oBlog od kukuruzne svile

Život se pretvorio u vrijeme adventa
Ponegdje tek neka stanica mira
U čekaonici je mnogo umornih duša
I monotone poruke o odlascima
I dolascima
A ja sanjam žamor
I umjesto vrtova raskošne rasvjete
Da zasvjetli poneka hipoteza o radosti
U očima onih što od svih mogućih
I nemogućih snova
Sanjaju tek jedan zagrljaj ili dodir blagi

A htio sam samo doživjeti nešto više od uobičajene radosti
Ali nisam uspio
Htio sam osjetiti više ljubavi od svega što se nudi
Međutim, sve se rasplinulo
Želio sam da budem pjesnik jedne ideje
Nespojive sa svime što se danas čini vrijednim
No sve je relativizirano

Ostaje mi tek zvuk
Melodije bliske savršenstvu
Odraz jednog sklada
I u tome je sva nada





p.s. Svako Vam dobro želim!

Tvoje oči u svjetlu svijeće
Sjećam se
Divota
Nad pšenicom u tanjuriću
Smiruju se sjenke na zidovima

Postoji li još jednostavnost ista takva
Po mjeri moje duše

Ili je sve oko mene grad sazdan od tuge
Reci mi, svetinjo zimska
Postoji li mjesto gdje bismo se svi ljudima mogli zvati

Sve ono divlje u tebi
Dvosmjernu žudnju krije
S jedne strane ideja bijega pod maskom bajke o nesputanoj slobodi
A s druge strane težnja da osedlan prođeš krož život
S lažnom sigurnošću
Vođen voljom drugog bića
Zato, natrag u sedlo!
Rašljasta struktura podzemnih sila tvoga bića
Udara žestoko na um
Um sputan egzistencijalnim brigama
I snovima otpornim na prolaznost
I čini ti se kao da nešto prijeti unutarnjim raskolom
Rascjepom jedinstvenosti tako vrijedne
U tebi
Baš kao i u svakom biću
Zato, ponavljam, treba natrag u sedlo!
Samo tako se objedinjuju sve sile u tebi

Proniknuti u unutrašnju dihotomiju savršen je životni cilj
Zajahati tog mustanga i krenuti pravim putem
Na kojem će rasti snaga tvoje dobrote
Natrag u sedlo!
Za pobjedu nije kasno
Ni kad ćudljivost tvoja odbaci tebe jahača
Možeš joj prići samo tiho
S mirom u sebi
Šaptom

Uspostavi odnos sa svojom divljinom
Ukrotit ćeš neman ustrajnošću
Vjerom i strpljenjem

Ne vrijedi strast ako ne postoji uzvišeni cilj
Ne vrijedi buđenje osjećaja divljine ako se ne teži ljepoti
Ne vrijede emocije same za sebe
Ako nisu umrežene u svijet suosjećajnosti
Jer tada postaju bijesna zvijer u kavezu sebičnosti
Ne vrijedi bogatstvo ako dobrota ne upravlja njime
Ne vrijedi ni znanje ako ne ostavlja trag čitljiv za sve

Zato, natrag u sedlo!