Prosinački blues
Reci, bojiš li se poziva za jutarnju smotru umornih lica
S transparentima, negdje pred tvornicom
Plaše li te spodobe s kožnim aktovkama
Što upravo vijećaju iza tapeciranih vrata
I zatim odlaze ostavljajući mnoštvo zatečenih
Gospodari egzistencija u elegantnim odijelima
S vučjom naobrazbom i papagajskom dikcijom
Magovi sladunjavih prezentacija u powerpointu
Reci, bojiš li se maski s humanitarnih balova
Koje plešu u toplom iza debelih zidova
Za one što promrzli sanjaju isti takav sjaj
Osjećaš li potrebu da bježiš iz privremeno okićenog svijeta
Gdje mnoštvo kupuje da bi dalo
Mada dati mogu samo oni što kupovati ne moraju
Da bi dali
Reci, sanjaš li i ti saonice s bijelim pegazima
Kad mraz prekrije polje kupina
I šume postanu nijeme usred bijelih okova
|