Ruski novelist i dramatičar. Rođen u židovskoj obitelji, upamtio nasilja u Odesi za vrijeme masovnoga egzodusa židova iz carske Rusije 1905. Surađivao s boljševicima za vrijeme revolucije 1917. u Petrogradu. Kao pripadnik Crvene konjice maršala Budjonoga sudjelovao u njezinu pohodu na Poljsku 1920. godine. Novelama iz knjige Crvena konjica (1926), jednim od najautentičnijih i književno najboljih svjedočanstava o Oktobru, odmah je izazvao otpor režimske kritike kako svojim nekonvencionalnim stilom i majstorstvom, tako i desakralizacijom rata i deheroizacijom njegovih junaka. (Po šklovskome, Babelj ”jednakom snagom piše o triperu i o zvijezdama”). Život židovske sirotinje u Odesi, često s onu stranu zakona, Babelj je maestralno opisao u novelističkoj knjizi Odeske priče (1928). Objavio je dvije drame: Zalaz sunca (1928) i Marija (1935). Tridesetih godina, u strašnoj klimi ideološkoga terora socrealizma i staljinističkih progona, Babelj je zašutio, a svoju šutnju obrazlagao je na Kongresu sovjetskih pisaca 1934. maksimom, koja će postati čuvena: ”Banalna riječ je kontrarevolucionarna.” Bio je izaslanik na Kongresu za obranu kulture u Parizu 1936. Uhapšen je 1939. i optužen za špijunažu. Po Staljinovoj naredbi strijeljen je u moskovskom zatvoru Butirka 27. siječnja 1940. Vlasti su Babeljevoj udovici saopćile da je umro u nekom sibirskom logoru 1941.