"Vratiš mi se ponekad na ulici, u pogledu dječaka koji sliče onom koji nam je stidljivo, vragolasto čak, viknuo: "... zaljubljeni... vole se!" Voljeti će i on! Davati sebe, a nemati ništa! Uvijek plačem zbog tih prepoznatih dječaka. Vidim te "neočekivano" u tim drugim gradovima, jedinog poznatog između tisuću nepoznatih... Ti znaš da sam ovdje samo zbog tebe, ipak, kažeš: "Divno je sresti nekoga ovako slučajno." "Da!" Slučajno sam ovdje, da ti vratim one neprospavane noći, poljupce... da ti vratim onaj dio tebe koji sam posudila i nikako ga do sada nisam stigla vratiti! Znao si da ti nešto nedostaje, sada točno znaš što. Sasvim slučajno sam kilometrima daleko da ti poželim dobar dan! Srećo, vjeruj sasvim slučajno... A to što odgovaram spuštenog pogleda, to nije da sakrijem laž, već sunce je prejako. Slučajno... "Da! Sasvim slučajno sam ovdje, u prolazu sam... i žurim...!" - kažem. |