H.A.D.L. by Stanka Gjurić

ponedjeljak, 12.09.2022.

Toma

Film 'Toma' dokaz je kako se iz jedne relativno skromne i neosobito atraktivne životne priče može napraviti odličan i vrlo zanimljiv film. Uz perfektan scenarij, snimatelja i režiju, to je, pokazali su nam naši susjedi, itekako moguće, samo se sve to troje mora dogoditi istovremeno i po mogućnosti u istom filmu. Iz života većine osoba iz javnog života (ali i inače) koje su doživjele određene godine, moglo bi se izvući interesantnog materijala, jer zasigurno postoji podosta životnih momenata koji bi se u rukama spretnog redatelja i jednako spretnog i maštovitog scenariste, mogli pretočiti u film, stoga me ne čudi da je za to odabran upravo Toma Zdravković, kojeg nisam smatrala popularnim pjevačem, štoviše za njega sam jedva i čula, a možda je tome tako i iz razloga što tu vrst glazbe nikada nisam slušala.
Kamera i režija su sjajni, kao i gluma apsolutno svih protagonista, dok bi se šminki već mogle naći zamjerke ponajprije zbog toga što je više no očito da glavni glumac nosi periku, što malo kvari opći dojam, no uz odličnu glumu Milana Marića i Petra Bencine u kojeg se (u)malo zaljubih, na to se može zažmiriti. Sve drugo je bez zamjerke. Film je vrlo lagan, neopterećujuć za praćenje, jer se gledatelj ne mora naprezati da shvati što se događa u kojem vremenskom razdoblju, budući da naš Toma, sa 20 i 50 izgleda isto (samo se boja kose, zbog sjedina, i frizura, ponešto mijenja) a kako bi se gledatelju olakšalo praćenje radnje, na ekranu se jednostavno prikazuju godine u kojima se određen događaj odvija, od Tomina djetinjstva, rane mladosti, pa do zrele dobi, odnosno godine njegove smrti (1991).
Mislim da je redatelj, odnosno da su redatelji Dragan Bjelogrlić i Zoran Lisinac iz životne priče Tome Zdravkovića izvukli najbolje, i napravili odličan posao na čemu im se mora iz srca čestitati.
Film je zapravo vrlo poetičan, a jedan od najdojmljiviji dijelova, uz onaj koji je vezan uz doktorovu suprugu Ljiljanu, je dio u kojem Tomin liječnik prati svog pacijenta, a tada već i prijatelja, na turneji po mjestima tadašnje Jugoslavije, a kada je on već ozbiljno narušena zdravlja.
Premda mi pjesme Tome Zdravkovića nisu bliske, kao ni taj glazbeni žanr, neke od njih, poput 'Za Ljiljanu', naročito ako je se promatra u kontekstu zbivanja vezana uz tu mladu damu, nije neobično da je u čovjeku u stanju izazvati buru emocija, a također je vrlo lijepa i pjesma koju Toma pjeva sa Silvanom Armenulić.
Nepovjerljiva kakva jesam kada je film bio prikazivan u Zagrebu, mislila sam da se pretjeruje s hvalospjevima, no sinoć sam se uvjerila da nije tako. Također ljudi koji vole tu vrst glazbe i poznaju Tomine pjesme, koji su zbog vremena u kojem su rođeni, za to razdoblje u kojem je on djelovao puno više vezani od mene, shvatljivo je da su morali vrlo emotivno doživjeti ovaj film koji odiše nazatomivim žalom za ljudima i vremenom koje u sebi, bez sumnje i nepovratno nosi, praćena sjetom, napretek, na neki način zauvijek izgubljene prostodušnosti, zajedništva i dobrote.

Oznake: Dragan Bjelogrlić

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv