20.01.2007., subota



Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me.

Šuti.

Pusti me da ti kažem
Ono što sam već trebala reći.

Kad trebaš doći,
Bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
Ako kasniš samo pet minuta
Srce mi je u dlanu
I moja me ljubav
Ili možda strah boli.

I zato ne smijem kasniti.
Već sutra može biti kasno.
A nisam ti još rekla
Kako i koliko te volim.

Volim te tijelom,
Pokretima,
Pogledom,
Dodirima,
Riječima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.

Ne.
Ne gledaj me zastrašeno.
Ljubav,
Ma kakva bila:
Neispunjena,
Sretna,
Lakomislena
I površna
Prava i zauvijek…

Boli.




Kad dolazim,
Pitam se čekaš li me.

Bojim se
Da jednog dana više ne otvoriš vrata.

Bojim se praznog stubišta.
Bez mirisa,
Bez zvuka,
Svjetla.

A nisam ti rekao:
Najviše se bojim vremena koje ne čeka.

A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve što si ti.

Tvoje oči pitajuće.
Tvoj smiješak opraštajući.
Tvoj korak ohrabrujući.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najčešća.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam učinio sve za tebe,
Ljubavi m
oja.

(Iskra Tanodi)

**************

tako bih rado prošetala sada s njim...
primila ga snažno za ruku i ne puštala ni na tren...
nikome...
možda bih ga tek sa zvijezdama podijelila...
i s vjetrom da nas raspuše...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.