Dnevnik Usamljenog Putnika
26.09.2005., ponedjeljak
Pozdrav svima koji upravo čitaju ovaj naslov.
Proteklih nekoliko dana bilo je gotovo svega: smijeha, suza, tuge i veselja...Kao što reče Clint Eastwood jučer: "Kad čovjeku oduzmeš život, oduzeo si mu sve... Sve što je proživio i sve što će proživjeti". Ali opet: De Ominibus Dubitandum - reče jednom F.Nietzche ako se ne varam. Treba sumnjati u sve. Jednom rekoh: "Dobar rock koncert je jednostavno dobar rock koncert" Johnny Cash je također jednom rekao: "And I heard a voice in the midst of the four beasts, and I looked and behold, a pale horse and it's name it said on him was Death, and Hell followed with him." Toliko o tome: rekla-kazala. Ovdje gdje sam sad, ako pogledam kroz prozor, mogu primjetiti da je prekrasan dan. Sunce sja, a oblaci plove beskrajnim modrim nebom. Pitam se kud idu... Hm. Kao što se može primjetiti misli mi rade sto na sat, a opet, s druge strane, ne trudim se zaustaviti i zadržati koju na više od nekoliko trenutaka. Evo, odjednom zaustih da velim nešto, a iduće sekunde ideja mi isparila u eteru oko mene. My mind is rollin' stone. Uglavnom, ništ, idem ja sad dalje nepreglednom stazom prema nedodirljivom horizontu. |
21.09.2005., srijeda
Upravom slušam neku ludu muziku!
|
Baš je luda. |
A.R. Vam poklanja stihove W.B.Yeatsa (2)
|
THE CAP AND BELLS The jester walked in the garden: The garden had fallen still; He bade his soul rise upward And stand on her windowsill. It rose in a straight blue garment, When owls began to call: It had grown wise-tongued by thinking Of a quiet and light footfall; But the young queen would not listen; She rose in her pale nightgown; She drew in the heavy casement And pushed the latches down. He bade his heart go to her, When the owls called out no more; In a red and quivering garment It sang to her through the door. It had grown sweet-tongued by dreaming, Of a flutter of flower-like hair; But she took up her fan from the table And waved it off on the air. "I have cap and bells," he pondered, "I will send them to her and die;" And when the morning whitened He left them where she went by. She laid them upon her bosom, Under a cloud of her hair, And her red lips sang them a love song: Till stars grew out of the air. She opened her door and her window, And the heart and the soul came through, To her right hand came the red one, To her left hand came the blue. They set up a noise like crickets, A chattering wise and sweet, And her hair was folded flower And the quiet of love in her feet. |
19.09.2005., ponedjeljak
Visions of a newborn stranger
|
A short story written by Sigmund von Kristofferson Whenever he would take a walk through the street of pines something unusual would happen. Many strange objects would appear on the horizon as the sun would slowly sinking in the late autumn afternoon. These objects were something like spirits, angels and demons. Many times it happened that George said something to them and they would respond like: "Oh, good afternoon and to you George!"Or: "How nice that you visited us!" Then would usually George ask something like: "Can you help me with this little trouble of mine?" - "Of course!" - spirits answered. Once, he asked: "Can you make me a better shoes, than this..." - George looked down, and continued - "...for walking so far?" Angel smiled, demon not, and all the other spirits looked at his old shoes. After a while one of the spirits said: "You do not need shoes for walking." George looked up to him curiously. "You do not need your legs for walking. You do not need your arms, shoulders or even head. You do not need your eyes to see or ears to hear. All do you need is opened mind, heart and soul. And you can go as far as you want. Look at me and my friends. We are everywhere all the time." Fifteen minutes later, George left his clothes and body at 13th Pine Street and went with angels, demons and all the other blessed spirits. |
18.09.2005., nedjelja
Baš sam aktivan posljednjih dana!
Al se sad ne mogu ni pomaknuti. Upoznah neke divne ljude... Ne pretjerano zanimljive, ali svakako divne. Na primjer, jedna je djevojka imala predivnu kosu i prekrasne oči. Naime, ona voli pričati, ne osobito zanimljive priče...Čujem udaljena crkvena zvona. Bit će da je već osam. Doviđenja do neki drugi put. Na nekom drugom mjestu. U neko drugo vrijeme. |
17.09.2005., subota
Ajmo pogledati kako sunce sja tamo iza planina...
