Danas sam nekako sretna iako u sebi nosim veliku dilemu, razne misli, sjecanja, poglede, strah i zelju da sve zaboravim. Jos ga nosim mislima, jos zudim za njegovim poljupcem, jos u tami vidim njegov lik i pitam se zasto me toliko boli...neznam zasto mi je toliko stalo do njega... Iako me je povrijedio, razocarao, nemogu ga mrziti, iako to zelim. Ma koliko god moja sreca kratko je trajala, ja sam bila sretna s njime...u njegovu zagrljaju... Samo najvise boli sto sam bila sretna u jednoj velikoj lazi plavih ociju.
Mozda sam samo previse osjecajna...mogla bih reci da mi je to mana...no znam da vrijeme sve lijeci, al svaki put kad ga u prolazu vidim suze mi dođu same od sebe, ali ni jedna nema vise hrabrosti poteci. Jucer je na status na fejsu napisao ovo : Jednom kada nesto zavolis, nemoj to pustiti jer ces poslije zaliti za time. Nisam se suzdrzala morala sam to lajkat, neznam zasto al eto...slazem se s time...samo pitam se kojoj je to bilo upuceno??
A danas sam saznala da je jednog mog prijatelja pitao ako bi ga opet mogao skontat samnom, te dali bi opet bila s njime...na sto mu je moj frend rekao : «hoces li samarcinu s desne ili lijeve strane??» hahaha...al hej decko jesi li svijestan sto govoris...pa mislim di mu je pamet?? Nemislim igrati njegovu igru toplo-hladno... Danas mi je samo to u glavi... Mozda sam mu ipak nesto znacila, ali ne zelim razmisljat o tome. Bojim se da mi je jos stalo do njega i kad bi mene to pitao, mislim da bi mu oprostila, al to se ne smije dogoditi, jer ako me je jednom mogao povrijediti, tko mi kaze da nece ponovno? Toliko bih voljela da mogu vrijeme vratiti unatrag, ponovno biti s njime, sretna i sigurna u njegovu zagrljaju, no to je nemoguce...ne zelim si ni stvarati taj san... Zasto sam tako nesigurna u svoje osjecaje?? Volim ga, mrzim ga, zelim ga, no nema ga... :( Sve mi se brka. Stalo mi je do njega, no ono malo ponosa ili pak straha mi nebi dalo vratiti mu se. Mi loco... <3
Ja samo zelim biti happy... :) Danas smo u sk svi imali bijele majice s natpisom 100, kao sto god. sk., pa samo imali slikanje, cijela skola...bilo nas je punooo...hehe... Ovaj blog mi je kao neki dnevnik...raspisem se i svoje misli podijelim s Vama. Mozete i rec da sam luda, jer to i jesam hehe...al najbolje me mozete upoznati u prijasnjem postu. Hvala vam svima koji ovo citate. Uzivajte mi u prekrasnom suncu sto obasjava grad, u trenucima srece, u drustvu koje vas cini sretnima i naravno u ljubavi!! Zivite svoje snove!!
Pozz do slijedeceg posta!! Pussa!!
Evo jedna pjesma koja me podsjeca na njega i vrijeme provedeno s njime...