GORAN TRIBUSON
Bilješka o piscu
Autor Mirjana Jurišić

GORAN TRIBUSON (Bjelovar, 1948.), pripovjedač, romanopisac, filmski i televizijski scenarist, od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972.) do danas je objavio tridesetak knjiga. Uz Pavla Pavličića, pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici, po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu, po sklonosti autobiografskoj prozi), Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeća. S Pavličićem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac, mnoga desetljeća nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljeću prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu, zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeća naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca.
Tribusonov se prozni opus, osim opsežnošću, odlikuje i žanrovskom razvedenošću, tematskom raznolikošću i poetičkim mijenama. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideologizaciji, pripovjedačka vještina, visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega"korisnika"literature. Ne pišući s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama, u enciklopedijama, u čitankama, već da bi bio čitan, danas i ovdje, Tribuson je, što je samo naizgled paradoksalno, ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru već osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti, da ne kažemo"vječnosti", jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao.

U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. borhesovaca (Pavličić, Barbieri, Jelačić Bužimski, Čuić i dr.), prozom pisanom u fantastičnome ključu. Uz spomenutu prvu zbirku, tu pripadaju knjige novela knjige Praška smrt (1975.) i Raj za pse (1978.), te rani romani Snijeg u Heidelbergu (1980.), koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara, Čuješ li nas, Frido Štern (1981.), koji jednim narativnim tijekom najavljuje buduće Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta, i Ruski rulet (1982.), koji nedvosmisleno već podnaslovom"bulevarski roman"utire put autorovu još jasnijem okretanju prema, generacijski također mu srodnom, brisanju granica između"visoke"i"niske"književnosti, odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv. ozbiljnoj književnosti. U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam, sotonizam, mistiku, radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik, iskazuje eruditska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja.

Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upućene znalcima, Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama. Na terenu fantastike, amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora, ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990.) i Sanatorij (1993.). U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana, dajući tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. Niz je počeo Zavirivanjem (1985.), a do danas je bibliografiju domaćega krimića dopunio s još desetak rado čitanih naslova, među kojima su najpopularniji Made in USA, Uzvratni susret, Siva zona, Dublja strana zaljeva, Noćna smjena, Bijesne lisice... Po uzoru na"tvrdokuhanu"prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Raymonda Chandlera, i Tribuson, osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana, u svojim krimićima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimića istražitelj Nikola Banić, hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu.

Sa spisateljskom i životnom zrelošću, javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti, koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka, ali i probijanja"željezne zavjese"nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture, koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan, te"što se zbilo poslije", kad su se istopili mladenački ideali i iluzije, nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984.), Legija stranaca (1985.) i - najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji – Povijesti pornografije (1988.). Dok su Rani radovi (1997.), Trava i korov (1999.) i Mrtva priroda (2003.) ogledni primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji, tako autentično oživljen, zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisućljeća.