga Boga i njegovu dobrotu, iza to- liko vjekova uvjerenja o slobodnoj volji, možemo, da tragičnost života nalazimo u tom? Za nas je dakle tragika u ljepoti dobila neko drugo značenje - ona se je razvijala. To bi bio jedan razlog protiv estetske, kritike. Drugi je razlog taj, što se pored svega dogmatizma ona bazira na vrlo nestalnoj podlozi. Ako dva čovjeka promatraju jedno te isto umjetničko djelo moguće je, da ga jedan osudi, a drugi po- hvali - t. Zašto — to je tajna psihologije — razlog, uvjetovan cijelim tjelesnim i psihičnim organizmom. Tako isto može da se dogodi, da u postavljanju pravila dodje neki drugi Aristotel, pa da uzme neki drugi uzor ne n. Onda bi očito u tim samim dogmama astala ogromna razlika. Moglo bi se možda reći i to, da je gotovo nemoguće, da dva čovjeka jednako, potpuno jednako, Ićute ljepotu nekog umjetničkog djela. Jedno očutjet če svi jednako: a to je forma. To potvrdjuje sama njena historija. Dok se naŠe shva- anje tragičnosti odaljilo od Aristotelova — dotle se još uvijek ržimo one sheme, koju je on postavio za zgradu drame. Reći tko, da ni te sheme nema u mnogim novijim djelima. Na Ico — ne; a ako se dublje zaviri u sadržaj, svaka drama jžno će imati onih pet Aristotelovskih forama. Jednostavno to, jer su to forme, u kojima čovjek oćuti i vidi svaki dogo- djaj oko sebe. Pogreška je dakle estetske kritike u njenoj apsolutnosti i rmalnosti. Jednu i drugu stranu nastojao je popraviti novi pjek — ali reformacija apsolutizma u kritici mogla se svršiti iino revolucijom i uspostavom zakona potpune relativnosti. Estetska kritika, pod dojniom kršćanske i platonovske peje o diobi materijalne i duševne strane čovjeka, promatrala pjesnikovo djelo jedino kao neki apstraktni, izvan životni rodukat njegova uma. Sasvim je naravno, da takova metoda ne može da bude ianstvena — već zato, što je isključivo deduktivna. No osim — apstrahujući potpuno nepoznavanje samih psiholoških pri stvaranju. Metoda estetske kritike tom je apriorna i destruktivna njena je metoda par jiellence filološka. Od nje baštinili smo sijaset poetskih pra- no svatko, tko i malo pogleda u čitavu zbirku tih letskih pravila, uvidjet će njihovu pustu formalnost — i rat će priznati, da sve teorije o razlici izmedju balade i ro- 110 Af. To je i razlog, što se danas estetska kritika smatra izumrlom i zastarjelom; smrtni udarac dadoše joj studije Hoppolyta Tainea i principi, razviti u njegovoj Filozofiji umjetnosti i kasnije u Historiji engleske literature. Taine kao naučnjak direktno polazi od Darvvina. On hoće da kritiku postavi na znanstvenu podlogu — od njega i potječe naziv eksperimentalna kritika-. Proces, kojim se od čisto apriornih dedukcija došlo do eksperimenata s psihološkim fenomenima umjetničkog stva- ranja, ide uporedo s preporodom pozitivnih znanosti. Novo vrijeme nemilosno ruši sve, što se ne da dokazati indukcijom i eksperimentom ono hoće da zadere u najosjetljivije strane našeg društvenog uredjenja, pa se svagdje upravo anarhistički pita ne za korist ili dobrotu, nego za opravdanost, za razlog. Jedan od najsjajnijih produkata te moderne eksperimen- talne metode jest djelo Danvinovo o postanku vrsta. Na mjesto apriornih Agassiczevskih teorija, koje više pjesnički nego znan stveno razvijaju teogoniju životinjskih vrsta, Darvvin je eksperi- mentalnim putem izradio svoju poznatu selekcionističku teo- riju. S njegovim epohalnim djelom ulazi u moderni nazor o svijetu misao, koja je već prije amo tamo teoretski bila zastu- pana i spomenuta od filozofa nalazimo ju već kod starih He- lena — misao o relativnosti onoga, što zovemo dijelom prirode, zvao se taj dio kamen ili čovjek. On pronalazi bio- loške zakone, jednako nužne i neizbjeiive, kao što su kemijski zakoni kod ruda. On uvadja u moderni nazor ideju o milieu — t. Uporavivši Darvvinovu metodu na najsavršeniju vrstu životinja, na ljude, stvorio je Tairie preokret u promatranju ijela literarnih. SvriH ć« se , Život i rad dra. Malo je koja ličnost u Hrvatskoj postala tako popularna T djelovala na cijele generacije, kao što Ante Starčević. Uza sve Jo nemamo do danas opsežnijega prikaza njegova rada. Radnja je razdijeljena na tri dijela. O životu Starčevićevu nemamo mnoštvo podataka. Sabrali io ih, koliko smo ih gdje mogli naći. Ante Starčević rodio se 23. Ivanu, a treći u Žitniku. Otac mu se zvao Jakov, bio prilično imućan. Imao je 50—60 jutara zemlje, te 200 do ovaca. Ćudi je bio vrlo pobožne. Mati StarČevićeva — Mi- lica — bila je pravoslavne vjere. Ante je imao još brata Andru, i dvije sestre, koji su davno pomrli. Početnu školu polazio je Ante u Klancu, mjestu nedaleko od Žitnika Njemački jezik bijaše u toj školi najglavniji predmet. Njemački je Starčević brzo naučio, te se uopće odlikovao već tada duševnim sposobnostima. U toj mu školi bijaše učitelj Pobor. Kad je svršio osnovnu školu, voljan bijaše da nastavi nauke, ali nije bilo zato sredstava. Tada se zauze za njega njegov stric, začasni kanonik i župnik Šime Starčević. Stric njegov bijaše književnik, koji je davno počeo pisati. Iste je godine izdao : Novu riečoslovicu flirsku. Izdao je osim toga dvije knjige homilija, te više drugih bogoljubnih knjiga. Za Ilirizma vodio je oštro polemike protiv Gajeva pravopisa i ostajao je uporno kod svoje ikavštine. Šime bijaše obrazovan čovjek, kako se može razabrati iz nekojih sastavaka, u kojima je popularnim na- činom vrlo vješto i jasno razlagao pojmove, kao obitelj, puk, pu- čanstvo, narod, narodnost u Zori Dalmatinskoj god. Šime raspravljao je još god. Kod Vlatkovića naučio je Ante sve, što je potrebno za prvi i drugi gimnazijski razred. Premda mu je glavni ispitatelj bio prof. Klemenić, tvrd kajkavac, položi s dobrim uspjehom ispit, a kod ispita mu je pomagao Ante Mažuranič, koji mu je nerazumljive kajkavske riječi tumačio štokavskima. Radi osobitih duševnih spo- sobnosti primljen je Starčević u sjemenište na stan i hranu badava, gdje ga je tadanji regens Milašinović zavolio. U sje- meništu je podučavao svoje drugove, pa je bio radi toga oprošten od dužnosti dvorenja kod stola. Kad je Starčević bio u četvrtom razredu, dobio je, najviše nastojanjem Romualda Kvaternika, tada profesora na gimnaziji, a kasnije profesora na pravoslovnoj akademiji, a otca Eugena Kvaternika , godišnji štipendij oti 100 for. Od stipendija i za- sluge za podučavanje drugih djaka prištedio bi Starčević, kako je bio ozbiljan i štedljiv, po koji novčić, a od toga je novca nabavljao knjige, koje je kasnije poklonio sjemenišnoj knjižnici u Senju, kojoj je udario i temelj. Osobito je rado ćitao rimske i grčke klasike, a od ovih su mu najmiliji bili : Seneca, Tacit i Horacije. U prvoj godini filozofije Starčević se osobito iskazao pred biskupom Srotom, kuji je tada bio nad- zornik škoiši. Istom tom zgodom natjerao je u veliku nepriliku svoga učitelja Mosesa, kasnijega biskupa i odličnoga rodoljuba slovačkoga. Posljedice ovoga sukoba sa svojim učiteljem osjet- ljivo je oćutio Starčević u kasnijoj jednoj zgodi. Njegovo školovanje pada u vrijeme najbujnijega razvoja ilirizma, pa je i Starčević bio odlučan i gorljiv Ilirac. O svom ilirstvu govori sam Starčević u svojim Nekolikim uspomenama. Kao svi, tako i on započne s pjesmama. Odmah u slijedećem broju štampana je Starćeviceva pjesma : Vfrni podložnici premilostivomu svomu kralju Ferdinandu V. Iza duga bombastična uvoda, koji je bio običajan u ovakim panegiričkim pjesmama, obraća se mladi pjesnik caru Ferdinandu te ističe, da za napredak, što ga Sla- veni u posljednje vrijeme čine, imadu da zahvale milosti svoga vladara. Stoga nije uzalud, da hrvatski rod- zove svoga vla- dara svojim ocem, kad ovaj zasluge njegove smierno vraća riečju, dilom. Slaveni će svom vladaru biti uvijek zahvalni, pa u nadi u milost svoga vladara upravljaju na nj svoju molbu: Kralj i otac uviek budi, - Ko kralj si nam dosad bio. Slavjanu će sad svakomu Kad bi jasnost