at Življenje života... - srinkolina - Blog.hr

srinkolina

26.06.2006., ponedjeljak

Življenje života...

Drago mi je da je sve opet krenulo. Istina, svi su se cijelo vrijeme izgleda vraćali na blog da vide da li je netko nešto stavio. I meni su pomalo bedaste bile fore tipa copy-paste, koje iz dana u dan moram brisat, jer mi se mail zaštopa – nemamo svi Max-adsl!! Priznam, možda sam i ja malo prenaglio s onim "osuđivanjem" sa vlastite blogove... Priznam, denser, nebi bilo u redu napisat nešto privatno na ovaj blog. Isto tako, nisam ni ja bio nešto vrijedan oko pisanja postova. Opet ću se ponovit, meni je bilo žao da se sve samo tako naglo ugasi, ali evo, neće se ugasit. Prijedlozi su dobri, moglo bi se pisat o savjetima za ispite, vlastiti doživljaji s ispita ("Zgode i nezgode jednog psihološčića"), i slično... Jedino, preko ljeta konkretno ja neću moći stupati na blog tako često, jer ću ja biti doma, a komp (koji je ustvari burazov) će biti ovdje. Jedino ako mi se netko od prijatelja ili rodbine smiluje... Nego, da se vratim na ono o čemu sam i htio pisati.
Bio sam preko vikenda doma i malo sam sretao neke frendove i frendice naših godišta, moje generacije... I svi samo pitaju za faks: "Kako ispiti, jel si dao uvijet...", ili se žale kako im je stanje na faksu usrano, žale se na profesore... To nije samo sada za vikend, to već traje neko vrijeme i tu kada nekog sretnem, a čak se odnosi i na neke kolege (ispravak, kolegice!). Zar nitko u ovo vrijeme nema život? Zar su ispiti stvarno najvažniji na svijetu? Znam neke koji samo nešto malo spavaju, ne gledaju TV uopće, jedva da nešto pojedu preko dana – uče bez prestanka! Dobro, nisu svi takvi. Znam i neke koji izlaze normalno, koji nađu vremena i za sebe. I za sebe i za svog Nekog... Malo mi je to čudno. Ja npr. učim svaki dan. Budim se nešto ranije, učim 2-3 sata dopodne, toliko popodne i ponekad još 1-2 sata navečer. Ali zato imam pauze od oko 11 do 13 sati svaki dan, pa poslijepodne isto od 16-19 sati... Stignem odspavat popodne (ako sam slučajno umoran), stignem s bratom odgledat neki film, stignem malo prosurfat po netu, stignem otić sa bratom u kupovinu kada je potrebno, stignem se opustit slušajući glazbu... Priznam, nisam savršen student. Dobijem ocijenu manje od onih koji se trgaju i muče cijele dane. Desi se kad i ja učim većinu dana, kad na primjer zagusti. Već se bojim da upravo u tome griješim – da bih ja trebo značajno skratiti svoje odmore! Ali meni je ovako dobro. Imam svoj psihički odmor koji mi stvarno dobro dođe. Pogotovo u ove dane. Nema predavanja pa si mogu cijeli dan isplanirati za sebe. Ma, isplanirao bih ja i za sebe i za svoju Neku, ali eto nažalost, zasad još planiram samo za sebe... Zanima me što vi mislite o tome i kuda vi spadate – u one koji si priušte svakodnevno opuštanje ili od onih koji se trgaju ko ne znam ni ja tko da "slučajno" ne padnu prvi rok (a ima ih još 3).

By Stud

- 11:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>