MALI SUNCOKRET
30.03.2009., ponedjeljak
TURISTIČKA
Prijateljica na proljetnim praznicima putuje Europom.
SMS za dobro jutro: „ Najdraža moja, Preko Alpa, Minhena, Bodenskog jezera, lagano ka Cirihu i Ženevi. Lijepe zemlje, divni gradovi, oči pune ljepote. Poslala sam Ž. poruku da mu mašem i da ga nazirem u blizini. Kratko je odgovorio: „ Gledaj gdje ja venem.“ Ljubim te.“ Lijepo je biti turista. Za našeg prijatelja: SUMATRA .................. Po jedna ljubav, jutro u tuđini, Dušu nam uvija, sve tešnje, Beskrajnim mirom plavih mora, Iz kojih crvene zrna korala, Kao, iz zavičaja, trešnje. Probudimo se noću i smešimo, drago, Na Mesec sa zapetim lukom. I milujemo daleka brda I ledene gore, blago, rukom. Miloš Crnjanski Ne polazi mi za rukom da povratim prijašnju radost. Potrošila sam suze, ali i smijeh. Pitala prijatelja kojem je umro otac, kako se snalazi...majka mu već dvije godine vegetira nakon moždanog udara. On, koji nikad nije bio oženjen, sa 54. godine gubi prvog roditelja...slušam ga, priča kao dijete. Šutim, bez riječi olakšanja...ne mogu mu reći da žestok bol traje bar tri godine...a onda se probudiš jedno jutro i pomisliš kao prvu misao...danas bih mogla napraviti za ručak pohane tikvice ili karfiol, i shvatiš da si ozdravio od tuge. Tugu je tog jutra zamijenilo sjećanje. Kako da mu to kažem, kad mi priča da će unatoč svemu organizirati Mundial...da je prošle godine bilo 250. ljudi i da moram doći ovaj put. Kažem da hoću, naravno, u što nisam sigurna ni jednog časa dok mu govorim. Pita, možeš li odmah doći...odgovaram da možda i hoću, razmislit ću. Priča o Čobijevoj sahrani, kako su on i K. plakali. Nepovezano nastavlja o ljudima koji prolaze njegovim restoranom, sve neka poznata imena iz cijele bivše nam države...u noći kada mu je umro otac ugostio je društvo iz Splita, i orkestar svirao samo dalmatinske pjesme i pored „dva Anđela“ s tijelom kakvo samo Dalmatinke imaju, on je bio tako tužan. Nije znao da je to slutnja nego je mislio o Zadru i zadnjim tulumima prije prodaje kuće, mislio je o djevojci koju je volio, sestri našeg prijatelja, njegovoj školskoj koja se ubila u Torontu. Mislio je o moru. Pita me kako će izdržati tišinu u stanu. Majka šuti. Nemam odgovora...šutim do kraja razgovora. 01.04.09. |
Hvala Đorđe! 
