jedno zimsko razmišljanje o ljubavi i slobodi
(s reduciranim emocijama)
daleko od obmana ljudskih u divljini sve ima svoje mjesto i svoje trajanje i stalnu borbu za opstanak i zakone što svatko prihvatiti može isto tako valjda postoji neki razlog da su oni što bi se doista voljeti mogli surovo razasuti svijetom ili se samo tako čini iz ovog zimskog kuta upada svjetlosti u prostor razuma i emocija uostalom zašto bi trebalo biti bitno da postanemo dio konačnog skupa u izdanju svemira što vidimo tek očima i potajno svu veličinu slutimo ostacima vjere naših otaca možda je opna poimanja stvari na kraju svog trajanja i neko će više znanje proviriti skoro iz ljuski naših limesa možda si samo željela otići ako već nebesa odobravaju želju za slobodom od obične ljudske sjedinjenosti zašto bi srce čovjeka trebalo biti lišeno takve spoznaje ne poželi me više u trenucima usamljenosti jer pusta želja u tjeskobi zidova svakodnevnice nikada nije čovjeku saveznik ne traži me više po mjestima gdje umorni utjehu traže nitko pametan u pustoši naše stvarnosti ne izlaže svoju slabost pred vučjim očima ne sanjaj o nama u snovima nema istine ne opterećuj svoje srce dok se krećeš putem novih saznanja i ja sada ljubim slobodu kao što sam tebe nekada (posuđeno s youtube – glazba: Passacaglia, Secret garden) |
< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |