Splitkarenje u po bota

Čekajući autobus 'za natrag' jer bi mi povratak pješice uzeo previše vremena, sjedoh nakratko na finu kavicu, sâm sa sobom, sabirući svoje dojmove o Vranjicu, mjestašcu kojem sam se godinama izdaleka (prvi puta s Klisa...) divio. Zaključih smireno, na toplom suncu i promatrajući malobrojne mještane-putnike koji su se polako skupljali oko početne stanice busa... "neka tako i ostane - 'izdaleka'...".

Možda nisam vidio što sam trebao, a možda sam i vidio (i čuo) što nisam trebao...
Kako god, moj 'prvi put' ispao je vjerojatno i 'posljednji put'...
Idem dalje; drugamo.

[GP]