16.01.2007., utorak

nemoguće pitanje...



Nevjerojatno je koliko se brzo mirno i romantično nedjeljno popodne može pretvoriti u oštru raspravu. Obično zbog jednog te istog pitanja. U startu zvuči bezopasno, ali...

Zbog čega me voliš?

Ako niste dovoljno oprezni, to pitanje može izazvati potpuni mentalni kaos. Oni koji su to iskusili danas znaju da moraju odgovoriti pametno, nešto kao: " Dušo, osjećaš li dim? Ja ga osjećam. Bolje da odem i provjerim... Jer gdje ima dima, ima i vatre."
Međutim, ako ste kojim slučajem osoba koja je voljna razgovarati o svemu, a to pitanje vas zatekne, razmislit ćete i odgovoriti ono što vam izgleda logično. Recimo:

- Zbog čega me voliš?
- Volim te.
- Ma, da - ali zašto? Što je to u meni što voliš?
- Nije nešto u tebi ono zbog čega te volim. Mislim, nije ni da te volim samo zbog duge kose, ma da je ta duga kosa prilično privlačna. To je samo djelić, ali nije razlog zbog kojeg te volim.
- Zbog čega me onda voliš?
- Samo te volim. Ne postoji neki određeni razlog. Uživam u tvom društvu, ali volim te i kad nisi pored mene. Volim te kad si strastvena, ali te volim čak i kad nisi raspoložena.
- Hoćeš reći da nisam dovoljno strastvena?
- Ne, nisam to rekao.
- Nego što?
- Hoću reći da te volim zbog - tebe, a ne obavezno zbog nečega što radiš ili nečega što imaš.
- To zvuči suviše nesigurno. Mislim da ti i ne znaš zbog čega me voliš. Da li me uopće i voliš? Znaš li bar to?
- Naravno! Dobro, recimo da sam ti rekao da te volim jer radiš fantastičnu sarmu. Zvuči li ti to logično? Ma daj, volim to što si sjajna kuharica.
- Ne, ali to je drugačije.
- Drugačije od čega?
- Sad samo izbjegavaš odgovor.
- U redu, što ako ti kažem da te volim zato što si tako lijepa? To bi zvučalo grozno, kao kad bi ti meni rekla da me voliš jer sam bogat, zar ne?
- Međutim, ti nisi bogat, a ja te ipak volim!
- Točno.
- Znaš li onda zbog čega me voliš ili ne?
- Da. Dijelom zbog... Znam, ali to nije određena stvar. Prije je kao...
- Ne znaš.
- Znam! To samo nije...
- Ma, u redu. Nisi čak ni siguran da li me voliš. Baš lijepo.
- Kako to misliš baš lijepo?! Zbog čega ti mene voliš? Tko može odgovoriti na to pitanje?
- Ne znam da li sam raspoložena da ti to sad kažem. Upropastio si cijelo popodne.
- Ja sam upropastio? To je bilo tvoje pitanje, samo sam pokušao odgovoriti.
- Čini se da se nisi baš potrudio.
- Dobro, reci ti onda meni zbog čega me voliš? Baš bih volio čuti. Samo naprijed.
- Ponekad, kada se udubiš u objašnjavanja, podsjetiš me na to kako mi je tata objašnjavao neke stvari. To volim. Uozbiljiš se i koncentriraš se ili si uzbuđen... E, to mi se sviđa.
- Ipak, to nije odgovor na pitanje zašto me voliš. Govoriš li da me više nećeš voljeti ako mi cigla padne na glavu i ne budem više mogao tako razmišljati i objašnjavati?
- Ne, i dalje bih te voljela.
- Eto ti! Vidiš? To nije razlog zbog kojeg me voliš, jer me voliš i bez te osobine.
- Dakle, govoriš da su ljudi zajedno bez nekog posebnog razloga? Je l' tako?
- Ne. Mislim da osoba voli drugu osobu nezavisno od toga kakva je ili što može pružiti; kao one žene koje vole muškarce koji ih tuku. Ne dobivaju ništa dobro, ali ipak su im odane.
- Ti misliš da su žene glupe!
- Ne, i muškarci rade slične stvari. Hoću reći da neke ljude voliš iako to nisu zaslužili. Jednostavno, voliš osobu zbog onoga što je, a ne zbog nekih razloga.
- To ne zvuči kao nešto posebno.
- Kako to misliš? Koji razlog može biti važniji od činjenice da voliš nekoga naprosto zato što ne postoji nitko drugi na svijetu koga bi mogao voljeti na taj način?
- Samo nemaš odgovor i pokušavaš me totalno zbuniti.
- Ne! U redu, majka voli svoju djecu. Zašto? Zato što su dobra djeca? Ne jedu mnogo? Zato što su, uh, inteligentna? Ne. Ona ih voli i nema tog djeteta na svijetu koje može zamijeniti njenu djecu.
- To je drugo. Uostalom, ti nisi majka, kako bi to mogao znati?
- Ne radi se o tome, čovječe!
- Ne viči.
- Ne vičem - samo naglašavam.
- Dobro, onda nemoj ni naglašavati!
- Kad ne slušaš što govorim.
- Kad ne govoriš razumno.
- Razuman sam.
- Nisi.
- Jesam.
- Ne.
- Dobro!
- Dobro!
- Šta imamo za večeru?


Još jedan nesklad između ženske neodređenosti i muške čvrste racionalnosti. Kakav je rezultat? Porast industrije brze hrane, jer ćete samo to dobiti za večeru. Trebalo bi biti očigledno, ali je jedini pravi odgovor na to "nemoguće pitanje":

"Dušo, osjećaš li dim? Ja osjećam. Bolje da odem i provjerim, da budemo sigurni.''

***************

hmm... ovo je nešto što mi je frend odavno poslao... i prvi me put nasmijalo... kao i sada... samo mi sada još padne jedan film na pamet koji sam nedavno sa momkom gledala... 'prekid'... i naša je rasprava nakon filma bila slična... ''on je kriv.'' ''nije, već ona''... i slično... na što smo se samo pogledali i nasmijali... te zagrljeni prošetali u noć... kiss

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.