Ljeto je na trenutak zastalo
Možda se umorilo ili oko nečeg zdvaja
Osjetio sam da je blizu po ugodnoj toplini mirnoće
Slično popodnevu pod zelenim svodom lugoša
Približih mu se posve na jednoj padini
Obasjanoj kosim zrakama Sunca
Ukrašenoj paučinom i sjenama javora
Usudio sam se upitati
„Od čega uzmičeš, ljeto moje?“
Odgovorilo je šapatom potištene duše
„Odlazim, jer ne trebaju darove moje
Nigdje vedra lica s košarom od pruća
Nigdje smijeha, pjesme
Niti rumenih praskozorja
I jednostavnih ljudi što s voljom u dan kreću
A posvuda niču čudovišna zdanja
Nametljivi centri za reciklažu glamoura
I hrpe odbačene ambalaže epizodnih cool-obličja
A istodobno se podižu sivi hangari daleko od raskoši
Gdje se uskladištava sav potisnuti jad,
Snopovi lažnih obećanja,
Arhive sa zahvalnicama diletantizmu
Razni trofeji neprocjenjive bezvrijednosti
I mnogo toga još što me tugom ispunjava
Zato odlazim tamo gdje još žele plodove moje“
Htjedoh mu reći nešto utješno, ali rekoh samo ovo
„Pričekaj, ispleo bih košaru od pruća“
Ljeto me pogledalo blago i reče
„Kasno je sad, već me jesen čeka“
I krenulo je dalje
Povikao sam za njim
„Ali barem obećaj da ćeš opet doći“
Kao da me nije čulo, udaljavalo se sve više
I onda izdaleka začuh glas
„Obećajem, ali dogodine budi spreman“
Mahao sam mu dugo svojom maramom od svile
Zamaklo je iza kukuruzišta i šuma
A ja sad idem svima poručiti da nauče košare plesti
Da pletu u tišini, strpljivo i s vjerom u sebi
Čini se da ovo obećanje ima smisla
I've been listening
To all the dissention.
I've been listening
To all the pain.
And I feel that no matter
What I do for you,
It's going to come back again.
But I think that I can heal it,
But I think that I can heal it,
I'm a fool, but I think I can heal it
With this song.