Ili: kako ćemo provesti dan kada će padati kiša.Posao tajnog agenta mi nosi mnogo akcije i prelijepih žena. Tako to izgleda na filmu. U stvarnosti se sastoji od 5% akcije, 5% lijepih žena, 20% papirologije i 70% čekanja (tzv.spavanje). Sutra putujem u Moskvu. U utorak sam u Pekingu. Moram promijeniti žice na gitari. Trenutno na programu: HRT 1 13.15 Prizma - multinacionalni magazin HRT 2 13.25 - Vijesti iz kulture RTL TELEVIZIJA 13:30 EVERWOOD - dramska serija NOVA-TV 13:25 Čarobnice - serija I got half a mind to scream out loud I got half a mind to die So I won't ever have to lose you girl Won't ever have to say goodbye I won't ever have to lie Won't ever have to say goodbye... |
16.09.2005., petak
Užasno se loše osjećam.
Još jednom. Nepovratno. Nadajmo se da će biti bolje. Jednog dana. Tko zna kad. I gdje. Snašle me nevolje velike poput slapova Nijagare. Čudan je život. Čudan je ovaj svijet. Kvragu! Karamba! Kao što rekoh, još jednom pomislih da... Nije važno. Stvarno nije važno. Život ide dalje. Kao i uvijek. Dolazi, prolazi i zatim odlazi. Do jučer je sve imalo smisla kad odjednom... Snovi, snovi, snovi. Duhovi, molim vas, ne napuštajte me! Pomislih na trenutak da bi to mogao biti početak jedne divne... A sad laku noć svima. Ja ću se još malo družiti sa Mjesecom i zvijezdama. |
15.09.2005., četvrtak
A.R. Vam poklanja stihove U2
|
All I Want Is You You say you want Diamonds on a ring of gold You say you want Your story to remain untold But all the promises we make From the cradle to the grave When all I want is you You say you’ll give me A highway with no one on it Treasure just to look upon it All the riches in the night You say you’ll give me Eyes in a moon of blindness A river in a time of dryness A harbour in the tempest But all the promises we make From the cradle to the grave When all I want is you You say you want Your love to work out right To last with me through the night You say you want Diamonds on a ring of gold Your story to remain untold Your love not to grow cold All the promises we break From the cradle to the grave When all I want is you |
13.09.2005., utorak
A.R. Vam poklanja stihove W.B.Yeatsa
|
DOWN BY THE SALLEY GARDENS Down by the salley gardens my love and I did meet; She passed the salley gardens with little snow- white feet. She bid me take love easy, as the leaves grow on the tree; But I, being young and foolish, with her would not agree. In a field by the river my love and I did stand, And on my leaning shoulder she laid her snow-white hand. She bid me take life easy, as the grass grows on the weirs; But I was young and foolish, and now am full of tears. |
10.09.2005., subota
With a blue moon in your eyes
Subota? Subota. Kamera!? Ide! Zvuk!? Ide! Akcija! Za svakog ponešto: Na policama se nalaze slatkiši i čokolade, nasuprot police sa žitaricama. A gdje se nalazi mlijeko i mliječni proizvodi? U hladnjaku. Ali danas, radimo samo do jedan, jer je subota. Nedjeljom smo zatvoreni. A vi? Tako vam je to. Stilske vježbe. Umijeće pisanja. Vježbati svakog dana barem dva sata! I subotom, i nedjeljom, i praznikom... ----------------------------------- Zaljubljeni u rujnu. Kratka priča Sigmunda Kristofersona Jednog toplog jesenskog poslijepodneva čekao je u gradskom parku da sat otkuca sedamnaest puta. Tri minute kasnije pojavila se iza ugla pokrajnje ulice. Prišla mu je s leđa i potapšala ga po ramenu. - 'Hej, evo me.' - reče Melinda. George se okrene i nasmiješi. - 'Hej, kako si?' - 'Nikad bolje.' - George uhvati Melindinu ruku i poljubi je u usta. Zatim upita - 'Idemo?' Melinda kimne glavom i oni krenu. Drveće je svojim granama propuštalo tek koju zlatnu zraku sunca stazom kojom su Melinda i George šetali. U jednom trenutku prošapće Melinda: - 'Mislim na tebe cijeli dan.' - 'Znam. I ja na tebe.' - odgovori. Melinda zausti da kaže još nešto, ali je George prekine: - 'Melinda, oprosti, prije nego što još nešto veliš, samo da znaš da je meni najvažnije to što...' - Zastali su, George pogleda Melindu ravno u oči, te nastavi - '...to što si ovdje zbog mene i što znam da ćeš biti i sutra i prekosutra, i sve do kraja vremena.' - te doda: -' A, najsretniji sam sad, jer te gledam.' - Melinda podigne lice, osmjehne se i reče: -'Volim te George. To je sve što sam prije htjela reći.' - 'I ja tebe volim.' - odgovori George. ---------------------------------------- Vraćamo se nakon reklama! A sad, predstavljamo vam jednu neobičnu pjevačicu sa dalekog nam Islanda. Predstaviti će nam se sa jednom svojom starijom skladbom za koju je sama napisala stihove i glazbu. Molimo vas da toplo pozdravite Bjork sa pjesmom: Hyper-Ballad. Bjork! (Aplauz. Zastori se podižu i reflektor prati izvođača) We live on a mountain Right at the top There's a beautiful view From the top of the mountain Every morning I walk towards the edge And throw little things off Like: Car parts, bottles and cutlery Or whatever I find lying around It's become a habit A way To start the day I go through all this Before you wake up So I can feel happier To be safe up here with you It's early morning No one is awake I'm back at my cliff Still throwing things off I listen to the sounds they make On their way down I follow with my eyes 'til they crash Imagine what my body would sound like Slamming against those rocks When it lands Will my eyes Be closed or open? I go through all this Before you wake up So I can feel happier To be safe up here with you Zaplješćite lijepoj Bjork! A sada, još malo promidžbenih poruka, i zatim se ponovo vraćamo u studio. -------------------------------- Ako vas zanimaju recepti onda idite na neku drugu stranu. Na ovom blogu nećete pronaći nikakvih recepata. Pa ni onih za kolače. ----------------------------- U NEW YORKU JE MAGLA STOP LET CE KASNITI NEKOLIKO SATI STOP STIZEM U LONDON SUTRA U PODNE STOP ODGODI SASTANAK UJUTRO STOP VIDIMO SE SUTRA STOP --------------------------- A sada, jedna skupina koja nam dolazi ravno iz Liverpoola. Izvoditi će skladbu pod nazivom 'A day in the life'. Oni sami pišu pjesme, skladaju te sviraju i pjevaju. Oni su John, Paul, George i Ringo. Ili kraće: kvartet 'The Beatles'! ---------------------------------- I tako smo polako došli do kraja emisije. Slušajte nas i gledajte i iduće subote u sedamnaest sati i trideset minuta. I za kraj, Beatlesi će nam odsvirati skladbu pod nazivom: 'Norwegian Wood' (Odjavna špica. Kraj emitiranja.) ------------------------------ |
08.09.2005., četvrtak
Somewhere (from the West Side Story)
There's a place for usSomewhere a place for us Peace and quiet and open air Wait for us Somewhere There's a time for us Someday a time for us Time together with time to spare Time to learn Time to care Someday, somewhere We'll find a new way of living We'll find a way of forgiving Somewhere There's a place for us A time and a place for us Hold my hand and we're half way there Hold my hand And i'll take you there Somehow Someday, somewhere |
07.09.2005., srijeda
Cafe del Mar
I posljednji zalazak Sunca ovog ljeta.Tupi, prigušeni koraci u tek napadalom snijegu. Nisam primjetio lišće na tlu. Ni latice cvijeta jabuke. Samo polako... Laganim korakom. Sunshine. Tunel...................... Brazil i prašume. Portugesse. Jazz trubač. Barski pjevač. Pa ba bam. Kad bi točka bila velika poput slova. Slika. Ajmo pogledat. Bijah u muzeju. Ispričavam se, moram kihnuti. Chill out. Sve će doći samo po sebi. Mogao bi biti dobar početak jedne divne priče. Uz melodiju saksofona. Duboko plavo more. Čarobno more. Snažno, a ujedno mirno. Beskrajno, a ujedno duboko. Kvarte i kvinte iz daleke prošlosti. Na forumu razgovaraju dva senatora. 22.og augusta 79.e godine. Sutra će se probuditi vulkan kraj Pompeja. Veliko Sunce. Veliko snažno Sunce. Promatram na žalu kako zalazi. Posljednji put ovoga ljeta. Zbogom ljeto 2005.! |
06.09.2005., utorak
Smatram da je došlo vrijeme da napišem novi post.
