Život se pretvorio u vrijeme adventa
Ponegdje tek neka stanica mira
U čekaonici je mnogo umornih duša
I monotone poruke o odlascima
I dolascima
A ja sanjam žamor
I umjesto vrtova raskošne rasvjete
Da zasvjetli poneka hipoteza o radosti
U očima onih što od svih mogućih
I nemogućih snova
Sanjaju tek jedan zagrljaj ili dodir blagi
A htio sam samo doživjeti nešto više od uobičajene radosti
Ali nisam uspio
Htio sam osjetiti više ljubavi od svega što se nudi
Međutim, sve se rasplinulo
Želio sam da budem pjesnik jedne ideje
Nespojive sa svime što se danas čini vrijednim
No sve je relativizirano
Ostaje mi tek zvuk
Melodije bliske savršenstvu
Odraz jednog sklada
I u tome je sva nada
p.s. Svako Vam dobro želim!
Post je objavljen 23.12.2008. u 13:07 sati.