Slikanje emocija
(retropetak)
Draga moja, postoje emocije koje bismo mogli opisati kao igru povlačenja užeta u kojoj nitko ne pobjeđuje, gdje napetost dominira kao u prezategnutoj struni gitare. Tako se inače čežnja voli poigravati s našom neodlučnošću, jedna emocija u dvoglavom izdanju što raskida, razvlači i razapinje. Osjećaš li ponekad u sebi borbu s dvije neumoljive sile? Jedna te povlači da odeš i napustiš sve, a druga te vuče da ostaneš tu gdje jesi. Jedna pjesma od Led Zeppelina dobro pokazuje tu borbu, radi se o Babe I’m gonna leave you, vjeruj mi, naježim se samo kad izgovorim taj naziv. Sada ću je pustiti ...
Za mene je to remek djelo rock and rolla, još iz rane artističke faze kada je sve bujalo čistim emocijama, od tekstova pjesama, dugih gitarističkih solo dionica, pa sve do scenografije. Emocije su sol bivstvovanja, a tada su o tome čupavi propovjednici svjedočili s gitarama mnoštvima u transu.
Slušaj sada ovo, Whole lotta love .... čista energija, ovo podiže iz pepela, ovo su one emocije koje bude, potiču ... eto, i ja se zaplićem pokušavajući ti objasniti nešto nevidljivo, mada postoje tumačenja da je to sve odraz kemijskih reakcija u moždanoj tvari. Znaš, pokušavam sve to zamisliti da vidim u tvojim očima. Sad imaš pogled kao da nevoljko pratiš moje predavanje, a ja priželjkujem da mi pogledom govoriš o svojim najfinijim osjećajima koje je moguće zamisliti.
Ako se pitaš zašto danas puštam Zeppline, reći ću ti da mi je ostao u pamćenju naslov iz jednog magazina „Zeppelini visoko lete“, a ispod je bila top lista. Tada nisam pojma imao tko su uopće Zeppelini ... ma uostalom, danas mi se baš slušaju.
Ne čini li ti se da smo danas preplavljeni emocijama koje gotovo da ne prepoznajemo? Nekakvi cool-imperativi nam nameću da izbjegavamo spontano ispoljavanje čuvstava, da ih zanemarujemo, potiskujemo, a tada oni poput krških rijeka poniru u raspukline našeg nesvjesnog bića i pod utjecajem nekih podzemnih sila pojavljuju se na drugim mjestima, iznenada, kao da se rađaju iz ničega, i mislimo da izviru na tom mjestu s nekim razlogom, da je njihov uzrok tu i da ga samo treba odgonetnuti, a izvor je zapravo negdje daleko i razlog pojavljivanja nam je bio poznat, ali nije ostao zapamćen, i tada tu preplavljenost osjećamo kao nemir, konfuziju ... Poslušaj pjesmu Dazed and confused, obrati pažnju na njen tijek. Netko tko to površno sluša, mogao bi osjetiti nelagodu. Vjeruj, ja se liječim tim zvukom ...
Ponekad mi dođe da uzmem gitaru, da zasviram Rock and roll, naime, tako se zove song s njihova drugog albuma, e i da još mogu nakon toga šutnuti veliki zvučnik, izvrnuti pojačalo, udariti gitarom po bas bubnju ... to bi bilo takvo olakšanje da bih nakon toga bez problema mogao nazočiti najdosadnijem poslovnom sastanku ...
Mnogi pamte Zeppeline samo po pjesmi Stairway to heaven, meni se ta pjesma čini promatračkom, za razliku od onih u koje uranjaš i proživljavaš kao da su tvoje.
Sad mi se sviđa tvoj pogled ...
Počinje blues Since I’ve been loving you, a tvoj pogled sada odražava čežnju za ljubavlju, što znači da je krajnje vrijeme da krenem. Laku noć, draga, i hvala što si me saslušala.
Zaključao je vrata za sobom. Ulica je bila pusta. Njegovi koraci su u početku bili usklađeni s ritmom pjesme, zatim su se ubrzali i nestali u izmješanim zvucima noći. Svjetlo s obližnje svjetiljke, upadajući kroz prozor ateljea, osvjetljavalo je obrise lica neke žene na platnu. Nakon nekoliko minuta gramofon se isključio.
|