Učiniti nevjerojatno vjerojatnim i napisati knjigu. Hago mucho tiempo. Y otras cosas en mi cabeza. - "Već duže vrijeme nisam upoznao osobu koja je, osim što je zgodna, veoma zanimljiva i pametna djevojka." - "Hvala. Gracias." - "De nada." - "Nadam se da ću te uskoro vidjeti." - "Uskoro." - "Volio bih kad bi bili sami." - "Nadam se da ćemo biti." - "Biti ćemo u ljubavi." - "Jedno." - "Adios..." - "...Hasta manana." Flamenco i toplina što dopire iz umalo ugaslog komada drva. Žar. Uskrsnuo laganim dahom vjetra, isijavajući, opravdava svoj život. Iz crnog ugljena. Odkud? From another part of the world. You may ask yourself. How did I get here! Već dugo nisam pročitao neki dobar roman. Mogao bih sutra, ali imam obaveza idući tjedan. Same as it ever was. Brodski dnevnik kapetana William Jeffersona, 15.04.1548. Unatoč prekjučerašnjem incidentu sa poglavicom i njegovom ženom, Bill, Hogan, John, Barney i Mick jutros su oslobođeni i ponovo stalni članovi posade. More je mirno, vjetar povoljan, zapadno-sjeverozapadni, plovimo punim jedrima. Ukoliko više nećemo imati sličnih nevolja kao prošle jeseni, prema mojim planovima trebali bi biti na dvoru najkasnije do kraja svibnja. Domoroci ne prave probleme, već su veoma mirni. Bit će da je tome tako stoga što su nenaviknuti na zatvorene prostorije. Večeras će mjesec biti pun i ukoliko neće biti oblačno, noć će biti prekrasna. |
02.09.2005., petak
Zbogom Kikindo, na k.... te nabijem!
- "Ujutro, u pola šest, ustajem, odlazim u vece, kad ja pogledo, puna bašta vode. Otkud voda, kiša nije padala, lepo sunce grije, august mjesec, kad ono, septička jama se prelijeva. Ja ništ, odem na telefon, zovem, doć'ćemo samo danas! Dobro. Dođ'te, možete doći. Njih nema danas! Zovem sutradan, oni šute! Zovem mjesec dana, nema ih! E, bogme doć'ćete, vrlo brzo, i to..., i to će doći svi: doć'će i policija, doći će i hitna pomoć, doć'će vatrogasna služba, oni tamo kartaju šaha, igraju šaha, slažu karte, imaju dvajs pedeset hiljada plaću, a sirotinja jadna nema od toga ništa. E nećemo tako, kolege...Uzmem drveni krst, napravim krst, stavim pokraj septičke jame, i napišem: SKOČIO SAM U SEPTIČKU JAMU ZBOG KIKINDSKIH PEDERA, KURVI, MILJARDERA, JAJANA, LICIMURA ; i popnem se na tavan. Nije prošlo pola sata, stiže tri kamijona iz komunoga, da is... pere septičku jamu. Oni su jamu ispraznili, pola metara do GOVANA. Kad je bilo ono najgušče, oni rukama trpiju govna, i u kantu i izvlače mene iz septičke jame. Kad su, septičku jamu, ispraznili, vidli su nema Save, nema čoveka, đe je čovek!? To je ulica Dositejeva dva'eset i jedan, devetnaest, Kikinda. Ja sad javno progovaram: Jesam lipo ipak reko, da će morat doći, JEBEM VAM SVE ŽIVO I MRTVO! Da sam tužio ---------- ------- -------, da sam tužio pedsto dinara svaki dan, tri'eset dana po pedsto dinara; koliko je to para? To je sto'pe'eset hiljada dinara!" - " A to po pet hiljada, kurac..." - " I oni nisu, ----- kur-- --- , još da mene tuku!? Kikindski licimuri i pederi, demoni. E NEĆŠ KOLEGA! Mali, marš iz moje avlije! Tako sam opametio Kikindske pedere i kurve i budale i licimure. ZBOGOM KIKINDO, NA KURAC TE NABIJEM! |
