- Postelja nam gori, draga moja … - reče veterinar Vinko, pritom pjevušeći nešto nerazgovjetno. Očito mu je bilo ugodno izležavanje na plastu sijena. Grickao je neku travku s malim klasićem pri vrhu. Sjalo je toplo listopadsko sunce. U daljini je, u nekom kukuruzištu, drndao kombajn. Jednoglasno mukanje krava donosio je lahor u mahovima. Jedna je vrana gakala i po polju skakala …
- I misliš da je to osnovni razlog za ispašu lošije kvalitete? Daj, pitam te ozbiljno – reče Biserka, agronomka i vlasnica farme goveda, zakopčavajući bluzu i popravljajući kosu.
- Pa i ja ti kažem ozbiljno, mogao sam reći i da nam kreveti gore – opet će on.
- Čovječe, zaboga, ti se zezaš, a ja te stvarno pitam … u redu, nije se moglo odoljeti čarobnom mirisu pokošenog sijena, ali, kako vidim, na tebe takav miris djeluje mnogo jače!
- Pa, odgovorio sam ti na pitanje, što bi još htjela, powerpoint? – reče Vinko namigujući ispod lovačkog šeširića na kojem je bilo zataknuto šareno pero fazana.
- Opet ti!
- No dobro, htjedoh reći da nam stanište gori, mijenjaju se uvjeti u njemu zbog predugog sušnog razdoblja, e sad da l' se radi o globalnom zatopljenju ili ne, ne mogu reći, u svakom slučaju, ove se godine smanjio biodiverzitet na ovoj livadi …
- Pa tako reci! A koju to pjesmu pjevušiš?
- Kreveti nam gore …
- Opet ti …
- Beds are burning, od australskog benda Midnight oil … svojevremeno su se zalagali za prava aboriđina, tamošnjih starosjedilaca.
- Znaš da jedan starosjedilac ima blog? Sinoć sam ga čitala …
- I o čemu piše?
- Ne možeš ga uhvatiti ni za glavu ni za rep … neki retromanijak očito ...
(nastavit će se … jednom)
Svaka sličnost sa stvarnim osobama je nelogična. ;)
I've been listening
To all the dissention.
I've been listening
To all the pain.
And I feel that no matter
What I do for you,
It's going to come back again.
But I think that I can heal it,
But I think that I can heal it,
I'm a fool, but I think I can heal it
With this song.