Književni Danis Tanović

Aleksandar Hemon je jedan od najslavnijih umjetnika na planeti kojem u rodnom listu piše "Sarajevo". Najveći svjetski pisci se natječu u hvalospjevima Hemonovim knjigama, a mediji su oduševljeni maestralnošću njegovog engleskog, koji mu, naravno, nije maternji jezik. Knjige kolumniste Dana čitaju se na dvocifrenom broju svjetskih jezika



Arhiv Dana
Aleksandar Hemon: On, za kojeg ugledni američki novinari kažu "bosanski gubitak, naš dobitak", uvijek s ponosom ističe da je bosanski pisac
Najvjerniji čitatelji Dana sjećaju se možda prvog broja iz 1996. godine, svježeg mirnodopskog izdanja na čijoj korici obnažena ljepotica drži tadašnju bosanskohercegovačku zastavu. Tog davnog januara prije više od osam godina čitatelji su na poklon dobili svojevrstan "separat", tj. priču Aleksandra Hemona Sorgeov špijunski krug. U jednom od narednih brojeva, kao dodatak redovitom Hemonwoodu, objavljena je priča Harmonika, za koju je Hemon dobio nagradu svjetskog PEN-a.

Nekoliko godina kasnije spomenute su priče kao dio zbirke The Question of Bruno osvojile cijeli svijet.

Alphonse Kauders American Dream priču o Aleksandru Hemonu objavljivale su novine u skoro cijelom svijetu. Dvadesetsedmogodišnji novinar odlazi na tromjesečno studijsko putovanje po Sjedinjenim Američkim Državama. Dok je on u Americi, njegov se grad nađe pod opsadom, njegova domovina u ratu. Čovjek na pragu četvrte decenije života, sa - u najbolju ruku - osrednjim znanjem engleskog jezika, odlučuje postati pisac u Americi, pisac koji će, naravno, pisati na engleskom. Podvlači nepoznate riječi u Nabokovljevoj Loliti i manijački čita radeći paralelno svu silu poslova. Dao je sebi rok od pet godina da nauči engleski dovoljno dobro da bi bio pisac, no rezultati su stigli i prije roka. Ipak, prije nego je uspio objaviti knjigu u Americi, sam je preveo veći dio priča koje će kasnije tvoriti knjigu The Question of Bruno i objavio ih u rodnom Sarajevu. Riječ je o knjizi iz 1997. godine koju je objavila Bosanska knjiga pod naslovom Život i djelo Alphonsa Kaudersa.

Priča o Alphonsu Kaudersu koja je dala ime knjizi jedina je - kako kaže sam Hemon - koju je napisao na maternjem jeziku. Ona je još prije rata objavljena u zagrebačkom Quorumu, zatim je uvrštena u zbirku najboljih jugoslavenskih priča, a radiodrama bazirana na ovoj priči (režija: Boro Kontić) osvojila je Grand Prix u Barceloni.

Nekoliko godina kasnije, Hemonova priča Islands napisana na engleskom (u prevodu samog Hemona - Mljet) biva uvrštena u antologiju najboljih američkih priča. Gdje god se našao, u Jugoslaviji ili u Americi, Hemon spada među najbolje.

Josef Pronek Većina ljudi u Bosni i Hercegovini uopće nije svjesna razmjera Hemonovog uspjeha. On je u književnosti napravio rezultat blizak onome koji u filmskoj umjetnosti ima Danis Tanović. Njegove dvije knjige prevedene su na dvocifren broj svjetskih jezika, on redovito objavljuje u najuglednijim svjetskim novinama i časopisima, on piše predgovore za knjige velikih svjetskih pisaca u izdanju prestižnih američkih izdavača (primjerice, predgovori za knjige Danila Kiša, Antona Pavloviča Čehova, Bernarda Malamuda).

On, za kojeg ugledni američki novinari kažu "Bosnian loss, our gain (bosanski gubitak, naš dobitak), uvijek s ponosom ističe da je bosanski pisac. No ono što je još važnije jest činjenica da on svojim knjigama predstavlja suvremeno Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu čitateljima širom svijeta. Lijepo je čitati Hemona na engleskom, lijepo je vidjeti kako on piše o Skenderiji, Koševu ili, recimo, Goraždu na isti način na koji Rushdie piše o dijelovima Bombaya, lijepo je u engleskom tekstu vidjeti one naše dijakritičke znakove, tvrde i meke "kvačice", makar i nespretno "centrirane".

U najdužoj priči iz Pitanja Bruna, onoj objavljenoj u New Yorkeru, jedinoj koja je - po anglosaksonskim mjerilima - novella, a nije short story, Hemon nam predstavlja svoj svojevrstan alter ego, Josefa Proneka, "lutajućeg Bosanca", koji će kasnije postati i glavni junak Hemonovog romana Nowhere Man. Nećemo pretjerati kažemo li da je Pronek najslavniji lik svjetske književnosti koji je Sarajlija, kao što je ustvari i Hemon po svoj prilici najveći pisac rođen u Sarajevu. Andrić je Travničanin, Selimović Tuzlak, kao i Mehmedinović, Samokovlija je iz Goražda, Šop je Jajčanin, tako da su Hemon i Jergović zbilja najveći sarajevski pisci.

Bastard Aleksandar Hemon unio je u engleski jezik svijet Bosne i Balkana, na način na koji su Japan u engleski uveli Ishiguro i Oe ili Indiju Rushdie i Naipaul. Danilo Kiš i srpski prevodi Brune Schultza koji pripadaju njegovom sarajevskom i južnoslovenskom sentimentalnom odgoju stopili su se sa američkim utjecajima u jedinstven književni amalgam, u vrhunsko umjetničko ostvarenje i američko i bosansko i svjetsko.

U razgovoru za Slobodnu Bosnu prije nepune dvije godine Hemon je, među ostalim, kazao: "Činjenica da pišem na engleskom jeziku omogućava mi da se uopšte na bavim nacionalnim temama. Iako može paradoksalno zvučati, to što pišem na engleskom čini mi se da je dokaz, sa stanovišta bh. podjela, da sam prvenstveno i jedino bosanski pisac. Činjenica je da se ne bih mogao kvalifikovati za člana bilo kojeg od nacionalnih klubova budući da sam po njihovom konceptu nacionalnog i kulturnog identiteta kopile. No, oni se mogu na glavu posaditi: u dvadesetak država svijeta pišem i štampam šta hoću i svuda me znaju kao bosanskog pisca. I to Bosanci po svijetu, ali i u svojoj domovini, čitaju više nego njihove nacionalne budalaštine."

U pravu je Hemon. Nema njemu mjesta u kulturama ekskluzivnih Bošnjaka, Srba i Hrvata, u ideologijama krvi i tla, u prokletom konstitutivnom tronošcu. Bolje je da pisac što združuje eleganciju Ševčenkovu i Salihamidžićevu upornost i radišnost igra u reprezentaciji engleskog jezika i tako ostaje Bosanac. Mi Bosanci čitat ćemo ga ako treba i na engleskom, jer nacionalisti - kaže Danilo Kiš - strane jezike uglavnom i ne znaju. Biti pravi pisac i pravi intelektualac znači - da parafraziram Borisa Budena - biti nezakonito dijete bošnjačke i srpske i hrvatske tradicije i istih takvih prilika. Biti, dakle, izrod, bastrad, kopile.

Priča o Aleksandru Hemonu je - što kaže Dežulović za Zlatana Ibrahimovića - priča o onom najboljem u nama. Dok je Hemona i Ibrahimovića, dok je i inih hemona i ibrahimovića, bit će Bosne, makar i virtualne, postojat će zemlja za nas, ima Hemon i imat će svoje čitatelje u domovini. Ili da mu to ipak direktno kažem, na engleskom, jer čovjek na engleskom piše i za Liverpool navija: You'll never walk alone.