srebro i obitelj https://blog.dnevnik.hr/srebroiobitelj

utorak, 28.02.2012.

Oprezno s antibioticima

18. studeni – Europski dan svjesnosti o antibioticima


Slučajnim otkrićem 1928. godine kada je čovječanstvo postalo bogatije za jedan od najznačajnijih lijekova u povijesti medicine, započinje novo doba borbe protiv zaraznih bolesti i njihovih uzročnika – mikroba. Proučavajući kulture stafilokoka, profesor bakteriologije Alexander Fleming uočio je da neke plijesni razaraju okolne kolonije bakterija. Po imenu plijesni ( Penicillium notatum ) tvar je nazvana penicilin. Nakon dugogodišnjih istraživanja 1941. godine penicilin je prvi puta primijenjen na čovjeku i tako ušao u povijest kao uspješan lijek koji je spasio tisuće ranjenika tijekom II. svjetskog rata. Slijedila su i otkrića drugih antibiotika, a u današnje vrijeme oni nisu samo produkti gljivica i plijesni, nego i visokom tehnologijom proizvedeni sintetički spojevi koji zauzimaju značajno mjesto u liječenju infektivnih i parazitarnih bolesti. Antibiotici su lijekovi koji spriječavaju rast bakterija i primjenjuju se u liječenju bakterijskih infekcija.

Što su bakterije, a što virusi ?
Bakterije su mikroorganizmi koji nastanjuju ljudsko tijelo, životinje i biljke, a mogu se naći i u zraku, vodi, tlu..Većinom su to tzv. „ dobre“ bakterije bez kojih ne bismo mogli živjeti. Ako se nađu na krivom mjestu u našem organizmu , bakterije mogu uzrokovati bolesti kao što su npr. upala pluća, meningitis (upala moždane ovojnice), neke upale grla i uha, uroinfekcije ili infekcije rana. Kada nastane bakterijska infekcija antibiotici mogu uništiti bakterije i time spasiti život.
Virusi su puno manji od bakterija i trebaju žive stanice kako bi preživjeli. Nisu prirodni stanovnici ljudskog tijela , kao bakterije , već ulaze izvana . Često njihovu prisutnost niti ne primjećujemo , no mogu uzrokovati bolesti kao što su obična prehlada ili gripa, večinu upala grla i uha, te zarazne bolesti kao su ospice, rubeola, virusni hepatitis ili AIDS.
Važno je napomenuti da antibiotici nisu učinkoviti protiv virusa i da liječenje antibioticima ne donosi nikakvu korist. Lakše virusne infekcije kao što je obična prehlada, obično prolaze same od sebe nakon nekoliko dana , a liječe se simptomatski, različitim sredstvima kao što su sirupi protiv kašlja, čajevi, vitamini, kapi za nos, pastile za grlo, lijekovi za snižavanje temperature.

