14.01.2007., nedjelja

dođi...



''Svako od nas ima jedno mjesto satkano od svojih želja, snova, ljubavi.
Mjesto u koje se uvijek vraća. Kroz snove i kroz javu. Kroz ljubav.
Ljubav ne broji. Sate. Godine. Tisućljeća.
Jer je ljubav tren.
Koji traje vječnost.
Zato ne brojimo godine onome koga volim
o.''

Brela... jedno od najljepših mjesta na svijetu... često bih rekla i pomislila u svojoj glavi ''moj raj na zemlji''… mjesto koje zauzima velik dio mog srca... zapravo taj dio srca stalno živi tamo... i ostat će... zasigurno zauvijek...
Ponekad ni sama sebi ne mogu opisati taj neobičan osjećaj... tu želju koja me vuče jako često dolje... da nanovo prošetam uz more... sjednem na isto mjesto na kojem već godinama tako često dobivam snagu i volju da krenem dalje... da ne odustajem... od svojih snova i želja koje su tu u meni... duboko…

Brela su zasigurno promijela moj život... i to jako... to je mjesto u meni pokrenulo jednu novu volju, energiju i bujicu osjećaja… tamo sam prvi put osjetila onu slobodu u srcu, glavi, tijelu… nikada neću zaboraviti taj osjećaj… kada osjećaš život u sebi… i dišeš punim plućima…

''Jednom kada se školjka otvori,
zasja biser u svoj svojoj ljepoti.
Biser,
zalog stalnog povratk
a.''



Da, Brela su mi u srcu… mislim da to sam odmah osjetila… nakon prve šetnje obalom, prvog osjećaja šljunka pod stopalima, toplog vjetra u kosi… prvog pogleda prema Biokovu… u daljinu… O da, odmah mi se uvuklo pod kožu…

Ali valjda se to tako osjeti sa svime… uostalom ne čini li Vam se nekada nakon susreta s nekim da se dugo znate?… da zajedno proživljavate isti osjećaj bez previše objašnjavanja jedno drugome? Samo pogled u oči… i pokoja gesta… i osjećate onaj dobar osjećaj u sebi… istodobno…

Iako vjerojatno zvuči glupo, ali tako se meni događa i sa nekim drugim stvarima osim ljudi… sa šetnjom u noći… gdje me nitko ne zna… ne prepoznaje, a ja se tako dobro osjećam ispod krošnji… poviše ulica kojima rado prolazim… ispod mjeseca… uz muziku u daljini…

Tako u svom Zagrebu imam mnogo ulica, skrivenih puteva i parkova koje volim… drvenih klupa na koje rado sjedam… i dijelim sebe… jer to mi je drago… ponekad uživati sama… bilo da se radi samo o promatranju okoline… ili o onom osjećaju kada nikoga oko sebe ne doživljavaš… i želiš pobjeći daleko…

I Brela su u meni probudila takav osjećaj… kao da sam već šetala tim stazama… i gledala te savijene krošnje drveća… kao da sam već osjećala taj mir u sebi… tu sreću… ali se s vremenom izgubilo… ili čovjek ogluši na takve stvari… ne znam… i više ne želim znati…

''Samo suza što je kanula s nebesa
može podariti ljepotu
koja vječno
traje.''

No, kao i svaka druga ljubav donijela mi je mnoga razočaranja… neke su zaista ružne uspomene upravo iz tog mirnog mjestašca… ali vjerojatno je to i većinom pokrenulo to nešto drugačije u meni… neku skrivenu snagu i borbu za sebe koju sam upravo tamo upoznala… zahvaljujući tome… očito ne kažu uzalud da svako zlo donosi i neko dobro… da, ovo je svakako ostavilo trag na mom srcu… na oba načina…

**********



Sjećam se kako mi je jedan momak u zezanciji rekao kako onaj koji jednom dođe u Brela, uvijek se vraća… i nikada ne zaboravlja… a tako i je… jer sjesti uz more i pogledati u zvijezde u zagrljaju jedne posebne osobe ne može se mjeriti s ničim… jer poljubiti se na poznatoj plaži uz zalazak sunca i prošetati dragim stazama probudi ti trnce u trbuhu kao ništa drugo… a osmijeh na licu uvijek je prisutan… kao i ona dragost u srcu… onaj osjećaj da si na pravom mjestu... mjestu kojeg voliš…

A taj poseban zagrljaj iz kojega nikada ne želim otići je počeo upravo tamo… upravo se tamo probudilo moje srce i zakucalo onako kako sam to dugo priželjkivala… jako, snažno… posebno…

I sada dok ovo pišem misli su mi tamo… cijela priča prožeta kroz niz različitih slika… uspomena… koje nikada ne želim izbrisati… čak ni one malo manje lijepe… one me drže… vuku naprijed… u isti taj zagrljaj koji me čeka… i koji volim…

''Dođi.
Toplini sunca.
Šumu mora.
Vjetru u kosi.
Ostvari želju.
Odsanjaj san.
Doživi ljubav.
Dođi…''


Oh, da, Brela su zasigurno promijenila moj život... rolleyes

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.