ja znam, sada spavaš... Poželjela sam te vidjeti danas... i to onako jako... istinski... kako možeš poželjeti samo posebne osobe u svom životu... one osobe na koje ti srce automatski reagira ubrzanim puslom... a tužni pogled pretvara se u najsretniji na svijetu... i nitko ti ravan nije... jer imaš sve... Poželjela sam sjesti na vlak i doći... proći poznatim putem kao i godinama do sada... prisjetiti te tog osjećaja kada putujem k tebi... te nestpljivosti i čežnje... tog pogleda zaljubljenog djeteta... samo da vidim osmijeh na tvom licu... da te poljubim... te snažno primim za ruku i povedem tajnim ulicama gdje te ne dijelim s nikome... Poželjela sam se stvoriti pokraj tebe... i nastaviti našu priču ljubavi... prošiti je novim zajedničkim slikama... i izgubiti se iz ove svakidašnjice... poželjela sam... da nikada ne izađeš iz mog života... |