Zašto je učinkovitost antibiotika ugrožena ?
Antibiotici su korisni, djelotvorni i sigurni lijekovi za određene zdravstvene probleme i zato ih smatramo dragocijenim lijekovima. Oni su značajno promjenili sudbinu bolesnika oboljelih od različitih bakterijskih infekcija. No često se čuju kritike stručnjaka da se zloupotrebljavaju. Analize potrošnje lijekova pokazuju da se oni zaista koriste prečesto i nekritički. Odviše se lako započinje s primjenom antimikrobnih lijekova , npr. kada su prisutni tek neki simptomi bolesti koje nisu posljedica bakterijske infekcije, kao što su primjerice nejasna febrilna stanja ( povišena temperatura npr. uzrokovana virusima), ili u svrhu preventive bakterijske infekcije što je često u dječjoj praksi.
Zbog prevelike uporabe antibiotika ugrožena je njihova djelotvornost jer bakterije iz okoliša i u našem tijelu razvijaju otpornost na te lijekove.
Kako uzročnici postaju rezistentni?
Neki mikroorganizmi mogu rasti i u prisutnosti antimikrobnog lijeka ( tolerancija ) ili izlučuju tvari ( enzime ) koje inaktiviraju lijek.
Primjer za to su enzimi beta - laktamaze koji razaraju beta - laktamski prsten koji čini kemijsku strukturu penicilinskih i cefalosporinskih antibiotika. Antibiotski učinak može izostati i zbog toga što je lijeku spriječen dolazak na mjesto djelovanja ( npr. tetraciklini ).
Kada bakterije postaju otporne na lijekove za liječenje infekcija , liječenje bolesnika trajat će dulje , a može biti i neuspješno te loše završiti po bolesnika. Na kraju bismo se mogli naći u situaciji da više nemamo djelotvornih lijekova za liječenje bakterijskih infekcija. Razvoj rezistentnih mikroorganizama sve više predstavlja teškoću i u liječenju hospitaliziranih bolesnika. U bolničkim ustanovama , gdje se u pravilu troši puno antibiotika , postoji princip tzv. rezervnog antimikrobnog lijeka , s namjerom da im se produži djelotvornost, tj. da se djelotvorni novi lijekovi propisuju samo izuzetno i ograničeno .
Kako bi liječenje antibiotikom bilo korisno, ponajprije je potrebno postaviti točnu dijagnozu tj. izolirati mikroorganizam koji je uzrokovao infekciju te utvrditi njegovu osjetljivost na antimikrobni lijek . Kad god je to moguće dobro je laboratorijski identificirati uzročnika iz biološkog uzorka ( krv, mokraća, bris grla ili nosa…), napraviti antibiogram tj. testirati osjetljivost uzročnika na pojedine antibiotike te ciljano liječiti infekciju.
Naravno, to nije uvijek moguće. Kada je potrebno odmah započeti liječenje, liječnikov izbor antibiotika temelji se na kliničkoj dijagnozi tj. podacima koje dobije od bolesnika ( anamneza ) i kliničkoj slici ( npr. uzročnik šarlaha je uvijek isti i na njega gotovo uvijek djeluje penicilin ) . U takvoj ( empirijskoj ) terapiji liječnik obično odabire antibiotik širokog spektra djelovanja ako bi se izbjegao neželjen ishod i komplikacije.
To su antibiotici koji djeluju podjednako snažno na veliki broj uzročnika i valja ih upotrebljavati samo kada ne postoji informacija o uzročniku infekcije, a liječenje treba započeti odmah. U svim ostalim slučajevima najbolje je odabrati specifičan lijek, tj. da njegov antimikrobni spektar zahvaća identificiranog uzročnika.
Pri odabiru optimalnog antibiotika potrebno je voditi računa ne samo o vrsti uzročnika, nego i o tome je li moguće dopiranje lijeka na mjesto infekcije, te je li bolesnik možda preosjetljiv na taj lijek. Nije nevažno niti stanje organskih sustava za odstranjivanje štetnih tvari iz organizma ( npr. bubrega ), jer to utječe na djelovanje lijeka.

