post posvećen: Juliere
I tako ja čitam blogove, i ajde da malo pogledam onaj od Juliere jer na njemu nisam već dugo bio. I tako čitam o onom boru na Stazione di Termini na kojeg su zalijepili pisma sa željama za Božić. Usput pomislim što bi moglo biti da upoznam Juliere i da odemo na kavu.
Ti Talijani me živciraju skroz: "Scusate per ignoranza", "Scusate per la invasione", "Scusate per il disturbo" Tako su jebeno dosadni... Zovu me na posao svaki dan i pišem im mailove svaki dan. Mrzim sjevernjake! Oni su glupi i zatucani a još uz to su i lijeni! Južnjaci su zatucani ali bar imaju duha, smijeha, veselja. Ma zatucani su skroz, moraš ih svugdje za rukicu vodit!
I tako se ja ujutro probudim s pomisli što bi ja mogao staviti na onaj bor na Stazione di Termini.
I tako ide dan i nazove mene šefica. I sad mislio sam, poslušat ću što ima za reć, pa ako me odkanta, onda ću joj doć i istrest sve u facu! Mislim da joj se u glasu čulo zadovoljstvo s obzirom na to kako sam joj davao usmeni izvještaj o predhodno obavljenom zadatku opisanom u prethodnom postu. To je šefica s honorarnog posla, s posla koji volim. I tako ona ispriča sve spomene ali i dodijeli mi novi zadatk za Novu godinu!
Nakon što sam završio razgovor, mislim da su stanodavci mislili da sam prolupao! Pustio sam na radiu omiljeni divlji ritam (o tome u sljedećim postovima) i rasplesao se po stanu!
I što je najbolje, moja pomisao kako bi mogao do Juliere i do onog bora objesit želju, postala je stvarnost! E sad je pitanje hoće li ona imati vremena i volje otići sa mnom na kavu.
Nadam se samo da neću morat puno radit i da ću moć dočekat Novu godinu u dobrom okružju, u dobroj atmosferi. I da ću moći uživati.
|