Tvoja htiela, Viemo služeć Ote u svomu Sgoda svaka bit vesela, I ko dosad hrabro parvi Doć će na boj, zadnji ostati, Liejuć zadnju kaplju karvi. Da Ti carstvo i slava cvati. U istom tečaju Danice izadje Starčević sa dvije još pjesme. Obje su pjesme erotskoga sadržaja. U pjesmi -Dva I sunca br, 2b pita pjesnik: Zašto sunce krati svoje trake? Da se srami, pravo ima. Da se skriva, dužnost mu je, Još je pravo, svim očima, Da se klanja i nje štuje. No njega za sunce na nebu nije briga: Kada traci tvoji sami, O Gospoje, griju mene. Potonja pjesma zaostaje za prvom. U Danici opisivali su se mnogo narodni običaji. I Star- čević lati se posla da opiše Pirne običaje u Lici Danica' g. Jasno i pregledno iznizao je u tom članku Starčević običaje od zagledanja djevojke, pa do zaruka i ženidbe. Opi- sujući Ličkinje, sav je zanesen, pa pjeva njima u slavu gotovo čitavu pjesmu. »Rane su ko zora i slavuij, ta s njima se u posmah natreve pozivlju se na nju tako surovo i otvoreno, da to već prelazi u divljačtvo. Narodnosno pravo mjesto da bude na- čelom mira i oslobodjenja, postaje, izopačeno germanizmom, agentom tlačiteljima, izlikom osvajačima i ratovima bez konca. Frnnceska u svom porazu, pored svakovrsnih zabluda I pored pogrešaka svoje vlade, tješi se time, da je pala s idejom prava, s uzvišenijim političkim idealom, nego je ideal njezine gorde susjetke, koja o sebi tvrdi, da je domovina ideala. Neka se samo Franceska čuva, da ne pusti uzde neopravdanoj ogorčenosti proti principu, kojemu kao da je postala žrtvom. Mjesto da zataji pravo, kojemu je i ona postala jednom muče- nicom, neka mu ostane vjerna baš radi svojih patnja. Danas fe u tom i očita njezina korist... To je jedino pravo, koje ima još na Metz i na Strassburg, i samo s tim pravom moći će ih jednom opet tražiti natrag. To je ono pravo, koje njezin protivnik od g. Tomu pravu prijeti svuda, na Sundu i na Zujderskom jezeru, u Češkoj i u Švicarskoj, na Dunavu i na Jadranskom moru. Neka Franceska poražena i nesrećom očišćena, ostane vjerna svojim plemenitim tradicijama, svojoj liberalnoj politici i pravu naroda; ta danas, kad tomu pravu prijete prekomjerni zahtjevi velikih monarkija, ono je postalo našim prirodnim saveznikom više, nego je bilo 1815. Većina malih evropskih naroda nama treba da zahvali svoju egzistenciju, i ako ti narodi, počevši od grčkoga otočja do Baltičkoga mora, od ušća Dunava do ušća Rajne, uzmognu sačuvati svoju nezavisnost od prohtjeva mogućih svojih susjeda, imat će da za to možda opet zahvale Franceskoj pomladjenoj kušnjama, Franceskoj, koja će se opet staviti na čelo slobodnih naroda. Tim mislima ne treba tumača. Jedno ipak valja istaknuti: Kakogodj golema bila razlika medju karakterom galskim i ger- manskim, medju modernim duhom sinova velike revolucije- i medju zastarjelim prohtjevima baštinika svetoga rimskoga carstva , ne bi nijedan Francez mogao tako pisati prije 1870. Te strašne godine Franceski je narod nekoliko mjeseci osjetio 119 onaj životni narodni drhat, kojim mi trepećemo već čitava stoljeća. Prvi je to učinio dr. Počeo je sam, o trošku -, da izdaje Dom. On je našao način, kako da progovori puku — puk ga je kshvatio i prihvatio. No ne samo inaš puk, nego i inteligencija. Radić je to postigao time, što je znao naći način i formu, da progovori o svakom predmetu, a da ga svako ra- zumije. Dosad su većinom ljudi mislili, da je najveća mu- drost naći predmet, o kojem ćeš moći govoriti narodu, a da te narod razumije i da ga tvoja riječ zanima. Narod će još prije shvatiti mnogu veliku stvar I bol ljudsku nego učeni doktor koji, treba mu samo u dotičnoj formi reći — jer ljudi iz naroda, mnogi su prošli najbolju školu, školu života, te mnogo znadu i osjećaju, i ako nisu dobili diplome, da to znanje svoje svijetu pokažu. Ovaj vedri nazor Radićev na narod svakako je glavni izvor svemu njegovu radu i uspjehu. Taj nazor, i kako je zdrav i isti- nit, sasvim je nov kod nas. Jer do sada