Pjesma cvijeta
Ja sam ljubazna riječ izgovorena i Ponavljana Glasom Prirode; Ja sam zvijezda što pade s Modrog svoda na zelenu prostirku. Ja sam dijete Zemlje S kojom je Zima zanijela; Koju je proljeće na svijet donijelo; ja Uzgojena sam u krilu Ljeta i Spavam u postelji Jeseni. Zorom zajedno s lahorom Navješćujem dolazak svjetlosti, Uvečer pridružujem se pticama Da se oprostim se od nje. Ravnice su ukrašene Mojim prelijepim bojama, a zrak Prožete mojim miomirisom. Kad utonem u san, budno oko Noći stražari nada mnom, a kada se Probudim, promatram sunce, koje Jedino je oko dana. Ispijam rosu kao vino, prisluškujem Glasove ptica, i plešem U ritmu lelujanja travki. Ja sam dar ljubavnici; ja svadbeni sam vijenac; Ja sam podsjetnik na trenutak sreće; Ja posljedni sam dar mrtvima; Ja sam djelić veselja i djelić žalosti. Moj je pogled uvijek uperen visoko da bih Gledao Samo u svijetlost, Nikada ne pogledam dolje da promotrim Svoju sijenu. I to mudrost je koju čovjek mora steći. Literatura: Živa Zemlja K. Gubran, Glas pjesnika objavio:Marjan Bralic 2.a |
< | travanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv