oBlog od kukuruzne svile
16.01.2009., petak
Dama u crnom
- rubrika retropetak -
Došla je jednog jutra Jednog samotnog nedjeljnog jutra Zimski se vjetar poigravao Njenom dugom kosom Pojma nemam kako me našla Jer bijah obavijen tamom Okružen destrukcijom U borbi bez izgleda za pobjedom Pitala me što je čovjeku najveći naprijatelj Rekoh, to je valjda ta potreba Tako svojstvena ljudima Da se stalno bore među sobom Da čak ubijaju svoju braću A da pritom ne pomisle na ljubav ili Boga Zatražih od nje konje Kako bih mogao poraziti neprijatelje Da zadovoljim strast u sebi Satirući taj otpad ljudski Ali njoj borba uopće nije bila u mislima Reče, ovi sukobi svode ljude na nivo zvijeri Tako je lako započeti I nikada ludilu nema kraja Poput majke svih ljudi Govorila je tako mudro Bojao sam se opet ostati sam I zamolih je da ostane I rekoh joj, u tvojim bih rukama Isplakao sav jad iz sebe Dopusti da budem na tvojoj strani Imaj vjere i pouzdaj se u mene, reče To će mi srce ispuniti životom Nije snaga u mnoštvima Treba se osloboditi loših predodžbi Ali kad ti budem opet trebala Budi siguran da neću biti daleko Tako je govorila odlazeći A ja sam nijemo stajao I gledao kako u daljini nestaje Njen crni plašt Ne mogu reći da mi je život postao lakši Ista muka, isti trud Ali sada znam da više nisam sam Svaki put kad pomislim na onaj vjetroviti dan Otkrijem da u meni kuca jedno novo srce I ako jednog dana ona dođe i k tebi Poslušaj njene riječi Napij se iz tog vrča mudrosti Uzmi hrabrost od nje kao poseban dar I pozdravi je u moje ime Gledajući kako svjetlost lagano upotpunjava ovaj zimski dan, i naročito naglašava snježnu bjelinu u sivoj svakodnevnici, došla mi je pomisao - odnosno, pojavila se posve neočekivano, kao i čuvena dama u antologijskoj pjesmi "Lady In Black" - da bi bilo dobro danas obnoviti rubriku "Retropetak". Jedan se detalj ne podudara, naime, dan nije vjetrovit, a dugokose žene se očito više ne pouzdaju u ćudljive vremenske prilike, već u svoj fen ....no, što hoću reći ... ne može se sve imati ... zapravo, baš je u tome stvar... Nedavno sam se prisjetio ovog dragog benda s neobičnim imenom - Uriah Heep. Premda ih nekada nisam baš nešto slušao, zauvijek mi se utisnulo njihovo ime u pamćenje. A ime su uzeli po jednom odanom časniku što je vojevao za jedno vrlo zvučno starozavjetno biblijsko ime, kralja Davida, a zvao se Urija Hetit. Naime, što se desilo ... kralj David je bacio oko na njegovu ženu, premda ih je već imao valjda na stotine, a da bi je uzeo sebi na dvor, poslao je Uriju u bitku na najpogibeljnije mjesto, gdje je nesretni Urija i poginuo. Čini se da ljudska moć i čast stoje u nekom obrnutoproporcionalnom odnosu. No, pustimo sada to ... Nedavno sam otkrio još jednu malo žešću obradu ove pjesme, mladih finskih rockera s imenom Enfiserum, i dobre zvuče ... poslušajte ovdje. U jukebox stavljam još jednu pjesmu od Uriah Heep, Sunrise ... sa željom da nam se dese neka nova, ljepša i ne jako hladna .... svitanja.  |