je sav gospodski svi- jet kod nas i mislio I govorio sa narodom tako, kao da su ljudi sa sela djeca. Naivni po- gled i govor, neotesana forma ih zavodila. Narod je takovoj gospodi u oči Odobravao i gla- vom kimao, tobož sve je tako, kako oni kaiu — ali kad se okrenuo od gospode, on se je smijao i rugao gospodi, kako su gospoda djetinjasta uvijek su im kojekake ludosti na pameti. Takav je eto bio do sada kod nas odnošaj iz- medju seljaka i gospode. Pot- puno nerazumijevanje, neshva- 124 Listah ćanje, nepoznavanje — i oda- tle nepovjerenje, neprijateljstvo, propuklina bez dna izmedju jednih i drugih. Nego malo ćemo i pokuditi Radićevo pi- sanje, drugi ga i onako odviše hvale. Pohvalili smo onaj vedri temeljni njegov nazor na narod. Ali malo bo- lesnog sentimentalizma u po- gledu na narod ima takodjer kod njega, a to ga buni r smu- čuje, pa postaje više put mali demagog mjesto pravedni uči- telj. On žali narod, ludim ga ne smatra, a voli ga, te se više put složi i poistovjetuje s njime i ondje, gdje ne bi ni smio ni mogao. Tu postaje gotov natrainjak — a baš ni rad čeg drugoga nego da se s narodom složi. Takav je isti i u 2. Ne ćemo reći, da on to zato radi tako, da se omili narodu po što po to. Nego će to opet poticati iz onog temeljnog nje- gova nazora — on poštiva narod i drži ga ne ludim već pametnim, te s toga ne voli one ljude, koji uvijek samo grde narod, kao da je kod naroda sve zlo i ludo. Ima i pravo, što ne voli takve ljude, često put mala srca a velikih riječi, ali nema pravo, ako misli, da i narod ne voli takve ljude — narod ipak voli naj- bolje onoga popa, koji najjaače grdi! Dalje još bismo pri- govorili i samom načinu pi- sanja. Radi toga smo ga pohva- lili s početka, a sad ćemo ga i pokuditi! Lijepo je, kako piše, ima i riječ pravu i put dobar, kojim vodi riječ svoju — al ipak je odviše lijepo, — ipak to nije pravi groš. Nije ni to loše — kad čita čo- vjek jednu, dvije stvari takve, ali kad čita tako cijeli Dom od početka do kraja, I cijela dva godišta tako i još treće isto tako počne — onda je odviše jednolično i već ne valja. Ima mnogih Članaka, pa dok ih čovjek čita, još mu godi, pune su mu uši ugodne zvonjave lijepih riječi, ali kad svrši čla- nak, onda istom ne zna, što je čitao. A šteta članka, bila je pametna stvar u njemu! Takoj se dogodi inteligentnu čovjeku,! Nije ovo ipak pravo - ovako odviše napiriitano. To je svei pisano sigraljivo, kao od šale - kao da je spisatelj uvijek široke volje kad piše; a to se u svako doba ne doimlje dobro čitatelja, jer čitatelj nije uvijek široke volje. Narodu treba jasno, al i dosta kratko, odrezato go- voriti, ne šaliti se uvijek i ne obilaziti, tako prost čovjek naj- bolje voli. On je prost pa i voli sve prosto. Radić bi najbolje uči- nio, da prihvati i drugih pera u svojem Domu, pa makar i lošijih — jer raznolikost ima Usfak 125 svoj čar, pa makar baš bilo i šareno. To će on valjda i uči- niti, jer će mu napokon ipak valjda dosaditi baš samomu sve pisati — jer do sada nas je sve već upravo zadivio svojom strpljivošću — ta već treću godinu, i sve sam do najmanje sitnice piše! Ali uza sve to mogu reći, da je Cankar prvi pravi moderni europejac, koji se izvio izsasma domaćega slovenskoga tla, M. A istodobno nitko nije protunagodbenjaka sjetio, da oni priznaju izborni zakon, jer traže slobodu izbora; da priznaju tiskovni zakon, jer se dižu protiv nezakonitih zapli- jena itd. Prema tomu nagodbenjak ne znači i ne može značiti po- pusttjivca iti čak izdajicu, a protu nagodbenjak bezuvjetnog radikalca. Kad bismo dakle mi bili nagodbenjaci, rekli bismo to otvoreno, ali mi to nismo, jer, ponavljamo, nagodba ne postoji sama o sebi, nego po- stoji kao dio sveukupnoga hr- vatskoga javnoga i ustavnoga prava, a to pravo i taj ustav kao cjelina daleko više vrijedi, daleko je važnije, nego li na- godba sama, za to mi ne ćemo Ja postavljamo pitanje: jesi li za nagodbu ili proti njoj, nego: jesi li za pravnu