Tesko je kad ti osjecas nesto i mislis da i druga osoba osjeća isto/slično i onda se ispostavi suprotno.
Po meni razlozi za to su:
1. Osoba koja osjeća nije prizemljena i ne moze sagledati situaciju nego si umisli cijelu stvar.
2. Osoba koja misli da druga osoba osjeća isto/slično je u pravu. Samo osoba br. 2 se ne zeli prepustiti osjecajima zbog nekih moralnih ili jos gore, logicnih razmisljanja (vidi prethodni post) i zbog istih se odjednom pretvori u led tvrdeći da ne osjeća ništa i iznoseći neke svoje razloge.
Tako ja gledam na cijelu tu stvar. Mislim da kod te situacije ne postoji broj 3. Mislim da su ova dva razloga jedina rješenja. Isto tako mislim da se najbolje oslanjati na kemiju. Pa mislim ipak da nas naša tijela ne varaju. Uostalom body language ne laze, odaje nas. A strucnjaci za isti kazu da svaki pojedinac upija taj body language na nesvijesnoj razini i prema njemu se ponaša. Ajme, šta sam sad postao znanstvenik jos... No dobro, mislim da kemija ne vara.
Uzasno tesko se pomirit sa brojem 2 jer su ljudi s kojima se stvarno mozes sloziti prerijetki (vidi komentar CAROLINE na prethodnom postu). I onda kad pocinjes nesto osjecati a shvatis da druga osoba izbjegava prepustanje osjecajima, skuzis da je to ne fer.
Najvise mrzim kad neka osoba uziva u paznji, lijepo joj je (i meni je), a zna i ona da ima kemije. A onda kad dođe do situacije “korak dalje”, osoba pocne govoriti kako ona ne osjeca nista vise od prijateljstva i kako joj je zao sto mislis da i ona nesto osjeca. A ta ista osoba zna da i ona osjeca nesto. Ona osjeca, ali odbija to priznati. I onda ispadne da igra na dvije strane. Prvo da reagira na sve i da joj je lijepo i odgovara na neka ponasanja pozitivno, a onda kada dođe do situacije “korak dalje” odigra na prijateljstvo. Nije fer to sto onda ona uopce isprva odgovara pozitivno na ta neka ponasanja! Ako već zna da zbog nekih moralnih obaveza ne zeli korak dalje, onda nek ne reagira uopce! Ona bi i vise-od-prijateljske paznje i ponasanja isprve, a kasnije nista. E pa mislim da je to zavaravanje i iskoristavanje druge osobe! I am sorry! Nisu svi odnosi crno-bijeli, znam! Ali kad dođe do osjećaja zelim da bude nacisto! Jedna frendica s bloga mi je rekla kako je ozenjena ali da svejedno ima jednog super prijatelja, a da obadvoje znaju da su nesto vise.To nije crno-bijeli odnos. Da sam ja u braku vjerojatno mi takvi crno-bijeli odnosi ne bi smetali. Ali posto nisam, kad se prepustam, zelim znati da to mogu uciniti potpuno. A htio bih da mi ta osoba kaze sto misli!
Neovisno o toj misljenju te osobe, sto mogu sad reci je da cu jako paziti prije nego sto se prepustim. Jer su objektivno male sanse (zbog moralnih obaveza) da zavrsimo zajedno. Koliko god se meni na momente cinilo drugacije.
|