|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Gdje god krenem moje stope propadaju,
odjeci mojih cipela nestaju
u višeglasju
(nevjerojatno) mješovitog zbora.
U mojim se ušima potencira zvonjava
telefona, u očima prozori, beskrajni
valovi vijugavih ulica i nezaustavljive
tipkovnice.
Potencije sna, tvojih očiju, ruku.
Ono što sam naumila puta ono što sam naumila
ili (pomozi mi Bože)
opasna potencija broja
početak, broja
kraj.
A kad jednog dana ugledam ostarjelo lice,
što ću mu reći?
Zar oprosti, tvoje je dane netko
obojao temperama?
Kad se probudi i pita me što je prespavalo,
zar da blijeda umuknem pred nizom
šarenih sjena,
pa da preklinjem sunce neka
ne miče s mjesta?
A ti, nebo, stari prijatelju,
ti znaš da te volim, da rado od tebe kradem,
ali možeš li za mene bar na kratko
ušutjeti?
Dlanovi,
pogledaj bar u njih, u dlanove
meke, iskrene,
pogledaj slobodno u njih, oni ne lažu
i ništa sa sobom ne nose, a najvažnije
ne odjekuju.