i ustavnu hr- vatsku državu, ili proti njoj. A tkogod je za pravnu državu, mora hiti proti činovničkoj sa- movolji uopće, a policajnoj na- pose, dakle i proti tomu, da se zajednički činovnici na željez- nicama i poštama stavljaju nad temeljni državni zakon o na- godi ; a tko je opet za ustavnu vladu, mora biti proti samo- voljnim ministarskim nared- bama, kojima se jednostavno tumači, mijenja, dapače i ruši nagodbeni zakon u samim svo- jim temeljima i to u onim usta- 128 Ustak novaina, koje su tako jasne i kategoričke, kao što su usta- nove o pravima hrvatskoga je- zika na teritoriju hrvatskom. Nas dakle na naše nagod- lieno stanovište nije dovela popustljivost prema madžaron- stvii ili strah pred jedinstvenom madžarskom državom, nego naša pravna i ustavna svijest i naš smisao za životne po- trebe i interese hrvatskoga na- roda. I za to mi nijesmo i ne ćemo hiti ni postati na- godbenjaci ni u dobrom, a još manje u zlom smislu te riječi, ali jesmo i nastojat ćemo ostati, dotičnu postati, pravno i us- tavno svijesni hrvatski držav- ljani, razumni i realni hrvatski političari. Dok smo u prvom redu pokret mladoga pokoljenja, bu- dit čemo pravom i živom riječju tu pravnu i tu ustavnu svijest, taj smisao za realan život i po- zivat ćemo se kod toga naj- više na nagodbu, jer je ona pozitivni temelj hrvatskoga jav- voga prava i to temelj, koji ne stvoriše stranačke konferencije na poziv toga ili onoga mini- starstva, nego saborska iza- slanstva dviju država na poziv krune; jer je ona ugovor, koji se samo onako mijenati i tu- mačiti može, kako je postadT to jest putem saborskih od- bora opet na poziv vladarev; i jer je ta nagodba uz sve svoje, za Hrvatsku nepovoljne ustanove, definitivno zakonom riješila hrvatsko narodno pita- nje prema Ugarskoj. Treba je samo u tom smjeru dosljedno provesti. Čim se iz našega pokreta razvije politički faktor u pra- vom smislu te riječi, čim on na ime u jedinstvenoj hrvatskoj opoziciji zauzme dolično mje- sto, upotrebit će svu svoju snagu, da današnju većinu pri- sili, da se vrati na strogo pravno i ustavno stanovište, ili da je nestane kao policajne i neu- stavne stranačke skupine. A kad jednom jedinstvena hrvatska opozicija dodje do jake saborske većine, onda će trebati jasna I odrešilo kazati Ugarskoj, da današnja nagodba u svom financijalnom dijelu ne može nipošto biti osnovom ni kakovom državo - pravnom ugovoru medju Hrvatskom I Ugarskom, - to manje, što prema izjavama prvih madžar- skih političara vidi Daniela , svaka je revizija nagodbe ovisna o našoj flnancljonalnoj podči- njenosti. Da nije vodila račune o Engleskoj, inskoj, Češkoj itd. Ako za ikoga vrijedi, a ono vrijedi f za nas, da im tek onda počima svitati, kad nam je voda već do grla, i Bć Ireba puno, da se udavimo Tek posvemašnji politički poraz rasulo političkih stranaka otvoriše nekima oči, te prikloniše jho svoje rijetkim, ali to zdvojnijim vapajima pojedinaca, kojima je stao smisao za brojke i za činjenice. No na misli je ostalo, a dogodjaji brzahu uskorenii tempom noseći u sebi perspektivu neminovne katastrofe. Mimo to iz dana u dan razmahivala se sve više strast iseli vanja, tako da se već i vlasti pobojaše, kud ćemo, ako to da potraje. I tako više strah i zdvc nost, nego osjećaj zbiljske potrebe natjera nas, te prihvatisr misao samostalne gospodarske organizacije narodne, kojoj udario temelj na katoličkom kongresu g. Napokon poslije dugo natezanja, raznih neprilika i neuspjeha, sredinom prošlog mji seca započela je banka svoje djelovanje sa osnovnom glavnice od 800. Razvoj zadružnih oblika i udruga sasvim je drugi bio svim drugim zemljama. Najprije se počelo s osnivanjem jedinih zadruga, a onda su se te zadruge organizirale u središtj savez, koji je vezao te male jedinice u veliko i jako tijelo' udahnjivao mu dušu. Tako je htio i jedan uvaženi član kate ličkog kongresa, da i kod nas podje. I bilo bi tako jedino rodno, da nisu naše prilike tako neprirodne, da