Čudesno jutro
Kao i jučer, jutros sam malo zakasnio na posao. Bio sam opet spreman na jezikovu juhu dream tima u sastavu: glavni menađer, sporedni menađer, podmenađer, nadmenađer i nadrimenađer, a nekad se i glavna sekretarica odvaži da mi skreše. Ja sve to stoički podnesem, pjevušeći u sebi dobru staru stvar od Azre: „kada Zagreb izranja iz sna, čekaju ga konduktera dvaaaaaaa, da ih odvezu na remizu, da lozom razbiju krizuuu ...“.
Međutim, jutros je bila neka čudna atmosfera. Portir me razdragano pozdravio, djelovao je svježije nego inače, bio je obrijan i trijezan.
Ušavši u glavni hodnik, nisam mogao doći k sebi od silne ljubaznosti. Menađeri me pozvaše da s njima popijem kavu i neko piće. Glazba je svirala, a sekretarica i kuharica su uvježbavale neki sinhroni ples. Dok sam prilazio glavnom uredu, namignuše mi zavodnički.
- Zar sanjam? Što se ovdje događa? Netko je postao tata, mama, djed, baka? – upitah zabezeknuto do boli.
- Proradio je blog, druže Stari! – rekoše svi u jedan glas.
|