Edo Murtic

Murtić nedavno o svojim slikarskim počecima
- Kao dijete iz radničke familije, otac mi je radio u Americi i već je tamo bio pomalo "zaražen" socijalizmom, rano sam saznavao za stvari poput Sovjetske Rusije. Kad je otac stigao doma i objesio Lenjinovu sliku na zid, prvi sam se put susreo i s likom radničkog vođe. Uz to, sigurno je važno bilo i to da sam živio na Trešnjevci, dijelu grada s potleušicama, u kojima je živjela radnička klasa. A ja sam stalno crtao, još kao dijete, kao klinac od sedam-osam godina. Crtao sam sve što sam vidio oko sebe, kola, sirotinju, klošare, potleušice, Cigane, čitav jedan svijet. U to vrijeme moj profesor crtanja profesor Pap čak mi je u četvrtom razredu gimnazije izložio stotinu mojih crteža, a izašao je i jedan članak u Novostima. I tako, jednog dana dođu meni dvojica momaka, starijih od mene, bili su to Marijan Matković i Joža Horvat, i pitaju me "Mali, kaj ti to delaš", ja im objasnim, a oni mi kažu, "Dobro, dobro, a da ti sutra dođeš na jedan sastanak". To je bilo negdje 1934. godine i tako je to počelo. Bio je to krug literata i umjetnika u koji sam vrlo brzo ušao.