nije moralo obratno da bude. U drugim narodima osnovale su se druge u prvom redu za štednju, a u drugom tek da se članc u slučaju potrebe domognu lakše jeftinoga zajma i to u pr duktivnc i melioračne svrhe, — Kod nas za dugo godina može se ni pomišljati, da zadruge budu seoskim štedionicar Naš seljak treba i krvavo potrebuje jeftini zajam, i što su već tolike zadruge i udruge osnovale i što je pouzdane nac da će broj njihov geometrijskom progresijom rasti, ima se pripis samo apsolutnoj potrebi jeftina zajma. I u najboljim prilikama, kad ne bi bilo skupih dioba, basnih procesa, svakovrsnih globa i šteta, gospodarstvo malog posjednika ne bi moglo da nosi tako ogromne kamate. K tomu jolazi neintellgencija, konzervativnost i neokretnost toga sloja tiaroda uopće, filoksera, nerodica i svakovrsne pošasti tako, da lije čudo, Sto tu ne može govora bili o kakvoj agrarnoj krizi, ako je nastala u drugim agrarnim zemljama posljednjih go- dina. To je već specijalno narodna kriza, koja nije daleko od katastrofe. Hrvatski seljak od mora do Dunava pita samo ajam i u tom pitanju leži sav odgovor. I država je morala, da za- konom pomogne prirodjenoj neokretnosti i rascijepanosti. Kod nas započelo se isto tako privatnom inicijativom, ali odozgo i zadnju uru. Kod nas uz rezanje službenih iJi patentiranih patriota, uz nehaj i nerazumijevanje »oitenijih, skucala se nekako snižena temeljna glavnica usprkos jlome, što su dionice hotimice uglavljene neznatnom nominalom, ako bi bilo svakomu moguće, koji ima pretička, da sudloničtvuje tom najnarodnijem podhvatu, što se zasnovao, otkad po- česmo živjeti prividnim narodnim životom. Patriotama i ne- Korpor patriotarna jednako se bilo teško odreći misli na onoliki do- bitak, kako im podaju dijelovi u novčanim zavodima u glavnom gradu i diljem domovine. U njima je svijest, da je naša zemlja osudjena, da uvijek za jedno sto- ljeće zaostaje za naprednijim svojim zapadnim susjedima, tako jaka i njihova savjest tako uspavana, da se ni za neznatni dio svoga pretička ne odvažiše, da se odreknu visoke dividende. Ipak, ako je sve i spalo na one najodabranije, zavod naš, ako je i prisiljen skromno započeti, bude li dostatne spreme i do- voljna opreza, mora uspjeti. Dokaz je tomu primjer svih naroda bez iznimke ; kod svih skromni početci dovedoše do sigurnih i neočekivanih rezultata. Jedino je, što akutna upravo potreba iziskuje momentane izdašnije pomoći, koja bi se u dovoljnoj mjeri mogla podati tek onda, kad bi se sva vrelca, kojih po narodu našem još imade, navrnula i svela u jednu veliku rijeku, iz koje bi se opet razlijevala pomoć onamo, gdje je najviše treba. Primanjem uložaka, novim emisijama i čisto bankovnim operacijama imade to da se postigne za prvo vrijeme, dok narod sam ne prikupi svojih vrela, koja će mu se otvoriti tek onda, kad zadružni duh bude zaokupio svakoga pojedinca i kad se zadružno tijelo razvije u živi organizam, ne samo štedovnih i zajmovnih zadruga, nego poglavito zadruga za proizvodnju, prodaju i potrošak. Za sada nužna je pomoć odozgo, nužna je hrvat, poljodjelska banka. Život i rad dra. Kako je osjećao sam volju za svećenika, a isto je bilo i rija njegova strica, župnika karlobažkoga, podje Starčević 3d. Tadanji biskup senjski, Mirko žegović, pošalje ga u središnje sjemenište u Budimpeštu, gdje Ante uz bogoslovne nauke slušao filozofiju i slobodne zna- jstj. Pošto je položio stroge Ispite u filozofiji i slobodnim danostima, bio je već g. U tri tečaja bogoslovije bijaše Starčević vazda izvrstan djak. D peštanskoj bogosloviji učilo je tada više Hrvata, od 5jih su neki kasnije došli na glas, kao: Adoifo Veber, Franjo agovac, Petar Vrdoljak, Ivan Vardijan, Nikola Horvat i dr. U tim praznicima vidje prizor, koji ne gaSe nikad vise zaboraviti. O Velikoj Gospojini bilo je proštenje kod župne crkve u Klancu. Toga dana sabrafo se u Klancu uinoštvo svijeta. Star- čević bio je takodjer tom zgodom u Klancu. Kad je sa župnikom pojazio u crkvu, opazi čovjeka, kojemu su bile obje ruke od- sječene. Upita župnika, kojom je nesrećom taj čovjek postradao, te je ostao bez ruku. Kad su u Baričevičevoj kući poumirali muški članovi, moradoše ga pustiti iz vojništva kući na gospodarstvo. Tadanji krajišnici mnogo su patili od nasilja i samovolje krajiških časnika. Mnogi krajišnik, koji je nastradao, pošao bi Baričeviću, da mu sastavi tužbu n« glavno zapovjedništvo u Karlovcu. Takovih tužba bilo je mnogo, pa se Baričević omrazio časnicima, jer su ovi imali okapanja radi njegove pisarije. Da mu se osvete, dadu mu odsjeći lijevu ruku; kad Baričević ni poslije toga nije prestao da piše tužbe seljacima, odsjekoše mu i desnu ruku. Ta pripovijest kosnu se nemilo Starčevićeva srca, i u dnu duše ranjen i rascviljen zavjetova se, da će raditi oko osvijcšćenja svoga naroda, čija zanemarenost i zapuštenost bijahu uzrokom ovakovim nesre- ćama, što ih je tad Starčević u Klancu vidio. Nakon praznika povrati se Starčević u Budimpeštu, da nastavi bogoslovne nauke. No prije nego je mogao dovršiti bogosloviju, dodje god. Ante Starčević vrati se poput ostalih hrvatskih bogoslova iz Pešte u Hrvatsku. U Senju se predstavi svomu biskupu Ožegoviću, koji mu obeća, da će ga doskora dati zarediti i dati mu mjesto u svojoj biskupskoj pi- sarni. Ali se to obećanje nije ispunilo, ter Starčević nastavi bogoslovne nauke u Senju, gdje u njem brzo dozrije odluka, da se svuče. Odluku brzo i ispuni, a kako se je upravo u to doba ispraznilo na zagrebačkoj akademiji mjesto profesora filo- zofije, odluči, da će se natjecati za nj. Starčević položi u Za- grebu sve propisane pismene i usmene ispite za to mjesto, te čekaše samo na dekret. Već mu je pisao Brlić iz Beča, da je njegovo imenovanje gotova stvar, kad al u zadnjem času ishodi život i rad dm. Ante Starčeviča 135 njegov nekadanji profesor Moyses, te mjesto profesora dobije neki Čeh, za koga vele, da nije imao propisanih ispita. Kao bogoslov ne odloži Starćević pera, već se kao većina darovitije i vatrenije mladeži javljaše u hrvatskim listovima, što su tada izlazili. U pjesmi daje Starćević živa oduška svomu tadanjem slavenskom čuvstvu: Sa svleh strana velike Slavie Cerni oblaci čeznu, tmine bieže, Samo k tebi žarkog sunca nije, Velebite! Svuda je tmina, nigdje nema glasa bijelom danu, sve još Istenje pod maglom debelom. No pjesnik ne očajava, uvjeren je, da će Zora sinuti njegovu rodu, da će pasti s naroda I teški teret, što su na nj navalile nevolje dugih vijekova i zla nesloga. Bez zapreka se ne može ništa postići, ali klonuti ne valja. Već sada je bolje, jer: Poznato je, krasna zviezdo svima, Da sram biše reći Dalmatina, Domovinu da on svoju ima, Da ga Slava slavskog rodi sina. A gledj, sada, gledj Ijubezna seko, Kak Dal mati n drži si za diku: Što ilirsko usiso je miieko, Što ima majku Slavio veliku. I 1 Ličanin pozivlje Zoru , da i u buduće ostane na m putu: Nu i u napredak kad ti obraz sviti, Nastoj bratju složiti rodjenu, Smutnje i zlobe u pak'o baciti, I dobu nam dovesti žudjenu. Da nam bcržje bieli dan osvane. Pjesmi je 'naslov Podertini Solina-, a u bilješci se ispod pjesme kaže, 136 Mllan Šarić da je ulomak iz ovećega pjesmotvora, koji, koliko mi znamo, nije nigdje štampan. U »Podčrtini Solina drži se Starčević sasvim tada raširene teorije, da su Hrvati potomci nekadanjih Ilira, pa u ruševinama Solina vidi ruševine nekadanje slave svoga naroda. Pjesma ima pravoga pjesničkoga poleta i snažna osjećaja. Držimo, da ne će čitaocima biti mrsko, ako citujemo nekoliko odlomaka iz te pjesme. Ode sam bčdan, što je oko mene?! Nije grada, ne zna se za njega!!! Tčra uzdahe: jao moj Soline, Vraća: jao Slavo llirie! Ćuk se evo leže i jejina, Gdč je bilo prčstolje, nekada, Sove gadne razprostiru glase, Gde bi čuti pćsme od junakah. Stado gazi zaraslo kamenje, Gdč igraše u kolu gospoje, Kud hodaše slavnodobitnici, Vodeć robje, pčsme pćvajući, I pičn bogat iz Rima