Ljudi moji evo mene napokon da ostavim koji trag na blogu. Nisam stigla prije pisati. Iskreno nisam imala takvu potrebu ni inspiraciju. Evo napokon nam je stiglo ljeto i završile brige oko škole. Kako nisam dugo pisala ne znam odakle bih krenula...mozda najbolje od pocetka... 
Sada mogu reci da mi je i krivo sto sam prije njega upoznala, te bila s deckom kojemu sam povjerovala u slatke lazi i naivno vjerovala, jer sada sam upoznala bolje. A ono najgore je sto sam mu se zamalo i vratila...no u tome me je sprijecilo sto sam upoznala svog dragog, s njime se počela družiti i zaboravila na sve sto je bilo, te krenula iznova. Počinjem vjerovati u to da se u životu sve događa s nekim razlogom. No, sada kada imam previse vremena, kada se dosađujem previse razmisljam i takva sam da ako ga ne cujem jedan dan, ako se ne javi, pojavi se neki čudan, loš osjećaj koji mi neda mira, ali sve brzo prođe jednom njegovom riječi. Kada se tako loše osjećam imam potrebu razgovarati s nekime tko me razumije i to je moja teta. Ne znam je li to zbog toga sto smo sličnog karaktera, ili zato sto ima iskustva i zato sto je sve to prošla...ne znam no njezine me riječi smire. Vrlo sam nesigurna i to mi smeta...smatram to svojom manom...ali sigrna sam u jedno...da ću se boriti za svoju sreću i voljeti. S njime puno razgovaram o svemu i svačemu i uvijek me oraspoloži i razvesli. Radujem se svakom nasem susretu i njegovoj poruci, pozivu i vise ni ne mogu zamisliti dan bez osmjeha za kojeg je on zaslužan. | < | lipanj, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
