MALI SUNCOKRET
22.10.2014., srijeda
Je li ovo depresija!Sjećam se da smo stigli zajedno s početka 2008. - ja na blog, a ona u društvo. Rekli su da se zove Recesija. Na blogu je bilo relativno veselo i raznovrsno: boje, kokteli, poezija, cvijeće, muzika, kuce i mace, nebesko i morsko plavetnilo, male i velike kritike društva, priče ispovjednog karaktera, druženje u troznamenkastim brojkama i još puno koječega. Prilazila sam svemu iskreno i radoznalo, sa široko otvorenim očima i ušima. Od sveg što sam znala o blogu bila je wikipedijska definicija: internetski dnevnik. Kreiraš svoj blog, i pišeš, pišeš što i koliko ti duša išće. A onda, klikneš i uživaš u sadržajima petsto tisuća otvorenih blogova , kako ozvaničiše na vijestima 13. 04. 2008., s tendencijom rasta ka 800 000. Zbunjena tom raskoši, uz neke on-off poteze, baš se i nisam snašla u toj prvoj godini bloganja, ali sam opstajala i trajala i ponekad bila presretna što se i moj blog nalazi u toj respektabilnoj brojci od pola milijuna nikova. Među tim nadimcima, koliko je bilo ljudi, nisam imala pojma. Kao što ni dugo nisam znala da postoje neke liste popularnosti i značaja koje vezuju blogosferu i realu, kako su se tad često nazivala ta dva područja ljudskog bivanja. Blogove sam slučajno sretala i namjerno im se vraćala, ravnajući se prema svom ukusu, afinitetima i radu srca. I pisala, pisala… ne uljepšavajući prošlost, nego stvarnost. Jer, najprepisivaniji lijek te moje prve blogerske i naše recesijske godine zvanično je bio Praxiten. U godinama koje su slijedile i otišle, a skoro ih je sedam, odoše i mnogi ljudi, i nikovi i blogeri, a odlazila sam ponekad i ja. Od one pompozno objavljene brojke s proljeća 2008., živih blogova ostade malo , a aktivnih blogera, danas je, brat bratu oko 1%, ma koliko se mi rastezali i zvanična statistika željela da nas je više. Recesija je proteklih godina svakako bila puno uspješnija, i od bloga općenito, i od mojih osobnih pisanija. S tendencijom rasta snalazila se u galopu, i nije ju zaustavio ni nama obećani „vjetar u leđa“, ni „svjetlo na kraju tunela“, ni „gladi neće biti“. I svih ovih godina, istog je zvaničnog imena, iako u Wikipediji piše: „Recesija su povremena usporavanja u privrednoj aktivnosti neke zemlje. Ekonomska definicija kaže da je država u recesiji ako u dva trimestra to jest 6 mjeseci bilježi pad BDP-a. U slučaju većeg pada BDP ili recesije koja traje više od 24 mjeseca tada se govori o depresiji.“ Kako je utjecala na naše živote, svjedoci smo, ponaosob i kolektivno. Koji je lijek najprepisivaniji u 2014., i onih prethodnih 5-6, u Wikipediji, a ni bilo gdje drugdje, ne piše. Kako se zapravo zove ovo stanje u blogosferi i reali, retoričkim pitanjima ne udaljavajući se puno od naslova, završavam ovaj kratak osvrt. P.S. U periodu recesije svoje sam uvjetno ime na blogu, tzv. „nickname“, ovisno o zbilji, mijenjala. Mijenjala sam i ljubimce, što blogerske, što kućne. U statistici mog bloga piše da nemam ni jedan post sa slikom. Oni koji me prate, znaju da to nije točno.        IMA JOŠ, ALI SE SPORO UČITAVAJU SLIKE, KAO TE DAVNE GODINE POSTOVI. UZ GLAZBU, PRIJE VELIKOG, MALI ODMOR: Luz Casal - Historia De Un Amor (Lyrics with translation) (Datum objavljivanja: 7. sij 2013. MiladyGR) Magnifico feat. Luz Casal - Madrugadas (Official video HD) (Datum objavljivanja: 15. sij 2014. magnificomusic) |
Hvala Đorđe! 
