Ponekad pomislim kako bi bilo lijepo vratiti se u prošlost, biti djete koje samo zna za smijeh i sreću, no to je nemoguće. Stoga moramo zivjeti dalje bez obzira sto ostavljamo iza sebe. Život nema reprize...malo pomalo gubi se onaj sjaj u ocima, te ostaje samo sjecanje s kojim zivimo dalje u nadi da vrijeme lijeci sve. Imam 17 godina, koje sam nedavno navrsila. Volim gledati sapunice i obozavam španjolski jezik i to je nesto sto mi vodi osjecaje...hehe
Slušam sve osim cajki i metala. Muzika pokrece moj svijet. Hm...neznam sto bih vise rekla o sebi...hm...osim sto sam naivna i osjecajna osoba... Nedavno sam bila najsretnija djevojka na svijetu...dok me nisu spustili na zemlju...
Bila sam najsretnija jer se prvi puta moja ljubav ostvarila, imala sam svog dragog pored sebe i nisam bila sama. Voljela sam ga...njegove prekrasne plave oci koje sam sanjala svake noci, ruke koje bi me zagrlile oko struka, te bih se tada osjecala sigurnom, usne koje bi me poljupcem odvele iznad oblaka... Sve to bilo je posebno, ali kratko je trajalo. Svakoga dana iscekivala bih trenutak kada cu ga poslije skole vidjeti, kada cu se osjecati voljenom u njegovom zagrljaju.
No od svega toga sada ostala je samo slika, uspomena, sjecanje trag, osjecaj u meni koji kada ga pogledam u oci dovede do suza, stavi mi neki kamen u grlo da ga jedva i pozdravim. Mi loco sada je samo proslost, a ja zivim dalje sa uspomenama, jer ga nemogu nakon svega vise voljet, ali nemogu ni mrzit. Zelim ga prezirati, ali nemogu!!! Sada znam da nitko nemora biti onakav kakvim se na prvi pogled, na prvi dojam cini... Bila sam naivna, glupa, zaljubljena... Ali nije mi krivo sto sam bila s njime, jer bilo mi je prekrasno. Samo tesko je sada susresti ga i pozdraviti kao da nista nije bilo, a vikala bih u sva glas da vidi kako se osjecam, a s druge strane ono malo ponosa sto imam neda mi vise da mu pokazem kako mi je tesko, a nemogu ni pokazati kako sam jaka jer to nisam!!! Cijelo to vrijeme slusala sam pjesmu od Doris Dragovic i Roncevica - Ni da mora nestane...nisi vise moj... Svaka pjesma veze me za jedno razdoblje u mome zivotu. Znam da pisem gluposti i da ovo vjerojatno nece nitko ni citati, ali eto imala sam potrebu raspisati se. Mozda se ipak nađe netko tko ce ovo prociati i mozda se ipak poistovjetim s nekime i shvatim da nisam samo jedna glupaca, ali ok. Sve svoje misli stavljam na papir kao ovdje,tj. zapisujem u dnevnik. Moja mama mi ga je pisala od rođenja pa sam samo ja to nastavila pisat. Za par godina cu se smijati tome. Trenutno sam u razdoblju u kojemu zelim izlaziti i zabavljati se, upoznati neke nove zanimljive ljude... Sama sam ali nemislim vise biti tuzna, jer doci ce i mojih 5 min. Vec mjesec dana borim se sa svojim laznim osmjehom, ali gotovo je s time!! Sretna sam sto imam obitelj, dobre prijateljice i to sto su uvijek uz mene kako god da krene. Volim ih puno!! Zahvaljujem svakome tko je stigao do ovog djela ovoga posta, sto je prosao kroz moje osjecaje, probleme, tugu i srecu, i sto sada moze reci da me poznaje; iako nezna tko sam, ali zna kako se osjecam, tj. poznaje me iznutra. Ljudi zelim vam mnogo srece. Zivite punim plucima i svaki trenutak iskoristite za srecu, ne tugujte za izgubljenim jer je ono iza vas, vec se veselite onome sto imate. Nikada ne skidajte osmijeh s lica, jer se mozda bas nekome i svidi...hehe Život je jedan i zivite ga onako kako to zelite. Živite svoje snove!!!
Evo vam i jedne lijepe pjesma koja ima bolne rijeci, ali to je istina koju nemogu izbjeci. Pussa!!

...ese hombre es malo, ese hombre hace dano, ese hombre no quiere, ese hombre te miente, ese hombre es malo... Ese hombre que amas, esta jugando contigo... :(