|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Strašno sam se naljutila, uvukla u krevet i odlučila umrijeti. Kraj je svijeta nedvojbeno došao. U mojoj se glavi izlegao zmaj.
Plačem u novonastalom mraku i to nekim čudnim suzama. Mlake su, prazne, sićušne.
Ljuti su ljudi doista smiješni. Zatvore se kao šumski jež kad mu pokušavaš dodirnuti trbuh. Istovremeno to svoje stanje mrze i obožavaju.
Ležim ja tako umotana, već zaključivši kako je svijet odvratno mjesto koje me stvorilo da me okrutno uništi, kad se odnekud u sobi pojavi Gospodin Brat.
Čujem kako tapka sobom, prilazi radnom stolu i sjedne.
"Izgledaš kao ličinka.", kaže.
Ne odgovorim mu. Ljuta sam što mi se uopće obraća. (Iako mi je to što kaže pomalo smiješno.)
"Što je bilo?", pita me, a ja i dalje ne pokazujem znakove života.
Ponovo krene hodati po sobi očito u potrazi za nečim.
Ne prođe mnogo, a sobu ispuni zvuk njegove melodike.
U istom času zmaj u meni ustane i raširi krila želeći odletjeti. Ja brzo skočim misleći ga uhvatiti za rep, zagrliti i izljubiti, ali prekasno. Već se vinuo u zrak i mogla sam samo gledati kako izlijeće kroz prozor.
Šteta.
Zbogom zmaju, u sebi tiho prošapćem. Zbogom.
