MALI SUNCOKRET
05.12.2009., subota
KIŠ
Jednom mi je moje dijete kupilo knjigu „Lauta i ožiljci“ u izdanju Ferala i potrošilo svoj skroman džeparac. Želio je upotpuniti moju biblioteku, iako je to bilo u vremenu kada smo prestali kupovati knjige. Nadao se da će me tim obradovati znajući da su moji dani nekako tužni, a djeca to ne vole. I znao je...koliko volim Danila Kiša, pisca „priča o ljubavi i smrti“.
Povodom Sajma knjiga u Puli, koji će u jednom dijelu obilježiti dvadesetogodišnjicu Kišove smrti, ostavljam svoj mali prilog o čovjeku koji je upisao fakultet u istom gradu i zgradi, koračajući istim stepenicama kojima i ja nekad, one godine, kada sam se ja rodila. Nebitno za biografiju ovog književnog velikana...ali velika sitnica za smisao mog života. ''Stari su Grci imali jedan poštovanja dostojan običaj: onima koji su izgoreli, koje su progutali vulkanski krateri, koje je zatrpala lava, onima koje su rastrgle divlje zveri ili proždrli morski psi, onima koje su razneli lešinari u pustinji, gradili su u njihovoj otadžbini takozvane kenotafe, prazne grobnice, jer telo je vatra, voda ili zemlja, a duša je alfa i omega, njoj treba podići svetilište'' (Danilo Kiš). |
Hvala Đorđe! 
