Jutro u šumi
Jutro je izbacilo skicu jednog nedovršenog sna
A boje lišća su privremeno potisnule tragove smisla što vode prema sutra
Neka ostane tako do prvog mraza
Suvišna je svaka misao u miru što ga pruža jesen u šumi
Nijedna asocijacija nije dovoljno snažna da se nametne
Ostaci paučine razapete između grmova gloga podsjećaju na prolaznost epoha
Zaboga, za što su se komešale mase?
Svako izvaljeno stablo podsjeća na neku utopiju
Uzaludna je svaka rasprava o tome
Ipak, možda nešto što nosiš u sebi
Jedno davno nadahnuće
Bez vidljiva dokaza i općeg značaja
Može preživjeti sve promjene u okolišu
Prožeti praznine između stabala
Stopiti se sa sjenama i bojama
Nebitno za epohe i spas svijeta
Poneki stih i neiskvarena melodija koju si voljela
Koja bi se lako uklopila uz sentimentalan šum javorova lišća
Uz sjetan okus zrele oskoruše
Uz rosne vlati osušene trave
Da, sve to se može uklopiti u opću atmosferu mira
Sve drugo je prolazna buka
|