bčloga, Noseć, i iz gerčkih pokrajinah. Sve 'e srušeno, svega je nestalo, Nebi tu grad, tu je pustoš vččna!! I gledajući tu pustoš pozivlje čobana, da tuđe ne napaja stada svoga: Nemoj brate, hladnu vodu piti. Koja izvire u toj okolici, Nemoj piti ni napajat stado; Već ju pusti, da prosta žubori. Nije to voda, već kerv bratje tvoje! Pjesma se završuje apostrofom: A ti teci, vodico studena, Peri kosti ilirskih junakah. Kroz dvije godine zatim zamukle su Starčevićeve gusle. Te godine ustade hrvatski narod složno, da kao nikad pnje radi oko svoje sudbine. Jedan od prvih plodova rodoljubna zanosa i složne volje hrvatskih sinova bijaše obnova sjaja banske časti i narodni izbor Jelačića za hrvatskoga bana. Radosni gla- sovi odjeknuše iz Zagreba na sve strane i živo se taknuše svakoga hrvatskoga srca: dojmiše se oni i peštanskoga bogo-' slova Ante Starčevića. Riečju, — Taine zavrgava metodu estetike kritike, koja deduktivno i formalno prosudjuje, on traži da najprije pro- nadje zakone, po kojima svijest pojedinca proizvadja psihični fenomen, što ga zovemo umjetnošću. Njegova metoda ista je ona, koju je Lombrozo upotrebio za proučavanje zločina. Oba naučnjaka polaze sa stanovišta, da su dobre ili zle duševne sposobnosti produkat dojmova vanjštine; umjetnik za Tainea nije nego rezultanta svih kom- ponentnih dojmova vanjskoga svijeta i vlastitog organizma počevši od one, od pradjeda naslijedjene, stanice, koja je bila zametak čitavom njegovu životu, pa do upliva njegovih ži- votnih prilika. No tu svoju ideju Taine nije iz prvine izrazio u tom obliku. On nije jednostavno Darvvinove principe o životnoj borbi i pobjedi, o postanku rasa i vrsti, prenio na ljude Taine sam, induktivno, dolazi do tili zakona, promatranjem samih umjetničkih djela. Tok ideja njegovih, kako su obrazložene u jiredgovoru k rPovjesti engleske književnosti , u kratko je ovaj: Kad ći- tamo pismo ili bilo kakav pisani spomenik, uvijek iza tih slova vidimo žive ljude — iz književnosti zaključujemo na oznake čovjeka. Bile te oznake i vanjske moguće je iz njih zaklju- čivati na psihu piščevu. Sve je produkt dojma za to je iz- medju svih tih oznaka psihe kod pojedinog pisca moći uvijek iznaći nešta, što je čitavoj, masi, narodu, društvu zajedničko. To je općeniti pojam , koji kod svakog izražaja misli i čuv- stvu dominira. Taj je izražaj uvjetovan od tri komponente: od rase, sfere milieu i dobe. Sfera je onaj politički ili opći društveni pritisak, koji razvoj društva nosi sa sobom, pa ga namiće svakom svom članu. Dojam dobe znači napokon zajedinstvo nekih odijeljenih temeljnih ideja, koje su kulminacija i najizrazitiji odraz svega, što na čovjeka uopće upliva.
Prije svega mašta podaj e naobraženu Ta- lijanu preporoda osobitu boju njegovim krepostima i pogrješ- kama, pod njenim gospodstvom njegov egoizam samoljublje radja plodom. To da čovjek sebe pomnoži sedam puta sa sobom, znači, da putem sedam kriznih pragova usedmorostručuje vlastitu snagu, svjetlost, budnost, postojanje; uspinje se uz sedam stepenica, istih sedam stepenica kojima je išao prema dolje dok je tonuo u materijalnu prirodu. Ispoljavaju kritičan stav prema sebi i drugima, formiraju se karakterne osobine. I Erikson u svojoj teoriji vidi dete kao socijalno biće. On je, tvrde branioci estetske kritike, svoja pravila sazdao na temelju klasičnih, vječnih produkata grčke drame: Istina: samo se pita da H umjetnost stoji uvijek na istom stupnju? Božica je začeta u misli i ulazi u svijet kao misao. Te slike sa sivog starinskog paravana, to su zapravo bile jedine prave slike, što ih je ikada doživio u svom životu. Slika 14: Grafički prikaz razvoja moralnosti 72 Vaspitne implikacije Kolberg smatra da deca treba da razumeju posledice svojih moralnih opredelje- nja, treba da slobodno odlučuju, ali i da žive u sredini u kojoj je moralnost na visokom nivou.
[Cipele proljeće 2018|Muškarca za brak|Vrtuljak ljubavi bih]
komentiraj (0) * ispiši * #
