oBlog od kukuruzne svile

(2)

Prateći tragove nestalog ljeta
Stigoh na poljanu nepreglednu
Obraslu suhom travom, trnovitim žbunjem
Kupinom bez ploda i ružama bez cvata
Hodao sam naoružan strpljenjem
Njušeći tragove ljeta
Jer ono je uvijek ostavljalo mirise
Mirisalo je katkad na zrele vrtove
Na bujne kose žena što hihoću u sjeni oraha
Na peršin, marelice i šnenokle
A ponekad na ružmarin, borove i skušu
Doduše, bilo je tu i drugih nijansi
Odnjegovanih mirisa čežnje za nekim listopadima
Mirisa sjete pomiješanih s rujanskim izmaglicama
Što se dobro tope u domaćem vinu i poeziji

Naišao sam i na trag glazbe
Vjetar je pjevao s lišćem o drevnom mjestu
I gle, pojaviše se obrisi ljetnog plesališta
O čemu se godinama šaputalo među nama
Izrađivale se skice i mape
Ispisivale legende
U prošlom je mileniju načinjeno mjesto za ples
Samo za naše korake
Ljeto je ovdje zasigurno zastalo
Uzalud čekalo da se okupimo
I tu mu se gubi svaki trag

Ostalo je par spodoba
Da plaše cvrčke i zečeve
Netko je nosio zamrljan barjak s nejasnim motivima
I stalno vikao „hura, živjeli …“
Jedan je mlatio palicom za golf po lopticama maslačaka
Malo dalje, čovjek je nosio kasu
I urlao „akcija, akcija, 20% popust“
Na drndavom putu upregnuti volovi vukli su jahtu

Udaljio sam se
Svjestan da sam i sam spodoba u njihovim očima
Potražio sam mjesto gdje je glazba bivala glasnija
U meni je neočekivano proklijala volja za ples
I sjetih se svih nas što smo se trebali naći
Odjeveni za ples i svečanost dozrijevanja jedne mladosti

Posebno se sjetih tebe
S kojom nikada zaplesao nisam
I sada si daleko, u beskraju šutnje
Ipak, postoji način da se uhvati ritam
Ako me još možeš čuti

Učini varku pospanom jutru
Načini par odlučnih koraka
Kreni u dan kao na plesni podij
Pomisli na bliskost i ljeto
Zapleši i kad se nikome ne pleše

Možda jednom ponestane razloga za daljnje traganje
Možda ljeto potraži nas