Kratka zimska basna
Grakću vrane ofucana perja svaki dan iste parole
Slute jadne da proljeće im se sprema
Zato spletkare protiv lastavica dok ih još nema
Reče jedna: kre, kre, kre, čemu sav taj spektakl, kre ?
Čemu svi ti kukurjeci, zumbuli i šumarice bijele, kre ?
I sve to ozračje ljepote, cvrkuta i buđenja novog?
Druga reče: kre, kre, kre, mi smo idealne za dekor sumraka,
Najavljujemo zimske balove menadžera u gradskim parkovima,
Naša su perja kao svečana odijela i stalno smo tu, kad je tmurno i kad sunce sja.
Ipak, one male, dosadne lastavice dovoljno da se pojave
I da izmame ljudima smješak, da pobude nadu …
U čemu je kvaka, kre?
I tako, jedna pored druge, na grani platane, pitanje do pitanja
Graktanje do graktanja
A odgovora nema pa nema
Na kraju, najstarija među njima reče:
Kre, kre, kre….. sic est in fatis!
Nitko nije proturječio
Cijelo jato se složi oko konstatcije …
Što nije ni čudno, oduvijek se zna:
Cornix cornici oculos non effodiet
|