Marketing
Dama u crnom
- rubrika retropetak -
Došla je jednog jutra
Jednog samotnog nedjeljnog jutra
Zimski se vjetar poigravao
Njenom dugom kosom
Pojma nemam kako me našla
Jer bijah obavijen tamom
Okružen destrukcijom
U borbi bez izgleda za pobjedom
Pitala me što je čovjeku najveći naprijatelj
Rekoh, to je valjda ta potreba
Tako svojstvena ljudima
Da se stalno bore među sobom
Da čak ubijaju svoju braću
A da pritom ne pomisle na ljubav ili Boga
Zatražih od nje konje
Kako bih mogao poraziti neprijatelje
Da zadovoljim strast u sebi
Satirući taj otpad ljudski
Ali njoj borba uopće nije bila u mislima
Reče, ovi sukobi svode ljude na nivo zvijeri
Tako je lako započeti
I nikada ludilu nema kraja
Poput majke svih ljudi
Govorila je tako mudro
Bojao sam se opet ostati sam
I zamolih je da ostane
I rekoh joj, u tvojim bih rukama
Isplakao sav jad iz sebe
Dopusti da budem na tvojoj strani
Imaj vjere i pouzdaj se u mene, reče
To će mi srce ispuniti životom
Nije snaga u mnoštvima
Treba se osloboditi loših predodžbi
Ali kad ti budem opet trebala
Budi siguran da neću biti daleko
Tako je govorila odlazeći
A ja sam nijemo stajao
I gledao kako u daljini nestaje
Njen crni plašt
Ne mogu reći da mi je život postao lakši
Ista muka, isti trud
Ali sada znam da više nisam sam
Svaki put kad pomislim na onaj vjetroviti dan
Otkrijem da u meni kuca jedno novo srce
I ako jednog dana ona dođe i k tebi
Poslušaj njene riječi
Napij se iz tog vrča mudrosti
Uzmi hrabrost od nje kao poseban dar
I pozdravi je u moje ime
Gledajući kako svjetlost lagano upotpunjava ovaj zimski dan, i naročito naglašava snježnu bjelinu u sivoj svakodnevnici, došla mi je pomisao - odnosno, pojavila se posve neočekivano, kao i čuvena dama u antologijskoj pjesmi "Lady In Black" - da bi bilo dobro danas obnoviti rubriku "Retropetak". Jedan se detalj ne podudara, naime, dan nije vjetrovit, a dugokose žene se očito više ne pouzdaju u ćudljive vremenske prilike, već u svoj fen ....no, što hoću reći ... ne može se sve imati ... zapravo, baš je u tome stvar... Nedavno sam se prisjetio ovog dragog benda s neobičnim imenom - Uriah Heep. Premda ih nekada nisam baš nešto slušao, zauvijek mi se utisnulo njihovo ime u pamćenje. A ime su uzeli po jednom odanom časniku što je vojevao za jedno vrlo zvučno starozavjetno biblijsko ime, kralja Davida, a zvao se Urija Hetit. Naime, što se desilo ... kralj David je bacio oko na njegovu ženu, premda ih je već imao valjda na stotine, a da bi je uzeo sebi na dvor, poslao je Uriju u bitku na najpogibeljnije mjesto, gdje je nesretni Urija i poginuo. Čini se da ljudska moć i čast stoje u nekom obrnutoproporcionalnom odnosu.
No, pustimo sada to ...
Nedavno sam otkrio još jednu malo žešću obradu ove pjesme, mladih finskih rockera s imenom Enfiserum, i dobre zvuče ... poslušajte ovdje.
U jukebox stavljam još jednu pjesmu od Uriah Heep, Sunrise ... sa željom da nam se dese neka nova, ljepša i ne jako hladna .... svitanja. 
Post je objavljen 16.01.2009. u 10:50 sati.