|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Srela sam Rozog. Još uvijek je točno moje visine.
Stajao je ispred mene i gledao me pogledom kojim te može gledati samo onaj tko je to pravo ostvario u nekoj nježnijoj prošlosti, gledajući te jednako tako dugo i predano. Ustvari, onaj koji te voli.
Stajao je ispred mene u rozoj majici. Nešto smo jedno drugome izgovorili tek toliko da nešto nabacamo u međuprostor. Zapravo nije bilo potrebno. Znamo se jako dobro.
Rozi i ja.
Tako to nekako biva. Sretneš nekoga koga voliš, a na koga neko vrijeme nisi ozbiljnije pomislio, pa se onda sljedećeg dana nađeš kako sjediš u kuhinji i promatraš zeleno lišće kroz prozor.
Iskopaš par lijepih uspomena, par škakljivih, par smiješnih, dobro promješaš i sam u sebi napraviš juhu. Ne prođe dugo, a upravo ti ta juha krene curiti iz očiju.
Nebo je danas jako plavo, a drveće uglavnom stoji na svome mjestu. Dolje na ulici po sredini ceste leže bijele crte. Jedan, dva, tri, četiri ulične lampe. Gdje je sada Rozi? Gdje smo Rozi i ja?
Ja sjedim ovdje ispred ovog prozora, a tko zna gdje je Rozi.