Što je još važno ?
Kada je odbran najprikladniji antibiotik, veoma je važno i to kako ćemo ga primijeniti – tj. optimalna doza, učestalost i put primjene.
Iako se, ukupno gledano, antibiotici koriste previše, u slučaju pojedinog bolesnika kada je uporaba opravdana, često se primjenjuje premala doza. Antibiotik se, osim u propisanoj dozi, mora uzimati i dovoljno često, uzimajući u obzir poluvrijeme izlučivanja lijeka iz organizma.
Današnja farmaceutska industrija proizvodi novije antibiotike s prikladnim doziranjem ( 1 do 2 puta na dan ), tako da nepraktično doziranje koje remeti san postaje rjeđe. Bolesnik će se lakše pridržavati upute za uzimanje lijeka 1-2 puta dnevno, nego svakih 6 sati. Obično se uzimaju na usta, u obliku tableta ili kapsula.
Kao i u primjeni svih drugih lijekova i ovdje je potrebna suradnja bolesnika. Vrlo često oni prekidaju terapiju prerano, dva – tri dana nakon početka liječenja tj. kada osjete da su nestali simptomi. Započeto liječenje mora se provoditi bar pet dana, najčešće je to cijelo pariranje i na to treba upozoriti bolesnika. Antibiotik se uzima u točno određeno vrijeme, u propisanoj dozi, jer se time osigurava stalna količina lijeka u organizmu. Kapsule i tablete najbolje je uzimati s vodom , ne s mlijekom i mliječnim proizvodima jer bi moglo doći do usporavanja i otežavanja apsorpcije lijeka. Za vrijeme terapije antibiotikom korisno je uzimati probiotike radi očuvanja mikroflore probavnog sustava. Uzimaju se 2 sata nakon primjene antibiotika, nikako istovremeno, jer bi ih antibiotik uništio. Valja znati da hrana usporava apsorpciju antibiotika i maksimalne koncentracije u plazmi su manje. Zbog toga se večina antibiotika uzima između jela ili najmanje sat prije jela. Za djecu je najprikladniji oblik sirup. Kako su tekući oblici nestabilni ( mogu se upotrebljavati samo tjedan dana ), izrađuju se i čuvaju u suhom obliku kao prašak, a neposredno prije primjene u ljekarni će Vam izraditi suspenziju dodatkom određene količine sterilne destilirane vode. Tako priređenu suspenziju treba promućkati prije uzimanja svake doze.
Antibiotici se mogu primjenjivati i parenteralno ( u injekcijama ), takva primjena uobičajena u bolničkim uvjetima i pri ozbiljnim infekcijama.
Nuspojave antibiotika
Svaki lijek, pa tako i antibiotik može imati jače ili slabije izraženo nusdjelovanje. Alergijske reakcije na antibiotike mogu se javiti u vidu promjena na koži ( osip i svrbež ) ili probavnih problema ( mučnina, povraćanje, proljev.. ) One su bile učestalije kod primjene starije generacije antibiotika, kod novijih antibiotika one se rijeđe pojavljuju. U slučaju izraženih nuspojava treba se odmah javiti liječniku Ostale nuspojave mogu se javiti kao rezultat toksičnosti na određene organe i na to svakako treba misliti prilikom odabira najprikladnijeg lijeka.
Opasne alergijske reakcije na penicilin relativno su rijetka pojava ( javljaju se nakon intramuskularne injekcije, manje su vjerojatne pri oralnoj primjeni ), no pacijenta je i danas obavezno upitati o eventualnim prethodnim nuspojavama na taj lijek. Opasne nuspojave mogu uzrokovati antibiotici tipa aminoglikozida i to kao nefrotoksičnost ( oštećenje bubrega ) ili ototoksičnost ( oštećenje sluha ). Tetraciklini, koji se danas rjeđe upotrebljavaju, često uzrokuju mučninu, povraćanje i proljev. Makrolidi su izrazito netoksični, dok klindamicin može uzrokovati kolitis.
Interakcije
Antibiotici mogu stupati u interakcije međusobno i s drugim lijekovima. Primjerice, cefalosporine ne bi trebalo uzimati zajedno s diureticima zbog opasnosti od nefrotoksičnosti. Uz tetracikline ne smijemo uzimati preparate željeza i kalcija ( pa ni mlijeko ) jer se umanjuje apsorpcija tj. tetraciklinu se smanjuje djelotvornost. Ponekad je, da bi se izliječila infekcija u bolesnika, potrebno primijeniti dva ili više antibiotika. Ovakve kombinacije propisuju se veoma oprezno, jer postoji opasnost od povećane učestalosti i raznolikosti nuspojava. Razlozi za kombinaciju dvaju antibiotika mogu biti npr. proširenje antibakterijske aktivnosti u miješanim infekcijama ili pojačanje učinka tj. učinak koji se ne može postići ni jednim od lijekova primijenjenih pojedinačno.
Iako su antibiotici djelotvorni i sigurni lijekovi, ponekad liječenje može biti neuspješno. Razlozi za to mogu biti: prekasno započeto liječenje, premala primijenjena doza ili prekratka kura ili pak neprikladan put primjene.
Smanjenje otpornosti na antibiotike može se postići izbjegavanjem kombinirane terapije ( osim u izuzetnim, opravdanim slučajevima ), praćenjem otpornosti mikroorganizama u bolnicama i ambulantnoj praksi , a prije svega racionalnom terapijom.
Otpornost bakterija na antibiotike nije samo naš problem. Prepoznala ga je i EU i proglasila 18. studenoga Europskim danom svjesnosti o antibioticima s namjerom da se skrene pozornost na odgovorno korištenje ovih lijekova kako bismo njihovu učinkovitost sačuvali i za buduće generacije. U skladu s preporukama EU u Hrvatskoj je 2006. , pri Ministarstvu zdravstva osnovana Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike ( ISKRA ) koja se bavi racionalizacijom uporabe i kontrolom rezistencije antibiotika u nas, a u koju su uključeni liječnici i farmaceuti.
U predstojećim zimskim danima kada su učestale infekcije gornjih dišnih puteva , koje su najčešće uzrokovane virusima, moramo se podsjetiti jednostavnih, a važnih mjera za sprečavanje širenja infekcije - pranje ruku te zaštita maramicom nosa i ustiju pri kihanju i kašljanju. Zbog opasnosti od mogućih ozbiljnih posljedica po zdravlje i očuvanja dragocjenih lijekova za prave potrebe , važno je ne upuštati se u samoliječenje antibioticima te se pridržavati uputa koje ćete dobiti od svojega liječnika ili ljekarnika.

http://www.gljz.hr/Default.aspx?sifraStranica=401

28.02.2012. u 11:29 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 17.02.2012.

