“Veliki Gatsby” Francisa Scotta Fitzgeralda
Priča o velikoj sentimentalnoj ljubavi, novcu i (ne)uspjehu

Opsesivne teme cijeloga književnog opusa Francisa Scotta Fitzgeralda (18961940): ljepota i ljubav, novac i uspjeh, iluzija i razočaranje, literarnu transpoziciju najvišega umjetničkog dosega dobile su u autorovu remek-djelu, romanu "Veliki Gatsby", prvi put objavljenom 1925. godine. Taj uspješan spoj ljubavne, pomalo melodramatične priče i nesmiljena ironičnoga pristupa stalnom mjestu američke književne tradicije, "američkom snu", osigurao je Fitzgeraldu status jednog od klasika svjetske moderne proze. "Veliki Gatsby" u prijevodu Dine Lapaine danas izlazi kao posljednji, deseti svezak kola ljubavnih romana Večernjakove biblioteke.
Pripovijest o sudbinskoj ljubavi Jaya Gatsbyja i Daisy Fay Buchanan, autor "stavlja u usta" naratoru Nicku Carrawayu iz čije se pozicije polu-sudionika polu-promatrača zbivanja, u koliko strogom toliko i složenom pripovjednom postupku, događaji osvjetljavaju zanimljivom, književno efikasnom dvojnom perspektivom što čitatelja istodobno uvlači u radnju gotovo bez ostatka i drži ga na dobrodošlu odmaku.

Nick Carraway, mladi broker s Manhattana, susjed je u bogataškoj četvrti Long Islanda tajanstvenom milijunašu Jayu Gatsbyju koji je novac stekao mutnim poslovima i troši ga na blazirane zabave za newyoršku društvenu elitu u prvim godinama poslije Prvog svjetskog rata. Gatsby povjerava Nicku zadaću da ga ponovo spoji sa svojom rođakinjom Daisy, velikom Gatsbyjevom prijeratnom ljubavi, koja ga je međutim odbila zbog njegova tadašnjega siromaštva i u međuvremnu se udala za bogatog i dosadnog Toma Buchanana. Ima li nade da će se njihova ljubav obnoviti? Može li se prošlost vratiti? Fitzgerald ne otvara vrata optimizmu. U svijetu kojim vlada novac ideali nisu na cijeni, a Gatsby je, unatoč svemu, ipak idealist. Slikajući ga tehnikama moderne naracije, autor stvara kompleksan lik, daleko od moguće papirnatosti i neuvjerljivosti. Naprotiv, Gatsby se pokazuje jednim od najintrigantnijih književnih junaka 20. stoljeća, sav sazdan od naizgled proturječne građe: mješavine sentimenta i naivnosti, grotesknosti i apsurda.

Čim se pojavio, "Veliki Gatsby" osvojio je pohvale kritičara, što je Fitzgeraldu, svjesnom da je mnoge svoje retke napisao samo za dobar honorar, donijelo nešto toliko potrebna samopouzdanja i uvjerenja da može stvoriti veliko književno djelo. Slavu romana proširile su i njegove brze preradbe za druge medije. Već u veljači 1926. godine dramatizirana verzija praizvedena je u newyorškom Ambassador Theatru.

Uspjeh na pozornici učinio je "Gatsbyja" predloškom i za filmsku prilagodbu. Iste je godine u režiji Herberta Brenona snimljena prva hollywoodska inačica tog popularnog romana, a najpoznatija je ona romantično-nostalgična u režiji Jacka Claytona iz 1974. godine u kojoj su glavne uloge tumačili Mia Farrow i Robert Redford.