|
Josip (Maja):
NOGOMETNA (GROZNICA)
Zemlja u kojoj živim po nekim procjenama ima oko dva miliona nogometnih izbornika ili u prijevodu svi znaju sve o nogometu (čitaj: misle da znaju). To je posebno izraženo uoči i za vrijeme europskih i svijetskih prvenstava. Primiti se pisanja o nogometu u takvom okruženju može izgledati kao jalov posao, ali ja sam eto, ponukan valjda nadolezećim evropskim prvensvtom, odlučio dati svoj obol i pozabaviti se tom specifičnom i zahtjevnom materijom (čast metafizičarima...ali nogomet je izazov!?). To ću naravno raditi iz udobnosti svojeg kauča, u rijeđim (gotovo raritetnim) slučajevima bit ću specijalni izvjestitelj sa terase nekog ivanićkog kafića. (..na moje opće oduševljenje..)
Često možete čuti naše nogometaše, nekad i trenere kako na presicama i intervjuima tvrde da danas svi igraju nogomet i da je lopta okrugla, te zato ne bi oni prognozirali ishod utakmice o kojoj ih se pita (čitaj: nemaju blagog pojma). Iz tog logičnog razloga ni ja se neću baviti prognozama, nego ću kao analitičar, gost na zaslonima vaših kompjutera (čekaj, to će netko čitati?!), secirati problematiku i bilježiti u maniri skupljača događanja sa nogemetnih terena i oko njih s naglaskom na ovaj veliki hepening (event veličine svemira) na kojem je i Hrvataska, nakon izvrsnih igara u kvalifikacijama, posebno protiv Gruzije i Grčke, izborila nastup. Btw, jeste li znali da je ime Gruzija ruski naziv za tu zemlju i da Gruzijci strance ispravljaju, da se njihova zemlje zove Georgija. Ova informacija vam može biti korisna kad se jednom tamo zateknete. Dobro, nećemo sad o Kavkazu da se ne odmaknemo od glavne teme. (a glavna tema je, kaj, gruzijski čaj.. ili?).
Vjerujem da ste vidjeli da su se naši već okupili, izljubili u Sheratonu (pa naravno da su se ljubili...to i je smisao: gejizam na djelu) i počeli sa pripremama. Nisu došli Olić i Pranjić. Zašto? (reci nam, reci nam!)Zato što su oni ove sezone glavni baje i igraju danas u finalu Lige prvaka. Najvjerojatnje ni jedan ni drugi neće biti u prvih jedanaest nego na klupi, ali, kume moj, finale Lige prvaka je to, pa mislim da je i klupa veliki uspjeh. Kad bolje pogledaš, na tim velikim modernim stadionima te klupe izgledaju kao ultra udobne fotelje, pa se za rezerve može reći kao za političare (samo kaj političari manje zarađuju): Uvalio se u fotelju, a ne: Grije klupu. To finale ja, kao ozbiljan analitičar i kroničar nogometnih zbivanja (buahahaha...), naravno ne smijem propustiti. Bit će zanimljivo jer je ovo prvi put da jedan od finalista igra na svom stadionu. (moment koji oduzima dah..) Radi se naravno o Bayernu za kojeg će većina naših ljudi navijati jer su nam Nijemci nekako bliži, naši gastarbajteri tamo hrdaju svoj kruh sa devet kora i na već spomenutoj klupi su dvojica naših (a i većina Hrvata je ovisna o aspirinu! ups..čekaj to je sa slovom „N“..onda niš`). S druge strane je Chelsea koji je malo oslabljen neigranjem nekih važnih igrača i nastupa praktički u ulozi gosta, ali nije bez šanse jer je po meni engleski klupski nogomet općenito bolji od njemačkog (a i momci su nekak prpošniji ...onako zbitiji...) Pogledajte samo kako je završilo englesko prvenstvo. Do zadnje minute se nije znalo ko će biti prvi. Na kraju je Mancester City, zahvaljujući legionarima Džeki i Agueru postao prvak nakon duge četrdesetčetiri godine (imam osjećaj da ni ovo nije onaj Mančester na kojeg ja mislim). U većini drugih liga već se u ožujku zna ko će biti prvi, pa možemo mirno, lišeni rezultatske nepetosti i čiste savjesti prebaciti na sapunicu (čemu prebacivanje...efekt je isti...sve je igra, ljubav, spačke, prevare, zavist, pobjede, porazi) Da ne spominjem našu ligu gdje igraju samo Dinamo i Hajduk i to u prilično sumnjivim okolnostima (pa nikad nam nisu išle domaće serije)
Toliko u ovom uvodnom tekstu. Čitamo se poslije finala. (Hoćemo još, hoćemo još!)
|
