![]() Papir….. koji mi je u tolikim trenucima bio najbolji prijatelj… najvjerojatnije jedina ''osoba'' koja će me ikada u potpunosti razumjeti… on će tada biti kao i uvijek uz mene… upijati moje sumorne riječi i teške suze… moje klevete i bol… razočaranja …. Ali to će polako proći... vjerojatno će me kao i svaki put umor svladati… a tada ti ćeš mi ljubavi pokucati na vrata… poljubiti me i iznenaditi s toplom šalicom kave… i ja… u svoj ću kutak ponovno zaključati crne misli sve dok me opet ne uspiju savladati… priviti se uz tebe i biti sretna… oh, da sretna… ali na neki neobičan način… način koji nam donosi ova ironija od života… '' evo... ovo je također nešto što je zapisano među mojim papirima... davno... u periodu kada sam bila jako povrijeđena... razočarana... i kada sam prvi put počela gledati na život malo zrelije... odgovornije... otvorenih očju... i sa crnom mrljom na srcu... mrljom koja me i danas ponekad zaboli... zapravo, često mi je tu... postala je dio mene... mog razmišljanja i ponašnjana... uostalom, tada se sve nekako i preokrenulo u mojoj glavi... ali puno je dobrih ljudi oko mene... ljudi koje volim... i ljudi zbog kojih volim život... ![]() |