Primjena

Kada smo već kupili to srebro, odlučili smo testirati njegovu djelotvornost na sve i svaša. Bilo je tu porezotina, opekotina, upala oka i niz sličnih povreda. Kad god bi se tako nešto dogodilo pošpricali bi se sa srebrom i na naše čuđenje u rekordnom roku problem bi nestao. Polako, ali sigurno počeli smo vjerovati u to srebro. Opet, s druge strane smo se pitali, pa da li je to stvarno moguće. Opet smo čitali i nalazili još novih informacija i saznanja koja su samo dodano oslabila našu skepsu. Recimo, od kada se srebro koristi:

- U antičkoj Grčkoj koristilo se srebrno posuđe kako bi voda i tekućne ostale svježe.
- Da se vino ne bi pokvarilo, u Rimskom carstvu su ga pohranjivali u srebrnom posuđu.
- Barem 1200 godina prije razvoja antibiotika, koloidno srebro se koristilo u bolnicama za suzbijanje bakterija.
- U srednjem vijeku bogati su koristili srebro kako bi se zaštitili od kuge.
- Kineski carevi i članovi dvora koristili su srebrne štapiće za jelo.
- Doseljenici u Australiji su stavljali srebrni pribor za jelo u vodu kako bi spriječili njeno kvarenje.
- Doseljenici u SAD su stavljali srebrne kovanice u mlijeko kako se ono ne bi pokvarilo.
- List srebra se koristio za sprečavanje infekcije rana za vrijeme Prvog svjetskog rata.
- Početkom 19 stoljeća doktori su koristili srebrni konac za šivanje rana kako bi one što prije zarasle, te kako bi se spriječile infekcije.

S razlogom se nameće pitanje, pa zašto onda danas više ne koristi?

17.02.2012. u 11:30 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 03.02.2012.

Od skeptika do vjernika

Srebro je ušlo u moju obitelj sa puno skepticizma i nevjerice. Bez obzira što smo pročitali sve i svašta o djelovanju te "čudotvorne vodice", smatrali smo da se trebamo uvjeriti na vlastitoj koži. Prva primjena je bila na mojim tenisicama. Koliko god da sam koristila koje kakve sprejeve i stalno ih peruckala i nosila samo pamučne čarape, ali one su stalo smrdile. Pa zamislite koliko mi je bilo neugodno skinuti ih s nogu kada bi došla kod nekoga. Sjećam se da sam par puta bila u gradu u potrazi za cipelama, ali sam ubrzo odstala od isprobavanja i kupnje jer sam se sjetila da kad skinem tenisice neugodan miris će se neminovno početi širiti po dućanu. Skoro sam već zaboravila na srebro kad me suprug podsjetio da probam našpricati tenisice. A, naštetiti ne može, pa sam to i učinila. Kao sva ostala sredstva kojima treba vremena da djeluju, tako sam mislila da treba i srebru. Međutim, nakon samo par minuta smrada više nije bilo....hm, pa ovo djeluje.

03.02.2012. u 13:48 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 01.02.2012.

Kada se pokušavam prisjetiti prve upotrebe srebra, pada mi na pamet neugodni mirisi cipela. Da, to je bila prva primjena, prvi test da vidim da li djeluje. Naime, pročitali smo da je ono odlično za atletsko stopalo i uklanjanje neugodnih mirisa u cipelama. Našpricala sam cipele i pustila da djeluje....

01.02.2012. u 15:24 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

11/2013 (1)
07/2013 (2)
06/2013 (2)
05/2013 (2)
11/2012 (21)
05/2012 (1)
04/2012 (3)
03/2012 (6)
02/2012 (4)
01/2012 (1)

Opis bloga


Sa svojom obitelji već godinama koristim koloidno / ionsko srebro i potpuno sam izbacila lijekove i antibiotike. Nije toksično za ljude, ali je smrtonosno za preko 650 bakterija, virusa, gljivica, parazita i plijesni (farmaceutski antibiotici djeluju samo na 6-7 vrsta bakterija). Upoznajte se s njegovim antibakterijskim svojstvima, za koja su znali još drevni Egipćani...

Ovim blogom želim pružiti konkretne informacije o bolestima i stanjima na koje koloidno / ionsko srebro učinkovito djeluje. Informacije su kombinacija vlastitog iskustva, kliničkih istraživanja i podataka dostupnih na webu. Prije korištenja preporučujem informiranje na dostupnim linkovima i konzultiranje s informiranim liječnikom.

Linkovi

srebroiobitelj.webs.com
facebook.com
thesilveredge.com
guardiansilversol.com
naturalnews.com
ewg.org/skindeep