spookie dizajn

ponedjeljak, 13.06.2005.










27.4.2003.

neizmjerne su dubine u koje ponirem jer te nemam jer te ne čuh jer te ne vidjeh jer te ne osjetih
iznutra dolaze vriskovi dolaze jecaji dolazi
lepet krila sputanih
lepet krila vezanih
neispunjene želje
jecaju i kovitlaju se
napinju nježne opne
moje prividne stvarnosti
stvarnosti u kojoj ja
nisam ja
jer nema nema
onog jednog onog bitnog onog najvažnijeg
nema trenutka ispunjenja
nema glasa nema odgovora
nema tebe
koji si okrutan i ne odgovaraš
i ne daješ mi treptaj ne daješ mi drhtaj
ne daješ mi
iskru
da nastavim dalje
raspeta sam između prošlosti između sreće i sjećanja
između nedovršenog i nedosanjanog
između tebe i sebe
između mašte i stvarnosti
a nož mi se usjekao
i držiš ga čvrsto svojom tišinom
a ja ću opet otići u svoj mali
privatni pakao
i opet ću te zaboraviti načas
na tren na ono vrijeme koje ću ti biti daleko
a kad opet dođem
izronit ćeš poput
najgoreg sna.
( l.l. )