oBlog od kukuruzne svile

Čudni su putevi ženskog srca
Rekli bi oni što ne žele zagaziti u bit
Koji općenito olako proglašavaju čudnim
Svako biće, djelo ili pojavu
Čije se opravadnje pred svijetom
Nužno otkriva dozrijevanjem
Postoji zakon gibanja koji nas donosi na sprudove naizgled običnog dana
Tako si i ti pronašla jedan hram samoće
Odškrinula masivna vrata ulaza
Ušetala u glavnu dvoranu
Svaki tvoj korak u prostoru emotivne akustike
Oslikavao je zidove
Svaki dah tvoje izvorne ženstvenosti
Otkrivao nedirnute oltare
Preludij orgulja oživio je presahli zdenac nadahnuća
I jedan je muškarac počeo vjerovati u tebe
Učinila si mu preobrazbu obreda i rituala
Svaka njegova misao bijaše čudesna riječ
A sve riječi upućene tebi, ženo
Uslišana molitva

Srce muškarca može imati dva obličja
Može biti harem ili hram
U jednom sanjaš slobodu otimajući se
A u drugom je živiš dajući se
Ali niti u jednom ne želiš ostati dugo
Osjećaj slobode je nesmetano gibanje kroz postojanje
I tvoja žudnja za njom je neminovna
Bliskost je tek djelomično poklapanje
Dvije putanje podjednakih radijusa
Zalud čežnja i beskraj stihova što se nude
U sjetnim prostorima vina i violina
Gdje plešu siluete u svjetlom tragu odlaska
Jednostavno, morala si otići kao što nestaje dan
Zalud vapaj u surovom prostoru gdje nema vremena
Da se preboli suočavanje s vlastitim neznanjem
Naposljetku, jednom se desi i to
Da svome srcu nježno priopćimo otkriće
O jednom zakonu gibanja
Po kojem si morala otići

Dobro jutro jeseni
Polagano vadiš svoj slikarski pribor
Znam da sada promatraš šume u daljini
Pažljivo odabireš nijanse
Povlačiš prve lagane poteze
Kao na skici
I onako usput, kao iz štosa
Ostavila si trag na par sijedih
Na mojoj dvodnevnoj bradi

Dobro jutro umjetnice
Što u kišnom ogrtaču pretrčavaš vrt na periferiji
Poduči me bojama
Ponekad te sretnem na ulicama grada
Kako slažeš kolaž od lišća
Na pločnicima
Na parkiralištu pored mog auta
Ili kako kapima kiše
Udaraš lagani ritam na limu ispod prozora
I nekim čudom uklapa se u ariju na G žici
Od Bacha

Kad te promatram izvan svijeta
Izvan događaja
O kojima grozničavo pričaju ljudi
Po tramvajima, na trgu
U kavanama
I kad uspijem pobjeći svemu
Uočim da u tebi
Jeseni
Zapravo nema tuge


(p.s. ovo je već bilo objavljeno prije par godina, pa sam pomislio da je zgodna prilika privremeno spasiti ovaj zapis od zaborava)